Euharistijsko slavlje
o 5. obljetnici biskupskog ređenja mons. Mate Uzinića
Dubrovnik, 19. ožujka 2016.
Poštovani oče Biskupe!
Dopustite mi da Vam u ime svećenika, kao prvih Vaših suradnika, te u ime djelatnika Biskupskog ordinarijata i u ime svih vjernika uputim nekoliko riječi.
Okupili smo se danas u našoj stolnoj crkvi Gospe Velike oko Krista Gospodina, čije smo Tijelo blagovali u slavlju ove euharistije, koja je simbol i znak jedinstva otkupljenog Božjeg naroda. Okupljeni smo oko Vas, svoga biskupa, koga je Providnost po odluci pape Benedikta XVI. prije pet godina odredila ovoj našoj partikularnoj dubrovačkoj crkvi da u njoj budete kao biskup „pravi i vjerodostojni naučitelj vjere, svećenik i pastir“. (usp. CD, 2)
Netko bi mogao reći da 5 godina služenja i nije neka velika obljetnica, koja zavrjeđuje posebni spomen. Božjim očima gledano, kojima je „jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan“ (usp. 2 Pet 3,8), doista je ovih 1825, odnosno 1826 dana zanemarivo. Međutim, imajući u vidu da živimo u vremenu „golemih i brzih kulturnih i drugih promjena“, postajemo svjesni da te promjene „iziskuju od svih nas da neprestano tražimo načine na koje ćemo onu neprolaznu istinu izraziti jezikom koji omogućuje prepoznati njezinu trajnu novost“, kako to naglašava papa Franjo (EG, 41).
Sve ono što ste u ovih pet godina učinili u ovoj Biskupiji doista je bilo traženje načina kako najbolje izraziti tu neprolaznu istinu jezikom današnjice. U brojnim osobnim susretima i susretima sa župnim zajednicama u našoj biskupiji i izvan nje, slaveći sakramente, propovijedajući Božju Riječ, hrabreći klonule, tješeći tužne, upravljajući materijalnim dobrima, potičući i podržavajući pastoralne projekte, dajući medijima izjave i odgovarajući na interview-e i facebook poruke, nastojali ste otkloniti opasnost da „Crkva postane kula od karata“, nego ste sve poticali da u naviještanju Evanđelja najprije odgovorimo „Bogu koji nas ljubi i koji nas spašava“, da bismo onda mogli „prepoznati Boga u drugima i izašli iz nas samih da bismo tražili dobro drugih.“ (EG, 39)
Koristim prigodu izraziti i svoju osobnu zahvalnost za povjerenje koje ste mi iskazali imenujući me svojim generalnim vikarom i na taj mi način omogućili da ovo vrijeme od pet godina shvatim i doživim kao vrijeme brojnih posebnih milosti i izazova.
Uzevši kao biskupsko geslo riječi iz poslanice Hebrejima „Od ljudi za ljude“, na današnji ste dan prije pet godina u svom prvom obraćanju kleru i vjernicima ove naše biskupije i svekolikoj javnosti, rekli sljedeće:
„Nadam se da vas neću razočarati, da ću, uz vašu pomoć i unatoč svim svojim ljudskim nedostacima, ispunjen milošću Duha Svetoga i poslušan Očevoj volji, postati biskup kakvog vam je baš u ovom trenutku povijesti po svojoj Crkvi htio poslati Isus Krist, biskup o kakvom govorite, kakvog želite, kakvog očekujete i za kakvog molite.” (Nastupni govor, 19. 03. 2011.)
Svaki sud, pa tako i sud o razočaranosti ili oduševljenosti prepuštamo Onome, čija su vremena i vjekovi.
A Vama želimo i dalje poslušnost Očevoj volji i obilje milosti Duha Svetoga, kako biste i dalje hrabro stajali na kormilu lađe ove naše Crkve dubrovačke.
Budući da ste pravnik, znadete da je sukladno kanonskim normama i mjereći našim ljudskim mjerilima, pred Vama dionica koja je duga još najmanje pet puta pet godina.
Nemojte se bojati. Oslonite se na riječi sv. Ivana Pavla II., počasnog građanina našega Grada, koji je imao snage i u poznim godinama svoga života cijeloj Crkvi uzviknuti: „Ustanite, hajdemo!“
Jahve – Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev pratio Vaše korake. Na mnogaja ljeta!
Budući da smo u Godini svetoga Vlaha i Izvanrednoj godini milosrđa, kao znak sjećanja da ovu prijeđenu dionicu od pet godina darujemo vam sliku sv. Vlaha naše dubrovačke slikarice Jagode Lasić.
Neka Vam naš sveti Parac svojim životom bude nadahnuće u služenju drugima, a svojim zagovorom pomogne da to i ostvarite.