Promičite susrete vjere i kulture, te posebice pastoral obitelji i mladih
Preuzvišeni gospar biskupe,
Dragi Roko!
Pozdravljam Vas odmah s ovom „gospraskom titulom“ da se čim prije na nju naviknete. Vi ste dekretom Pape Franje, došli u ovaj Gradu od kamena, za koga vele da je „veličanstveni spomenik uzvišene harmonije“. Njega su gospari stoljećima oblikovali kao živo tkivo običaja, navika, tradicije, politike, privatnog i javnog ponašanja. Istina, tu nema više Senata i Vijeća umoljenih, nema ni vlastele, ni pučana. Ali, tu je „Božji puk“ koji Vas srcem prima i kliče „neka je blagoslovljen naš novi gospar biskup koji dolazi u ime Gospodnje“. Današnjim svetim redom i pomazanjem ovlašteni ste predvoditi sveti zbor krštenih koji se nalaze u položaju „dostojanstva i slobode sinova Božjih“ (Rim 8,21). Kršćanstvo je, naime, ovdje prisutno od davnih vremena. Povijest bilježi da je već u 7. stoljeću organizirana zajednica s biskupskim sjedištem. Ovaj grad čvrstih tvrđava i bedema, strmih ulica i poznatih palača, crkvenih tornjeva i velikih zidina koje miluje sunce i bura, a obliva Jadransko more, od danas je Vaš grad i sjedište biskupijskih ureda. Ne dvojim kako ćete se brzo obiknuti jer on Vas podsjeća na grad Vašeg djetinjstva i mladosti, na Krešimirov grad, u koji ste doselili iz Janjeva. A Janjevo je bilo jedna od brojnih hrvatskih kolonija u vrijeme procvata Dubrovačke Republike.
Ova pak katedrala, koja je zbog potresa i požara u nekoliko navrata nanovo građena, bit će odsada Vaša katedra s koje ćete učiti i poučavati. U okružju vrijednih djela Tiziana, Santia, Pordenonea i osobito poznatog moćnika riznice ove katedrale, s oko 160 svetih relikvija, među kojima i one od svetoga Parca, Vi ćete pozivati vjernike neka ne zaborave da je Krist u središtu, „jučer, danas i sutra, uvijek isti“. Sa svetim Leonom Velikim ponavljat ćete im neka kao „kršćani budu svjesni svoga dostojanstva“. Naime, kultura i tradicija ovog podneblja prožete su duhom kršćanskih vrjednota od samih svojih početaka. A ovaj Grad divan je spomenik uspješnog i harmoničnog prožimanja vjere i kulture. Istina, mi smo bili dulje vremena svjedoci krize koja je nastala kad su određene ideologije pokušavale stvarati znanost, tehniku, društvo i kulturu bez Boga, bez transcendencije. No, devedesetih godina prošlog stoljeća, kad ste Vi odlučivali što studirati, brze promjene u Istočnoj Europi s poznatom „revolucijom svijeća“ otvorile su prozore duhovnim vrjednotama koje su desetljećima bile potiskivane, iako su stoljećima bile utkivane u tradiciju narodnog bića. Te promjene iz devedesetih ugodno su nas iznenadile i iskreno obradovale. Jer, otkriće i prepoznavanje arhetipova transcendencije, te uočavanje bitne veze koja postoji između „tradicije i religije“ (AG, 16), bude nadu i zalog zdravije i sretnije budućnosti. Vaša zadaća, dragi biskupe Roko, u ovom osobitom Gradu kulture bit će između ostalog kako pomagati čovjeku ovog podneblja, koji je stasao u sjeni kršćanskih spomenika da putem kulture i u tradicijama svoje prošlosti otkriva „dio svog duhovnog i božanskog blaga“, kako ističe konstitucija Vatikanskog Sabora, „Radost i nada“ (GS, 86).
Kao promicatelju pastorala obitelji poznato Vam da će u svibnju biti susret hrvatskih obitelji u Ludbregu, a u rujnu susret mladih u Bjelovaru. Obitelj i mladi draga su ostavština svetog Ivana Pavla II., počasnog građanina Dubrovnika, koji se nije umarao ponavljati roditeljima neka budu „intimna zajednica ljubavi koja se ne plaši života“ (GS, 48). Jer, obitelj kao „prva životna stanica društva“ (FC, 47) u „službi je izgradnje kraljevstva Božjeg i poslanja Crkve“ (FC, 49). A mladima, koje nazivao „uzdanicom i nadom Crkve i naroda“, neumorno je ponavljao Kristove riječi, „neka se ne boje“ i neka „imaju povjerenja u dobro“. Pozivao ih je i poticao da „ulože svoju snagu i mladenačke snove u izgradnju boljega svijeta u kojem će vladati mir, ljubav, pravda i sloboda“. Sokolio ih riječima svetog Klementa Aleksandijskog neka se „odvaže prebjeći na Božju stranu, pa će i Gospodin biti s njima“.
Vi ćete se, poštovani gospar biskupe, suočavati s tim pastoralnim izazovima kao nadglednik ove partikularne Crkve koju Vam je Sveti Otac povjerio. Ali, Vi ćete to činiti i u zajedništvu s drugim hrvatskim biskupima. Jer, biskupsko služenje nije osobno, već sakramentalno i utkano je u tajnu službe koja stvara „školu biskupskog zajedništva“. Zato Vam izričem srdačnu dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije sa željom da u zajedništvu s drugim biskupima ostvarujete ono što Gospodin danas i ovdje od Vas očekuje. Budite dobar suradnik i mudri savjetnik u kolegiju naše konferencije. A svijest o sakramentalnom zajedništvu neka vam dadne dostatne snage, hrabrosti i povjerenja. Ne bojte se izazova i problema. Niste sami. Puno je onih koji će Vas pratiti svojim molitvama i savjetima: od Vašeg predšasnika Mate, Vaših dosadašnjih biskupa Tomislava i Ante kojima ste uzorno i vjerno služili, do svećenika ove biskupije, redovnica i redovnika. Tu su i članovi raznih vijeća i bratovština, crkovinari, pjevači, ministranti, radnici i zemljoradnici, mornari i ribari, te osobito zauzeti vjernici laici koji će Vas pratiti svojim molitvama i žrtvama. Ne gubite, dakle, daha, već poput Petra na Isusovu riječ „bacajte mrežu“ (Lk 5, 5) i „svu svoju brigu povjerite njemu“ (1 Pt 5,7). Neka Vam je sretno i blagoslovljeno, dragi gosparu biskupe Roko. Gospodin koji Vas je odabrao u časnu službu biskupstva neka Vas blagoslovi i neka Vas čuva. Živjeli!
mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Predsjednik Hrvatske Biskupske Konferencije
Dubrovnik, 22. siječnja 2022.