Trodnevno hodočašće članova dubrovačkog Katedralnog zbora, zbora župe sv. Andrije te njihovih pastoralnih i ekonomskih vijeća započelo je u petak 21. travnja odlaskom s Pila u ranim jutarnjim satima. Pun autobus hodočasnika predvođenih župnikom katedralne župe don Marinom Lučićem i župnim vikarom don Davidom Marjanovićem radosno i u molitvi zaputio se u susjednu Bosnu i Hercegovinu. Prva stanica bilo je Međugorje. Ogrijani suncem, penjući se na Podbrdo i moleći krunicu, dubrovački su se hodočasnici preporučili „svojoj” rajskoj Djevi.
Sjetili su se i dugogodišnjeg župnika katedrale Gospe Velike dr. don Stanka Lasića čije je vječno počivalište u obližnjim Jarama. Posjetili su njegov grob te uz molitve i cvijeće zapjevali „Kraljice neba, raduj se“.
Put je dalje vodio u Mostar, grad na Neretvi, gdje je hodočasnike dočekao biskup mostarsko-duvanjski mons. Petar Palić. U kripti mostarske katedrale biskup je predvodio misu uz koncelebraciju župnika Lučića i župnog vikara Marjanovića. Nakon obilaska katedrale Marije Majke Crkve uslijedilo je druženje i razgovor u Biskupskom ordinarijatu. Dan je završio posjetom novoizgrađenoj Umjetničkoj galeriji Biskupijskoga centra Mostar čiji stalni postav „Biskupijsko umjetničko blago“ svojim fundusom čini ovu galeriju jednom od najznačajnijih u Bosni i Hercegovini.
Slijedio je povratak u hotel u Međugorju. Nakon noćenja novi dan započeo je ranom misom u međugorskoj crkvi sv. Jakova koju su animirali pjevači dubrovačke katedrale i župe sv. Andrije.
Iduće odredište bio je Franjevački samostan Rama – Šćit. Lijepo dočekani, nakon razgovora i ručka s domaćinima hodočasnici su krenuli u obilazak ovog prekrasnog mjesta. Bajkovit krajolik s pogledom na Ramsko jezero krasi crkva uznesenja Blažene Djevice Marije. Ispred crkve nalazi se impozantni Ramski križ, suvremeno djelo kipara Mile Blaževića, koje novom ikonografijom teži povezivanju povijesnih ishodišta i višestoljetne tradicije sa sadašnjom tragedijom i junaštvom Domovinskog rata. Pogled putnika zastao je i na netipično kružno postavljenoj Posljednjoj večeri kipara Kuzme Kovačića, koji je ostavio i jedno prazno mjesto „za nas”, podsjećajući da je svaki čovjek važna spona u krugu vječnosti. Istoimeni kipar napravio je i skulpturu Dive Grabovčeve, junakinje ovoga kraja, čiji je grob u neposrednoj blizini. U etnografskom muzeju koji se nalazi uz crkvu i samostan prikazan je život ljudi ramskoga kraja uz ostale zanimljivosti.
Umorni, ali ispunjeni snagom ovoga mjesta, hodočasnici su nastavili put do novog cilja, Banje Luke, rodnog mjesta blaženog Ivana Merza.
Prvi susret s domaćinom don Ilijom Kelićem, koji je upoznao hodočasnike s gradom i pratio ih cijelo vrijeme tamošnjeg boravka, bio je u predvečerje u katedrali sv. Bonaventure. Ovo je stolna crkva Banjalučke biskupije te jedna od četiri katoličke katedrale u Bosni i Hercegovini, uz one u Sarajevu, Mostaru i Trebinju. Večer je bila provedena u znaku šetnje kroz prepuni i životni centar grada do crkve u kojoj je kršten blaženi Ivan Merz.
Treći dan započeo je misom koju je predvodio svećenik Kelić u crkvi uznesenja Blažene Djevice Marije koja se nalazi u okviru trapističkog samostana Marija Zvijezda. Uslijedio je obilazak nekoć najvećeg samostana strogoga reda reformiranih cistercita, među narodom poznatijih kao trapista. Oni imaju neprocjenjiv duhovni i materijalni značaj za banjalučki kraj. Od svojega dolaska 1869. godine, preko nevjerojatnog napredovanja pa sve do teškoga stradanja kako u Drugome svjetskom ratu, tako i 90-ih godina 20. stoljeća, trapisti su duhovno, moralno, obrazovno i materijalno preporodili ovaj kraj.
Iz razgovora s tamošnjim svećenicima i župljanima zaključuje se da je glavni problem iseljavanje, odnosno smanjenje broja Hrvata katolika u Bosni i Hercegovini. Ostaje vjera i nada da će se ova slika promijeniti.
Došlo je vrijeme povratka. Uz molitvu, pjesmu i smijeh brzo je protekao dugi put do Grada. Lijepi dojmovi i sjećanje na ovo putovanje dugo će ostati u srcima hodočasnika.
Petra Potrebica
Fotografije: don David Marjanović