Prijateljstvo između vjernika župe Presvetog Trojstva na Grudi i župe sv. Barbare u Jakšiću u Slavoniji, započeto na Susretu hrvatske katoličke mladeži 2014. u Dubrovniku, nastavlja se i dalje. Ovaj put je riječ o zimskom posjetu Gruđana Jakšićanima, dok se ljeti događa obrnuti posjet.
Vjernici s Grude krenuli su prema Požegi u srijedu, 18. studenog u kasnim noćnim satima. U autobusu se okupio široko društvance, od naših najmlađih osnovnoškolaca, srednjoškolaca, studenata do ovih malo „odraslijih“. Putovali smo preko Bosne i Hercegovine, te nakon duge noćne vožnje stigli u Vukovar – Grad heroj u jutarnjim satima 19. studenog. Razgledali smo najvažnija mjesta u Vukovaru. Posjetili smo Ovčaru, jedno od najsvetijih i najtužnijih mjesta u novijoj hrvatskoj povijesti, vojarnu, spomen-dom žrtvama iz vukovarske bolnice, samu bolnicu i Memorijalno groblje. Sve je to ostavilo dubok i snažan dojam na nas. Kasnije smo razgledali novootvoreni Muzej Vučedolske kulture.
Iste večeri stigli smo u Jakšić gdje su nas dočekali naši domaćini. Bio je to jako lijep i emotivan trenutak, susreli smo se sa svojim prijateljima. Zaputili smo se kućama gdje su nas dočekali samo onako kako Slavonci to znaju, predivnom gostoljubivošću i izvrsnom hranom. Još jednom su potvrdili da su izvrsni domaćini. Već idućeg dana domaćini su organizirali ručak na ribnjaku u obližnjem selu Rajsavac gdje su za nas svirali tamburaši. Druženje se navečer nastavilo u mjesnom okupljalištu mladih.
Također smo posjetili Kutjevačke podrume, gdje smo degustirali razne vrste vina i upoznali smo proces berbe i nastanka nekih od najpoznatijih hrvatskih vinskih sorti. Bili smo u đakovačkoj katedrali, posjetili Kopački rit gdje smo kušali različite specijalitete poput jelena i srne. Nakon obilnog ručka svoj put nastavili smo za Osijek, grad sa najviše zelenih površina.
Posljednjeg dana boravka u Jakšiću pošli smo na misu na kojoj smo se zahvalili Bogu za sve blagodati koje nam je podario proteklih dana. Poslije mise uputili smo se obiteljima na oproštajni ručak. Uslijedio je rastanak koji nam je svima jako teško pao. Nismo mogli vjerovati da su ta predivna četiri dana završila. Uz pjesmu, poneku suzu i pozdrave ukrcali smo se u autobus i zaputili prema Grudi sa samo jednom mišlju u glavi: „Ne dirajte mi ravnicu jer ja ću se vratiti!“
Jelena Bratoš