Katedralna župa u Dubrovniku organizirala je hodočašće u Sirakuzu na Siciliji od 8. do 12. listopada, a na hodočašću je sudjelovalo pedeset hodočasnika koji su se odvažili putovati autobusom na tako udaljenu destinaciju i nazad.
Putovalo se brodom iz Dubrovnika do Barija u kabinama, a na povratku također noću što je poslužilo za opuštanje i veselo druženje u salonu broda. Putovanje je imalo i dvije stanke i treću na trajektu između kopna i otoka Sicilije. Ugodan autobus, odličan vozač i suh put učinili su putovanje manje zamornim a duhovno vodstvo molitvom krunice, kraćim čitanjima iz povijesti štovanja Majke Božje u svijetu i u hrvatskom narodu poslužila su kao korisna informacija i priprema za svetište Gospe od Suza u Siracusi.
Štovanje Gospe od Suza povezano je s reljefom Bezgrešnog Srca Marijina, izrađenom od gipsa, postavljenim iznad bračnog kreveta u kući mladog bračnog para Angela Iannusa i Antonine r. Giusto, koji je plakao ljudskim suzama 29.,30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953. godine. Te su suze analizirane u laboratoriju pod stručnim nazorom civilnih i crkvenih vlasti i utvrđeno je da se radi u ljudskim suzama koje su pripisane Majci Božjoj što je označilo početak štovanja pod imenom Gospe od Suza i što je crkvena vlast službeno priznala i dopustila hodočašća koja su se zaredala sljedećih godina i traju sve do naših dana. Svetišta Gospe od Suza nastalo je i u Hrvatskoj, u Pleternici kod Požege koje okuplja veliki broj hodočasnika, a na sam blagdan 30. kolovoza u svetište dođe i do dvadeset tisuća hodočasnika.
Velebna bazilika u Sirakuzi ima oblik stožca i nalazi se u središtu grada te dominira prostorom i djeluje impresivno i može primiti desetke tisuća osoba a ispod je jednako velika kripta. Na glavnom oltaru ugrađen je gipsani reljef Bezgrešnog Srca Marijina pred kojim hodočasnici mole, slave mise, pale svijeće i meditiraju.
Dubrovčani su dvije večeri sudjelovali na večernjoj misi a jednog jutra misu su slavili u Kući suza u kojoj je reljef proplakao suzama i u kojoj osim bračne postelje i skromnog namještaja iz vremena ukazanja postoji i mala kapelica za misu pojedinih skupina hodočasnika. Na putu do Kuće suza Dubrovčani su bili praćeni iznenadnim prolomom oblaka i ulicama punim vode tako da je misa bila u mokroj odjeći i obući, ali brzi povratak u hotel i presvlačenje spriječilo je svaku prehladu i svi su to doživjeli kao pokoru koja je dio hodočašća.
Hodočasnici su pohodili i katedralu u Sirakuzi te palaču u kojoj je bila mučena sveta Lucija čije tijelo je prvo bilo preneseno u Carigrad, a potom u Veneciju gdje se nalazi njezin grob. U sklopu tog zdanja nalaze se i katakombe koje su Dubrovčani s velikim zanimanjem uz stručno vodstvo obišli, i pomolili se u crkvi sv. Lucije koja se nalazi uz katakombe.
Hodočasnici su jedno dopodne rezervirali za posjet gradu Ragusi koji se 2000. godine bratimio s Dubrovnikom i koji je nakon Domovinskog rata novčano pomagao obnovu Interuniverzitetskog centa i Doma Maslina u Dubrovniku. U gradskoj vijećnici bili su primljeni od zamjenice gradonačelnika i gradskih vijećnika od kojih neki dobro poznaju Dubrovnik i rado ljeti u njemu borave. Razgledanje gornje Raguse i donje Raguse koji se zove Ibla bilo je kratko ali dojmljivo.
Povratak u Dubrovnik počeo je zajedničkom jutarnjom molitvom u bazilici Gospe od Suza, a vožnja do Barija brže je prošla nego u dolasku. Hodočasnici su pohodili baziliku sv. Nikole u Bariju te molitvom zahvalili zaštitniku putnika za sretno putovanje. Dakako da nije propuštena prilika kupovine mortadele i parmezana što je u kabine na brodu unijelo novi ugodan miris.
Na brodu je ozračje bilo veselo i na rastanku u Gružu svi su hodočasnici zahvalili organizatorima a najviše gospođi Vanji Zlošilo koja je bila duša hodočašća u pripremi i u cijelom programu. Donesena je jednoglasna odluka da se na proljeće organizira novo hodočašće u jedno Gospino svetište.
Dvadeset i pet godina hodočašća katedralne župe
Katedralna župa u Dubrovniku već 25 godina organizira godišnje najmanje dva hodočašća. Sve je počelo s organiziranjem hodočašća za katedralni pjevački zbor, pa studente Teološko-katehetskog instituta, a nastavljeno je s hodočašćima gimnazijalaca, krizmanika i prvopričesnika. Katedralni pjevači hodočastili su u poznata marijanska svetišta u domovini i inozemstvu, studenti Instituta u Rim, Lurd i Jeruzalem, mladi u Rim, a djeca u Bari i Bitetto. U posljednje dvije godine organizirana su dva hodočašća u Fatimu, jedno u Lurd, dva u Rim i zadnje u Sirakuzu. Različita hodočašća i zborovanja organiziraju i samostani na području katedralne župe, molitvena zajednica Effatha i dubrovački skauti.
Do sada je na hodočašćima sudjelovalo više tisuća hodočasnika, a hodočašća u zadnje vrijeme traju u prosjeku četiri dana U jednoj skupini redovito je pedesetak hodočasnika a putuje se autobusom, brodom i avionom.
Dojmovi organizatora i voditelja kao i hodočasnika su pozitivni i nezaboravni pa je interes za hodočašća uvijek velik i nije potrebno puno oglašavati. Zadnjih godina katedralnim djelatnicima i vjernicima pridružuju se zainteresirani iz drugih župa što pomaže da se ljudi bolje upoznaju, druže i pomažu i promiču duhovno zajedništvo.
Hodočašće je izvor duhovnog i crkvenog zajedništva
Iz višegodišnjeg iskustva organiziranja i duhovnog vođenja hodočasnika može se posvjedočiti da su hodočašća izvanredan oblik pastorala jer hodočasnici izmjenjuju duhovna iskustva s ljudima drugih jezika, rasa i kultura a u svima gori isti žar vjere i pobožnosti, osobito prema Majci Božjoj u njezinim svetištima te duh crkvenosti na generalnim audijencijama s Papom u Rimu. Naći se na Trgu sv. Petra s pedeset tisuća hodočasnika iz svih krajeva svijeta i osjetiti kako svi kliču Papi s jednakim oduševljenjem i slušaju njegovu riječ budi ponos što smo već četrnaest stoljeća dio Katoličke Crkve s Papom na čelu.
Hodočašća su k tome odlična prilika da se upozna sakralna i kulturna baština naroda koje se posjećuje, prirodne ljepote krajeva kroz koje se prolazi, crkve i katedrale kao prava graditeljska čuda s umjetničkim interijerom, muzeje i galerije, trgove i fontane. Dosta je spomenuti velik interes hodočasnika za posjet Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli kao vrhuncu umjetničkog i religioznog stvaralaštva.
U Marijanskim svetištima najbolje se osjeti duh pobožnosti kroz molitvu, misu, pjesmu, zavjete, procesije, klanjanja. Vjernik osjeti da je na tom mjestu Majka Božja stupila na zemlju, ukazala se pojedinim osobama i ostavila trajnu poruku. Lurd i Fatima posebno se doživljavaju intimno i duboko vjernički.
Hodočašća su također bila prilika da se oživi nacionalno zajedništvo s Hrvatima u Gradišću, Molisama, s iseljenicima u Beču, Grazu, Rimu, Passau, Bruxellesu te sa sunarodnjacima u Bosni i Hercegovini i Boki Kotorskoj.
Na hodočašćima se također upriliče i koncerti Pjevačkog zbora, susreti s mjesnim biskupima i gradonačelnicima, izmjene darovi a zajednička fotografiranja služe kao draga uspomena. Za uspomenu se rado kupe turistički vodiči, sakralni predmeti, suveniri i rukotvorine. Program hodočašća je fizički zahtjevan jer uključuje duge vožnje, pješačenje, oprez u gradskom prometu, ali sve se neugodno brzo zaboravi a pamti ono lijepo i duhovno.
Don Stanko Lasić
Katedralna župa u Dubrovniku organizirala je hodočašće u Siracusu na Siciliji od 8. do 12. listopada, a na hodočašću je sudjelovalo pedeset hodočasnika koji su se odvažili putovati autobusom na tako udaljenu destinaciju i nazad.
Putovalo se brodom iz Dubrovnika do Barija u kabinama, a na povratku također noću što je poslužilo za opuštanje i veselo druženje u salonu broda. Putovanje je imalo i dvije stanke i treću na trajektu između kopna i otoka Sicilije. Ugodan autobus, odličan vozač i suh put učinili su putovanje manje zamornim a duhovno vodstvo molitvom krunice, kraćim čitanjima iz povijesti štovanja Majke Božje u svijetu i u hrvatskom narodu poslužila su kao korisna informacija i priprema za svetište Gospe od Suza u Siracusi.
Štovanje Gospe od Suza povezano je s reljefom Bezgrešnog Srca Marijina, izrađenom od gipsa, postavljenim iznad bračnog kreveta u kući mladog bračnog para Angela Iannusa i Antonine r. Giusto, koji je plakao ljudskim suzama 29.,30. i 31. kolovoza te 1. rujna 1953. godine. Te su suze analizirane u laboratoriju pod stručnim nazorom civilnih i crkvenih vlasti i utvrđeno je da se radi u ljudskim suzama koje su pripisane Majci Božjoj što je označilo početak štovanja pod imenom Gospe od Suza i što je crkvena vlast službeno priznala i dopustila hodočašća koja su se zaredala sljedećih godina i traju sve do naših dana. Svetišta Gospe od Suza nastalo je i u Hrvatskoj, u Pleternici kod Požege koje okuplja veliki broj hodočasnika, a na sam blagdan 30. kolovoza u svetište dođe i do dvadeset tisuća hodočasnika.
Velebna bazilika u Sirakuzi ima oblik stožca i nalazi se u središtu grada te dominira prostorom i djeluje impresivno i može primiti desetke tisuća osoba a ispod je jednako velika kripta. Na glavnom oltaru ugrađen je gipsani reljef Bezgrešnog Srca Marijina pred kojim hodočasnici mole, slave mise, pale svijeće i meditiraju.
Dubrovčani su dvije večeri sudjelovali na večernjoj misi a jednog jutra misu su slavili u Kući suza u kojoj je reljef proplakao suzama i u kojoj osim bračne postelje i skromnog namještaja iz vremena ukazanja postoji i mala kapelica za misu pojedinih skupina hodočasnika. Na putu do Kuće suza Dubrovčani su bili praćeni iznenadnim prolomom oblaka i ulicama punim vode tako da je misa bila u mokroj odjeći i obući, ali brzi povratak u hotel i presvlačenje spriječilo je svaku prehladu i svi su to doživjeli kao pokoru koja je dio hodočašća.
Hodočasnici su pohodili i katedralu u Sirakuzi te palaču u kojoj je bila mučena sveta Lucija čije tijelo je prvo bilo preneseno u Carigrad, a potom u Veneciju gdje se nalazi njezin grob. U sklopu tog zdanja nalaze se i katakombe koje su Dubrovčani s velikim zanimanjem uz stručno vodstvo obišli, i pomolili se u crkvi sv. Lucije koja se nalazi uz katakombe.
Hodočasnici su jedno dopodne rezervirali za posjet gradu Ragusi koji se 2000. godine bratimio s Dubrovnikom i koji je nakon Domovinskog rata novčano pomagao obnovu Interuniverzitetskog centa i Doma Maslina u Dubrovniku. U gradskoj vijećnici bili su primljeni od zamjenice gradonačelnika i gradskih vijećnika od kojih neki dobro poznaju Dubrovnik i rado ljeti u njemu borave. Razgledanje gornje Raguse i donje Raguse koji se zove Ibla bilo je kratko ali dojmljivo.
Povratak u Dubrovnik počeo je zajedničkom jutarnjom molitvom u bazilici Gospe od Suza, a vožnja do Barija brže je prošla nego u dolasku. Hodočasnici su pohodili baziliku sv. Nikole u Bariju te molitvom zahvalili zaštitniku putnika za sretno putovanje. Dakako da nije propuštena prilika kupovine mortadele i parmezana što je u kabine na brodu unijelo novi ugodan miris.
Na brodu je ozračje bilo veselo i na rastanku u Gružu svi su hodočasnici zahvalili organizatorima a najviše gospođi Vanji Zlošilo koja je bila duša hodočašća u pripremi i u cijelom programu. Donesena je jednoglasna odluka da se na proljeće organizira novo hodočašće u jedno Gospino svetište.
Katedralna župa u Dubrovniku već 25 godina organizira godišnje najmanje dva hodočašća. Sve je počelo s organiziranjem hodočašća za katedralni pjevački zbor, pa studente Teološko-katehetskog instituta, a nastavljeno je s hodočašćima gimnazijalaca, krizmanika i prvopričesnika. Katedralni pjevači hodočastili su u poznata marijanska svetišta u domovini i inozemstvu, studenti Instituta u Rim, Lurd i Jeruzalem, mladi u Rim, a djeca u Bari i Bitetto. U posljednje dvije godine organizirana su dva hodočašća u Fatimu, jedno u Lurd, dva u Rim i zadnje u Sirakuzu. Različita hodočašća i zborovanja organiziraju i samostani na području katedralne župe, molitvena zajednica Effatha i dubrovački skauti.
Do sada je na hodočašćima sudjelovalo više tisuća hodočasnika, a hodočašća u zadnje vrijeme traju u prosjeku četiri dana U jednoj skupini redovito je pedesetak hodočasnika a putuje se autobusom, brodom i avionom.
Dojmovi organizatora i voditelja kao i hodočasnika su pozitivni i nezaboravni pa je interes za hodočašća uvijek velik i nije potrebno puno oglašavati. Zadnjih godina katedralnim djelatnicima i vjerncima pridružuju se zainteresirani iz drugih župa što pomaže da se ljudi bolje upoznaju, druže i pomažu i promiču duhovno zajedništvo.
Iz višegodišnjeg iskustva organiziranja i duhovnog vođenja hodočasnika može se posvjedočiti da su hodočašća izvanredan oblik pastorala jer hodočasnici izmjenjuju duhovna iskustva s ljudima drugih jezika, rasa i kultura a u svima gori isti žar vjere i pobožnosti, osobito prema Majci Božjoj u njezinim svetištima te duh crkvenosti na generalnim audijencijama s Papom u Rimu. Naći se na Trgu sv. Petra s pedeset tisuća hodočasnika iz svih krajeva svijeta i osjetiti kako svi kliču Papi s jednakim oduševljenjem i slušaju njegovu riječ budi ponos što smo već četrnaest stoljeća dio Katoličke Crkve s Papom na čelu.
Hodočašća su k tome odlična prilika da se upozna sakralna i kulturna baština naroda koje se posjećuje, prirodne ljepote krajeva kroz koje se prolazi, crkve i katedrale kao prava graditeljska čuda s umjetničkim interijerom, muzeje i galerije, trgove i fontane. Dosta je spomenuti velik interes hodočasnika za posjet Vatikanskim muzejima i Sikstinskoj kapeli kao vrhuncu umjetničkog i religioznog stvaralaštva.
U Marijanskim svetištima najbolje se osjeti duh pobožnosti kroz molitvu, misu, pjesmu, zavjete, procesije, klanjanja. Vjernik osjeti da je na tom mjestu Majka Božja stupila na zemlju, ukazala se pojedinim osobama i ostavila trajnu poruku. Lurd i Fatima posebno se doživljavaju intimno i duboko vjernički.
Hodočašća su također bila prilika da se oživi nacionalno zajedništvo s Hrvatima u Gradišću, Molisama, s iseljenicima u Beču, Grazu, Rimu, Passau, Bruxellesu te sa sunarodnjacima u Bosni i Hercegovini i Boki Kotorskoj.
Na hodočašćima se također upriliče i koncerti Pjevačkog zbora, susreti s mjesnim biskupima i gradonačelnicima, izmjene darovi a zajednička fotografiranja služe kao draga uspomena. Za uspomenu se rado kupe turistički vodiči, sakralni predmeti, suveniri i rukotvorine. Program hodočašća je fizički zahtjevan jer uključuje duge vožnje, pješačenje, oprez u gradskom prometu, ali sve se neugodno brzo zaboravi a pamti ono lijepo i duhovno.
Don Stanko Lasić