Članovi Bratstva Presvetog Sakramenta i Mješovitog katedralnog zbora iz Dubrovnika predvođeni župnikom katedralne župe don Marinom Lučićem, trajnim đakonom don Tomislavom Sikavicom i voditeljicom katedralnog zbora Petrom Potrebicom sudjelovali su od 20. do 22. svibnja na hodočašću na Udbinu, u Rijeku i Istru. Bila je to i svojevrsna nagrada za njihovo aktivno sudjelovanje u liturgiji u katedralnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije, ali i na drugim događajima, te prigoda za druženje nakon proteklih godina u kojima ga je, zbog poznatih razloga, bilo manje nego je uobičajeno.
Polazak s Pila bio je u ranim jutarnjim satima, a putem su se izmjenjivali molitva, pjesma, smijeh i kateheza. U udbinskoj Crkvi hrvatskih mučenika, izgrađenoj uz ostatke temelja crkve sv. Nikole, hodočasnici su molili molitvu Srednjeg časa, nakon čega je udbinski župni vikar don Ante Luketić proveo hodočasnike svetištem upoznavajući ih s povijesnom pozadinom i idejom izgradnje crkve. Veličanstveni pogled na Krbavsko polje bio je prilika za podsjećanje na tragična povijesna događanja, od 15. stoljeća i strašne bitke s Osmanlijama sve do suvremenih zbivanja.
U gradu na Rječini hodočasnike su dočekali bivši dubrovački biskup sada riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić i rektor riječke Bogoslovije vlč. Mario Gerić s kojima su hodočasnici posjetili hospicij „Marija Krucifiksa Kozulić“. Susret sa s. Leopoldom Ivković, ravnateljicom ove ustanove ljubavi i milosrđa, potaknuo je hodočasnike na brojna pitanja vezana uz palijativnu skrb i djelovanje hospicija. Misa u kapelici Bogoslovije, koju je zajedno s voditeljem hodočašća župnikom Lučićem i domaćinima predslavio nadbiskup Uzinić bila je dubrovački raspjevana, a u prigodnoj propovjedi nadbiskup je evocirao svoje dubrovačke dane. Druženje s domaćinima na čelu s nadbiskupom kroz razgovor i pjesmu nastavilo se uz večeru.
Sutradan, nakon noćnog predaha u Domu pastoralnih susreta u Lovranu, hodočasnici iz Dubrovnika pohodili su Majku Božju na Trsatu. Mjesto je to koje sedam stoljeća pohode brojni hodočasnici, među kojima je najpoznatiji Sveti Otac Ivan Pavao II. čiji spomenik prati ulaz u crkvu Gospe Trsatske. Zbor na balaturu, Bratstvo s drugim hodočasnicima u lađi, a don Marin i don Tomislav s kolegama u prezbiteriju uronili su u hodočasničko misno slavlje. Kraj mise obilježila je pjesma Gospi od Porata s pogledom na baroknu ogradu koja zaklanja glavni oltar s čudotvornom slikom okrunjene Gospe Trsatske, Majke Milosti.
Nakon mise u kapeli zavjetnih darova, koji svjedoče zahvalnost vjernika Majci Božjoj Trsatskoj, hodočasnici su poslušali predavanje o povijesti svetišta. Među brojnim zavjetnim slikama mnoštvo je brodova, a među njima Dubrovčani nisu mogli ne uočiti sliku svetoga Vlaha. U blizini svetišta na uzvisini iznad kanjona Rječine s Trsatskoga kaštela se pruža pogled na cijelo riječko područje, a i naslućuje burna vojna povijest ovog utvrđenog područja. Osim mogućnosti fotografiranja, hodočasnici su iskoristili priliku osvježiti se u ugostiteljskom objektu ispod suncobrana koji su ih štitili od vrelog podnevnog sunca.
Po završetku veselog objeda u župi sv. Ćirila i Metoda na Sušaku, pod vodstvom don Tomislava koji je neumorno tijekom cijelog hodočašća objašnjavao i pokazivao važna i manje važna mjesta koja su se pojavljivala putem, slijedila je posjeta riječkoj zbornoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Osim nakošenog srednjovjekovnog zvonika ispred ulaza u nesuđenu riječku katedralu, pročelje i njezina lijepa barokna unutrašnjost opravdavaju reputaciju najvažnije riječke crkve, Vele crikve ili Assunte, kako je puk naziva. Župnik mons. Sanjin Francetić pobliže je, ne bez ponosa, govorio o povijesti riječke Crkve i značaju Assunte. Hodočasnici su mu na zanimljivom i poučnom izlaganju zahvalili pjesmom i nastavili u smjeru katedrale svetog Vida, kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske i nadbiskupskog ordinarijata. Nakon lagane okrjepe i kratkog susreta s generalnim vikarom vlč. Marijom Tomljanovićem i riječkim nadbiskupom Ivanom Devčićem hodočasnici su iskoristili slobodno vrijeme na Korzu kako bi osjetili i ovaj, možda najživahniji dio Rijeke.
Dan Gospodnji bio je rezerviran za Pulu. Putem od Lovrana i Mošćeničke Drage smjenjivali su se suncem okupani proljetni prizori zelenih livada i brežuljaka i mjesta Plomina, Labina, raških rudnika… sve do Pule i katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije u kojoj je svetu misu predvodio dubrovački katedrali župnik don Marin u suslavlju s pulskim katedralnim župnikom don Rikardom Lekajem i uz asistenciju đakona don Tomislava. Dubrovački katedralni zbor predvodio je pjevanje, a pridružili su se i domaći pjevači povezujući tako dvije katedrale istog imena. Psalam je pjevala dubrovačka sopranistica, a pulska studentica Valentina Šilje čime su dubrovačko-pulske veze još više istaknute. Nakon mise i kratkog upoznavanja s poviješću pulske prvostolnice, domaćini su ugostili dubrovačke hodočasnike. Laganom šetnjom preko Foruma, crkve Gospe od Milosrđa (Misericordia) i Zlatnih vrata Dubrovčani su stigli do Arene, najvećeg i najočuvanijeg antičkog spomenika u Hrvatskoj.
Budući da je to bio zadnji dan hodočašća, a put do Grada je dalek, požurilo se u autobus prema unutrašnjosti Istre u Boljun. To je prastari gradić nastao uz srednjovjekovni kaštel, s prekrasnim pogledom na dolinu Boljunčice i Učku. U divnoj konobi Dubrovčani su uživali u lokalnim specijalitetima pripremajući se za povratak doma. Duga vožnja autobusom prošla je u razgovorima i molitvi, a zahvalnost i dojmovi s ovog sadržajnog hodočašća sigurno će se još dugo pamtiti.
Ana Cetinić/Katedralna župa
