Katehetski dan Dubrovačke biskupije održan je u srijedu 15. svibnja u Samostanu sv. Klare u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku pod nazivom „Katekizam u svakodnevici“. Molitvu na početku je predvodio don Josip Mazarekić, predstojnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije. Zatim se okupljenima obratio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je kazao: “Čuli ste da je netko kao pročitana knjiga. Kad je katekizam u pitanju, on ne može biti pročitana knjiga, on se stalno čita, uči… Naše poslanje je biti katekizam, biti oni od kojih ljudi mogu čitati katekizam. Pozvani smo biti katekizam za druge!“
Dr. Tonči Matulić održao je predavanjem s identičnom temom i samog Katehetskog dana. Upitao se je li nam katekizam “vidljiv”, tj. čitamo li ga, koristimo li ga u pripremi za katehezu, propovijedi itd. Osim te prve dimenzije, potrebno je propitati i drugu, a to je koliko je naš crkveni život kršćanski i evanđeoski, te koliko katekizam utječe na naš svakodnevni život.
Naglasio je da je kršćanska vjera život s osobom Isusa Krista, te da je kao takva vjera zapravo oblik života i da ona zahvaća cijeli čovjekov život. „Bogu objavitelju treba odgovoriti vjerom, ali čitavim osobom, ne dijelom sebe. Vjera zahtjeva od čovjeka da čitavog sebe izruči Bogu. Ne mogu biti djelomičan kršćanin, prigodni kršćanin. Vjera nije tek dodatak ljudskom životu. Nije tek povod, nije odijelo koje oblačimo u prigodama. Vjera nije prigodna, ona nije partikularna i sporedna.“, istaknuo je predavač.
Naglasio je da katekizam nije teorija, već susret s osobom koja živi u Crkvi kao njezin dio, a u središtu je susret sa živim Isusom Kristom. Kazao je da je katekizam siguran podsjetnik na bit naše vjere. Upitao se koliko je naš kršćanski život prožet vjerom i moralom koji su izloženi u katekizmu. Naglasio je da katekizam „nije popis propisa i zabrana kako su ga naši stari doživljavali. Katekizam nije samo knjiga o moralu, a još manje o zabranama. On je knjiga o intimnom odnosu vjere i morala!“
Parafrazirao je Pavlov Hvalospjev ljubavi, te kazao: „Kad bih svu vjeru imao, a ljubavi ne bih imao, nemoj reći ‘Ništa sam!’ kao Pavao, nego reci ‘Ja sam nitko i ništa!’. Kad bih znao napamet cijeli novi katekizam i sve ranije katekizme, a ljubavi ne bih imao, bio bih samo opsjednut pravovjerjem ili zanesem formalizmom farizeja i pismoznanaca. Kad bih imao dar vizionarstva i poznavao sve vjerske istine i čitav vjerski nauk i kad bih imao postojanu katekizamsku vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, ništa sam.“
Nakon predavanja uslijedila je diskusija u kojoj su vjeroučitelji i vjeroučiteljice, svećenici i laici, postavljali pitanja predavaču, a u sklopu odgovora predavač je naglasio da traženje Božje volje treba biti dijaloško, te da smo pozvani tražiti istinu zajednički, jer ne možemo odgovore „izvući iz džepa“. Naglasio je da „Bog treba biti čovjekova prva i zadnja misao, ma zapravo jedina misao!“
Šime Zupčić