Ekumenska molitva u Molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana četvrti put je održana u Dubrovniku u srijedu, 21. siječnja, a predvodili su je episkop zahumsko-hercegovački i primorski vladika Grigorije Durić i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Ove godine molilo se u pravoslavnoj crkvi sv. Blagovještenja, a prisustvovali su svećenici, monasi, redovnici, redovnice i vjernici obiju crkava. Među njima i generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić i predstojnik Vijeća za ekumenizam i međureligijski dijalog don Ivica Pervan.
Na početku dubrovački paroh dr. Vladan Perišić je pozdravio biskupa Uzinića i episkopa Grigorija, kao i sve ostale koji su izdvojili svoje vrijeme i došli na ovu ekumensku molitvu. Izrazio je nadu da će Bog vidjeti iskrenost namjere svih okupljenih, te pružiti blagoslov nad sve kako bi bili jedno.
Podsjećanje na ekumenski susret pape Franja i patrijarha Bartolomeja I. u Carigradu
Biskup Uzinić je u uvodu propovijedi zahvalio episkopu Grigoriju za mogućnost ovakvog susreta u kojem može “Gospodinu upraviti molitvu za jedinstvo svih kršćana u zakonitoj različitosti s povjerenjem u Duha Svetoga” koji je tvorac jedinstva Crkve u vjeri, ljubavi i duhovnoj povezanosti. Tako je podsjetio i na nedavni susret pape Franja i patrijarha Bartolomeja I. u Carigaradu i njihove riječi izrečene tom prigodom.
Kako se Isus susretao s drugima i drugačijima?
U prvom dijelu propovijedi biskup je protumačio evanđeoski ulomak o susretu Isusa sa ženom Samarijankom na zdencu, s kojom je Isus započeo dijalog riječima “Daj mi piti!”(Iv 4,7), a koje su uzete kao geslo ovogodišnje molitvene osmine. Na primjeru Samarijanke vidljivo je “kako se u otvorenosti Božjim nadahnućima, prepoznajući vrijednosti drugih, pravim i iskrenim dijalogom mogu nadići sve razlike i postići željeno jedinstvo.”
Napomenuo je kako se žena Samarijanka smatrala isključenom iz jedinstva židovskog naroda jer su u ono vrijeme Samarijanci smatrani polupoganima, i isključena iz zajedništva vlastitog naroda jer je bila grešnica. Dijalog s Isusom izazvao je u njoj iznenađujuću preobrazbu pa se ona “pretvorila u radosnu glasnicu jedinstva i zajedništva koje samo Isus može darovati.”
Iz tog primjera biskup Uzinić je naglasio dvije poruke: da pripadnicima jedne ili druge Crkve oni drugi mogu nešto dati i obogati ih jer različitost nije prijetnja nego izvor obogaćenja, te važnost otvorenosti dijalogu jer se tako možemo, oslobođeni predrasuda koje su plod neznanja i nesposobnosti dijalogiziranja, bolje upoznati i kroz to upoznavanje bolje upoznati i samog Isusa Krista. Biskup je potom pozvao sve okupljene vjernike da pođu učiti u Isusovu školu, na Jakovljev zdenac, “uvažavati druge i drugačije i dijalogizirati s drugima i drugačijima”.
I Isus je umoran od našeg nejedinstva
U drugom dijelu propovijedi biskup Uzinić je rekao: “Braćo i sestre, Isus je i danas umoran i žedan. Umoran je od naših podjela, našeg nejedinstva i začahurenosti u naše predrasude koje su, priznajemo, plod naših međusobnih ratova, zločina koji su se dogodili s obje strane i koje još nismo uspjeli racionalizirati i pripisati ih njihovim počiniteljima nego ih pripisujemo Crkvama i narodima, nesposobnosti za iskreno traženje oprosta i za oprost, nedovoljnog uvažavanje legitimne različitosti, a najviše od svega svjetovnih interesa kojima smo dali da nama zagospodare, da nas oblikuju drugačije nego nas je Isus Krist zamislio, da nas usmjere jedne od drugih, a nerijetko i jedne protiv drugih. Žedan je od traženja nas koji kažemo da smo njegovi, a od njega bježimo bježeći jedni od drugih. Žedan je čekanja da napoji nas koji participiramo na izvoru žive vode koji nam daje vjera u njega, a umiremo od žeđi, jer svojim podjelama jedni druge, ali i čovječanstvo kojemu smo poslani donositi vodu ‘koja struji u život vječni’, činimo umirati od žeđi. On sjedi i čeka da bi večeras od nas, od mene i tebe, prije nego li mi išta progovorimo, prije nego li kroz susret s njim dođemo do onoga: ‘Gospodine daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati’, mogao od nas zatražiti: ‘Daj mi piti!’ U ovom molitvenom dijalogu s njim i nas jednih s drugima Isus nas otvoriti sebi da bi nas kroz susret i razgovor sa sobom promijenio, kao što je promijenio Samarijanku, pokazujući nam sve zablude naših međusobnih podjela i otkrivajući nam put prema jedinstvu i zajedništvu pod vodstvom Duha Svetoga, koji je jedina sigurna vodilja Crkve i čovječanstva kojemu je Crkva poslana biti voditeljica kroz bespuća teške ljudske povijesti, koju su pojedini članovi naših naroda i naših Crkava kroz proteklih stotinu godina učinili još težom, prema Očevom domu.”
Zaključio je riječima kako Isus želi od svojih vjernika dobiti potpuno predanje u vjeri i veće razumijevanje jednih za druge. Potaknuo je okupljene da Isusu u molitvi predaju svoje čežnje za jedinstvom Crkve kao i tešku zajedničku prošlost, da ga zamole za oprost i da ga zamole da ih sve primi, “bez obzira na sve naše podijele i sve naše situacije žene Samarijanke,” i, po Duhu Svetom, i vjernike i Crkve, upravi putovima mira, jedinstva i međusobnog poštovanja.
Ovom molitvom Evanđelju ‘dodana’ jedna riječ, ako ne i rečenica
Episkop Grigorije je izrazio svoju žalost zbog podijeljenosti kršćana, te što još uvijek postoje „vaši“ i „naši“. Istovremeno, kazao je da „se obraćamo zajedničkom Bogu“, što ulijeva nadu. Naglasio je i da je toliko toga zapisano u Evanđelju, da je Isus toliko čudesa učio, ali da se ovim zajedničkim molitvenim okupljanjem tome dodalo „jednu riječ, ako ne i rečenicu“. Zahvalio je i biskupu Uziniću koji je i ove večeri svojim nagovorom bio „učitelj“, što po svojoj službi jest.
Ekumensku molitvu svojom pjesmo je uzveličalo Srpsko pjevačko društvo “Sloga” iz Sarajeva.
A.T. / Š.Z.