Predavanje „Katarina Kosača Kotromanić i Dubrovnik“ održano je u srijedu 26. ožujka u dvorani Ivana pavla II. u sklopu manifestacije „Kršćansko lice kulture 2025“. Predavač je bio dr. sc. Marinko Marić, profesor na studiju Povijest Jadrana i Mediterana na Sveučilištu u Dubrovniku, a povod predavanju je bila 600. obljetnice rođenja Katarine Kosača (1425.- 2025.).
Predavanje je najavila i svima prisutnima zaželjela dobrodošlicu predsjednica Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Marijeta Radić.
Prof. Marić je uvodno rekao da želi ispričati malo širu priču ne samo o Katarini nego i o Kosačama i njihovim odnosom s Dubrovnikom. Katarina Kosača Kotromanić rođena je u Blagaju kraj Mostara. Otac Herceg Stjepan Kosača ju je dao za ženu svome neprijatelju kralju Stjepanu Tomašu da bi na taj način postigao mir. Kao kraljica veći dio života je provela u kraljevskom dvoru na Bobovcu. Imala je dvoje djece Sigsmunda i Katarinu. Kad je ona 1963. godine uspjela pobjeći pred Osmanlijama, njena djeca su odvedena u roblje. Cijeli je život posvetila pokušajima da ih vrati iz Turske, ali u tome nije uspjela.
Udajom za Stjepana Tomaša Katarina je prihvatila katoličanstvo i postala njegova gorljiva zagovornica, a kasnije i članica Franjevačkog svjetovnog reda. Zajedno s mužem promicala je katoličku vjeru, gradila puno crkava, a najpoznatija je crkva svete Katarine u Jajcu. Nakon smrti njenog muža 1461. godine njezin nećak je ostavlja na kraljevskom dvoru gdje ona nastavlja biti kraljica majka i nastavlja vršiti kraljevske dužnosti.
U svom daljnjem izlaganju predavač je progovorio o herceg Stjepanu Kosači i njegovim vezama s Dubrovnikom. Odnosi s Dubrovnikom bili su turbulentni. Po naslijeđu je dobio dubrovačko plemstvo. U jednom trenutku je zaprijetio Dubrovniku osvojivši Konavle i u tom trenutku Dubrovčani nude 15 000 dukata u zlatu za njegov život, uz to još i palaču i nasljedno dubrovačko plemstvo. Toliko je bio opasan za Dubrovnik. Predavač je pojasnio kako je Sandalj Hranić 1405. dobio dubrovačko plemstvo zbog zasluga za Dubrovačko primorje. Naime, Dubrovačka Republika je 1399. godine od kralja Ostoje kupila najveći dio Dubrovačkog primorja. U zahvalnost Sandalju daju dubrovačko plemstvo i velika materijalna bogatstva. Nakon Sandaljeve smrti sva njegova imanja naslijedio je herceg Stjepan.
Iz zapisanih izvora može se vidjeti kako dubrovački Senat odlučuje 14. lipnja da će knez izabrati tri vlastelina koji će pratiti Katarinu kada dođe u Dubrovnik. Ona je početkom srpnja došla u Dubrovnik, ali je bila smještena na otoku Lopudu. Na Lopudu je posjećuju dvojica plemića. Nakon dvadesetak dana šalju po nju brod i kažu joj da može doći u Grad s pratnjom.
Katarina traži sredstva koja joj je Dubrovnik bio dužan plaćati kao legitimnoj nasljednici kralja. Senat je odbio taj njen zahtjev. Bojali su se reakcije Osmanlija. Krajem listopada četvorica vlastelina je prate do Slanoga. Katarina nakon toga odlazi k svome bratu u Hercegovinu, a potom u Rim.
Posljednje dane života je provela kao trećoredica franjevačkog samostana u Rimu. Oporukom od 20. listopada 1478. godine odredila je papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima Bosne.
Na kraju predavanja prisutni su postavljali pitanja vezana uz predavanje.
U sklopu manifestacije „Kršćansko lice kulture 2025.“ u četvrtak 27. ožujka u 19.30 sati u dvorani Ivana Pavla II. u bivšem samostanu sv. Klare održat će se tribina „Dubrovački stranci“ na kojoj će sudjelovati dr. sc. Nikolina Hazdovac Bajić, dr. sc. Rina Kralj Brassard i Rebecca Charry Roje, viši predavač na RIT-u. Moderator će biti Mislav Ćimić.
Jelica Gjenero
