Tribina „Dubrovački stranci“ bila je na programu manifestacije Kršćansko lice kulture u četvrtak 27. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku.
O toj temi u svoj njezinoj širini govorile su docentica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Dubrovniku i glavna urednica časopisa „Religija i društvo u Srednjoj i Istočnoj Europi“ i dr. sc. Nikolina Hazdovac Bajić, nekadašnja novinarka The Washington Timesa i viša predavačica na Rochester Institute of Technology u Dubrovniku mr. sc. Rebecca Charry Roje te viša znanstvena suradnica u Zavodu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku dr. sc. Rina Kralj Brassard. Moderator Mislav Ćimić na početku je sve pozdravio uime Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije koje organizira manifestaciju.
Dr. Hazdovac Bajić je na početku, kao sociologinja po struci, pojasnila kako je stranac osoba koja živi u nekom društvu, a nije izvorno iz tog društva i ima jednu specifičnu perspektivu da je istovremeno unutar društva i izvan društva. U današnjem svijetu koje je globalno selo svi smo u nekom trenutku negdje stranci i često dolazimo u kontakt s ljudima koje smatramo strancima, kazala je i dodatno pojasnila pojmove migranti, izbjeglice i sl.
Kao rođena Amerikanka koja je 2001. godine došla u Dubrovnik, Charry Roje je posvjedočila kako se sada u Dubrovniku osjeća kao doma. Istaknula je poznavanje jezika kao „ključ svega“ pri uključivanju stranaca u jedno društvo. Savjet koji daje drugim strancima o učenju jezika jest da prvih pet godina u govoru ne vode računa o zadnjem slovu u riječi, ilustrirajući tako poteškoće s kojima se osobe susreću s padežima u hrvatskom jeziku. Također je, kao profesorica jezika, preporučila korištenje novih, a ne zastarjelih metoda u učenju jezika.
Povijesni osvrt na prisutnost stranaca u Dubrovniku na temelju ugovora pohranjenih u Dubrovačkom arhivu iznijela je dr. Kralj Brassard rekavši kako je kroz zadnjih 600 godina uvijek bilo stranaca. „Dubrovnik je bio poprilično kozmopolitski grad, ali nikad multikulturalni grad. Imali ste potku katoličke i kršćanske kulture i na to su se naslanjale druge stvari“, kazala je i navela primjere drugih zajednica koje su tu živjele.
Nabrojala je kako je Republika za pojedina zanimanja uvijek „uvozila“ strance, a tražila je stručnjake i za to ih plaćala. Imala je tako topnike koji su bili Englezi, Talijani, Nijemci ili Francuzi i bili su stručni; barabanti (stražari vojnici) u 17. stoljeću su morali biti Hrvati, „našega jezika“ i katolici; liječnici su mogli biti iz bilo kojeg kraja ali su morali biti stručni i dolazili su s preporukom; kancelari su bili većinom Talijani jer su bili najstručniji, učitelji škola također; račune su vodili Firentinci jer su bili najbolji itd..
Dubrovnik je također vrvio strancima koji su tu bili u prolazu poput trgovaca s raznih strana i sl. Dr. Kralj Brassard je spomenula i kako je mnogo svećenika došlo iz Albanije u vrijeme kada je Osmansko Carstvo napredovalo.
Ono što Dubrovnik nije želio i nije nikada imao su masovne migracije, dolazak velikog broja ljudi odjednom, ustvrdila je gošća na tribini. Te neželjene migracije u pojedinim povijesnim periodima Republika je rješavala tako da je primala koliko god je mogla migranata, nahranila bi ih i onda ih smjestila u brodove i uputila u Italiju.
Spominjući zakonske okvire za strance u Hrvatskoj dr. Hazdovac Bajić je istaknula kako je jako važno imati dobre zakone uslijed sve većeg dolaska strane radne snage do čega je došlo zbog nedovoljnog broja domaćih radnika. To nam se jako naglo dogodilo, kazala je primijetivši kako se s tim još uvijek dobro ne snalazimo. Zadnja istraživanja pokazuju kako su stranci koji dolaze raditi relativno mladi ljudi, uglavnom muškarci koji nemaju namjeru ostati u Hrvatskoj. Dr. Hazdovac Bajić je također govorila, na temelju iskustva u drugim zemljama, kako se među domaćim stanovništvom ponegdje vidi pojavljivanje straha od nepoznatog, pa se ljudi onda prirodno vezuju uz primarne grupe. To je razumljivo, ali može biti i štetno jer se stvara ta socijalna distanca. Naglasila je važnost integracije stranaca i „stvaranja veza među nama“, da ih „doživimo kao ljude“.
Govornice na tribini su podijelile osobna iskustva koja su doživljavali u nekim zemljama u kojima su živjeli, a koja su u pojedinim trenucima bila popraćena osjećajem nemoći jer im je bilo teško na dnevnoj razini rješavati poteškoće. Također su posvjedočile o lijepim i kvalitetnim stranama upoznavanja drugih kultura. Iz tog iskustva dr. Kralj Brassard je kazala kako je „najjednostavniji način integracije, preko djece koja će integrirati roditelje“, a također je opisala kako se u prošlosti Dubrovnika integracija događala tako da bi se stranac oženio domaćom djevojkom čime bi odmah imao primarnu društvenu mrežu i dalje bi se lakše snalazio i tako uklopio u društvo.
Na tribini je također bilo govora o osjećaju pripadnosti i identitetu koji se treba čuvati, isticati, štititi. „Do problema dolazi kad se identitet izrazito tvrdo shvaća, bez shvaćanja da je on slojevit“, rekla je dr. Hazdovac Bajić. „Ako smo sigurni u svoj identitet nemamo bojazni za njega, onda možemo biti otvoreni za otvoren pristup i za suživot s ljudima koji ne dijele taj identitet.“
U razgovoru nakon predavanja koji je bio zanimljiv i koji je dugo trajao, rečeno je, uz ostalo, kako identiteti nisu ugroženi samo dolaskom stranca jer su se zbog globalizacije neke stvari već ranije dogodile i izgubile.
„Tijekom 25 godina koliko živim ovdje, ja sam manje Amerikanka nego što sam bila. Izgubila sam neki dio svog identiteta, ali mi nije žao. Obogatila sam svoj identitet i sad imam više izbora. Kad osoba živi cijeli život na jednom mjestu i okružena istim ljudima, onda su joj na neki način ograničene mogućnosti. Smatram da je u redu ako sam napustila neke stvari iz prijašnjeg identiteta za koje nisam možda ni znala da su njegov dio. Kad sam došla ovdje drugačije gledam na sebe i svoju kulturu i mogu pametno izabrati što ono hoću zadržati iz svoje kulture i otpustiti ono što mi nije toliko potrebno. Isto tako, iz hrvatske kulture mogu izabrati i prihvatiti ono što mi se sviđa i što mi je drago, ali ne moram apsolutno sve“, objasnila je na svom primjeru Charry Roje. Zaključila je kako je sebi voli interpretirati kako uzima najbolje od obje kulture.
Rečeno je i kako Biblija naglašava dobro postupanje prema strancima i prema svim ljudima. Također su navedeni primjeri dobronamjernog uspostavljanja komunikacije s dubrovačkim strancima.
Angelina Tadić
