Blagdan svetog Leopolda Bogdana Mandića, zaštitnika Dubrovačko – neretvanske županije proslavljen je u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa svečanim misnim slavljima, u nedjelju, 12. svibnja. Večernju misu predvodio je fr. Tomislav Kraljević, prior dominikanskog samostan u Gradu, uz sudjelovanje redovnica i redovnika s gradskog područja, ali i velikog broja vjernika laika.
Tajna sv. Leopolda
Na početku propovijedi prior Kraljević prisjetio se kako je sveti papa Ivan Pavao II. u propovijedi kanonizacije davne 1983. godine rekao da sv. Leopold nije ništa napisao teološkoga ili književnoga, nije fascinirao ljude svojim znanjem, nije bio poznat po svojim javnim ili društvenim zalaganjima, a za sve one koji su ga poznavali bio je samo jedan skroman i siromašan fratar, slab i boležljiv. No, njegova veličina krije se negdje drugdje, u žrtvovanju, u davanju i darivanju sebe dan za danom, svo vrijeme svoga svećeničkoga života – 52 godine darivanja samoga sebe, u tišini, u skrovitosti i poniznosti ispovjedaonice.
Njegov fizički stas, kao što svi znaju, nije bio naočit. Leopold je bio visok jedva jedan metar i 35 centimetara, ali istinski stas pred Bogom je visina ili veličina njegove ljubavi. U ljubavi Leopold je bio div i zato ga slavimo s toliko divljenja i poštovanja, istaknuo je propovjednik te ispričao jednu anegdotu iz života svetoga Leopolda. Predaja kaže da je jedan čovjek iz Padove koji se nekoliko godina nije ispovijedao, odlučio otići na ispovijed kod svetoga Leopolda jer je čuo da je ‘taj Leopold’ dobar i blag ispovjednik. Čovjek je bio uplašen i zbunjen i gotovo u iskušenju da odustane od ispovijedi, no sveti Leopold čim ga je ugledao, ustao je sa svoje stolice i pošao mu u susret nasmiješen. Čovjek je dalje pomalo zbunjen ušao u ispovjedaonicu, ali je sjeo na Leopoldovu stolicu, no svetac je bez imalo oklijevanja kleknuo na tlo i tako klečeći poslušao grijehe ovoga pokornika. Kada je čovjek napokon shvatio što se dogodilo bio je duboko dirnut, a sjećanje na dobrotu i poniznost tog izvanrednog ispovjednika ostavilo je neizbrisiv trag u njegovoj duši. Na ovakav način se osvajaju duše, naglasio je fra Tomislav.
Crkva ne raste nametanjem nego privlačnošću
Papa Franjo kaže da je ispovijed čudo susreta s nekim tko nas već očekuje. Bog je uvijek onaj koji nas čeka, On je onaj koji prvi nas traži. U crkvi, a prije svega u svećenicima, ta obilata Božja ljubav mora biti vidljiva i mora biti isticano kako se traži onu izgubljenu ovcu bez obzira na žrtve i neugodnosti koje takvo traženje može izazvati. Papa Franjo se u apostolskoj pobudnici Evangelii Gaudium prisjetio riječi svoga prethodnika Benedikta XVI. koji je zapisao kako Crkva ne raste nametanjem, nego privlačnošću, a privlači se samo intenzivnim življenjem ljubavi. Primjer takve ljubavi je sveti Leopold koji je i u posljednjoj noći svoga života na molbu za ispovijed odgovorio riječima ”Evo me!”.
Propovjednik je naglasio i Leopoldov ekumenski poziv koji ga je ”doveo savršenog jedinstva sa srcem Isusovim koji je na posljednjoj večeri molio Oca Nebeskoga za jedinstvo svih onih koji vjeruju u Njega”. Dok je bio u novicijatu, na početku svoga fratarskog života, Leopold je osjetio poziv da bude onaj koji će raditi na jedinstvu istočnih Crkava i Katoličke Crkve šireći milost, dobrotu i molitvu kao sjeme jedinstva. No okolnosti, njegovo zdravstveno stanje, ali i poslušnost starješinama, otvorili su neočekivani način ispunjenja tih želja – njegov Istok postala je njegova ispovjedaonica i oltar.
Prior Kraljević u nastavku se propovijedi prisjetio i drugih manjih anegdota iz života svetoga Leopolda koji je u svemu bio odraz milosrdne Božje ljubavi, odraz milosrdnog Lica Očeva koje su i svi vjernici uvijek pozvani odražavati i nasljedovati.
Pred kraj misnog slavlja fra Ante Logara, koji je i uvodno pozdravio i okupljenima predstavio propovjednika, zahvalio mu je što je ‘tako lijepo govorio o našem svetom Leopoldu’.
Po završetku mise vjernici su imali priliku častiti relikviju desne ruke svetoga Leopolda koja se u Svetištu Gospe od Milosrđa nalazi od 2017. kada je ondje boravilo neraspadnuto tijelo ovog hrvatskoga sveca. Podsjetimo, u Godini milosrđa tijelo svetoga Leopolda najprije je preneseno u Rim, a u travnju 2016. bilo je i u Zagrebu. Potom je 2017. na istom putovanju bilo i u Boki Kotorskoj, svečevu rodnom Herceg Novom, potom u Dubrovniku te dalje uz hrvatsku obalu Jadrana.
Na blagdana svetoga Leopolda u Svetištu su slavljene još dvije prijepodnevne mise. Prvu misu u 9 sati na kojoj tradicionalno sudjeluju predstavnici Dubrovačko – neretvanske županije predvodio je župnik župe sv. Mihajla mr. don Robert Ćibarić, a misu u 11 sati predvodio je fra Stanko Dodig, upravitelj Svetišta Gospe od Milosrđa i gvardijan dubrovačkog Kapucinskog samostana. Za blagdan su se vjernici pripremali trodnevnicom na kojoj su propovijedali domaća braća kapucini.
M.Ć.
