Mladi Dubrovačke biskupije kao i godinama do sada uputili su se u Vukovar kako bi sudjelovali u obilježavanju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara. Predvođeni pročelnicom Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije Anom Marčinko, a i ostalim članovima vijeća, mladi su sudjelovali u subotu, 18. studenog, u koloni sjećanja te na misnom slavlju na Memorijalnom groblju koje je predvodio požeški biskup mons. Antun Škvorčević.
U propovijedi je biskup uvodno kazao kako se danas na ovoj misi obnavlja istina o stradanju ovoga Grada, „podsjećamo se na herojstvo brojnih hrvatskih branitelja, napose poginulih i preminulih koji su mu sačuvali dostojanstvo, spominjemo se nedužno ubijenih civila i nestalih, oplakujemo brutalno ubijene i bačene u masovne grobnice, iskazujemo suosjećanje za odvedene u logore, svjedočimo solidarnost prema svima koji su pretrpjeli nasilje, poniženje, prezir i razaranje vlastite imovine“. Nastavio je kako se žrtvi Vukovara pristupa „suzdržano i nježno, s poštovanjem i divljenjem, zahvalno i s ljubavlju“, ona je zavrijedila da je slavimo a u misi je sjedinjujemo s Isusovom žrtvom na križu i povjeravamo njegovoj pobjedi uskrsnuća.“ Upozorio je i kako „zamka okrutno počinjenog zla u Vukovaru na različite načine vreba i danas“, te dodao kako to zlo želi ljudima stisnuti dušu, sapeti pamet, zarobiti ih u svoje okove, usmjeriti da žive po diktatu zla, „uvjeravajući nas kako je smisleno ono najbesmislenije: mrziti kao odgovor na počinjeno zlo i nanesenu nepravdu“. Na javnoj sceni događa se trovanje sadašnjosti kojim se krade budućnost, a u Vukovaru i Hrvatskoj „potrebni su nam ljudi velika duha, osjetljive savjesti, sažalna srca, dalekovidni proroci koji odbacuju nasilje, praštanjem proširuju prostore slobode od zla u kojima sa svom bistrinom vide veličinu žrtve, svjedoče vjeru u pobjedu ljubavi, te pamte prošlost očišćenu od mržnje u svoj snazi njezine poučljivosti“.
Tumačeći čitanja biskup Škvorčević ih je povezao s današnjom situacijom u društvu te pri kraju kazao „da nam Hrvatska nije dom, ili domovina prvenstveno po tome koliko ćemo gospodarski napredovati, nego po tome koliko ćemo uspjeti promaknuti u našem društvu povjerenje, međusobno poštovanje, požrtvovnost jednih za druge, plemenitost i dobrotu“. Spomenuo je iseljavanje mladih u inozemstvo te protumačio kako se mnogi od njih lako odlučuju otići „i zbog toga što osjećaju kako međuljudski odnosi kod nas nisu ozračje doma, koje bi im pružalo dostojanstvo i sigurnost, gdje bi se isplatilo prihvatiti žrtvu“. Dodao je da Vukovar sve potiče da promišljanje je li odnos prema hrvatskim braniteljima, među kojima je i značajan broj Srba i građana drugih narodnosti, takav „da on pridonosi našoj međusobnoj povezanosti, poštovanju njihove žrtve i ljubavi uložene za našu slobodu, da oni u našem odnosu prema njima prepoznaju kako se isplatilo žrtvovati za domovinu“.
U nedjelju, 19. studenog, sudjelovali su također u koloni sjećanja u Borovom naselju čime je odana počast svim ubijenim i poginulim braniteljima i civilima u toj gradskoj četvrti, u kojoj se ujedno nalazio i tadašnji Borovo Commerce u čijem je podrumu bio stacionar ratne bolnice.
Mladi su također posjetili najveća mjesta stradanja Ovčaru i Vukovarsku bolnicu, a potom i memorijalnu sobu te druga značajna mjesta za ovaj Dan. Bili su smješteni u župi sv. Josipa radnika u Borovom Naselju, čijem su župnom Caritasu predali novac koji su prikupili od prodaje svijeća po župama Dubrovačke biskupije. Ovo je ujedno bio osmi put kako je Vijeće za mlade organiziralo put u Vukovar na Dan sjećanja.
Kroz nekoliko susreta koji su se održali prije odlaska u Vukovar mladi su mogli čuti o događanjima u Vukovaru tih ratnih godina, ali i o herojima koji su dali svoj život za domovinu.
Nikša Sentić
Foto: Mladi Dubrovačke biskupije