Moći bl. Alojzija Stepinca predao je župi sv. Marka i bratovštini Svih svetih u nedjelju 15. veljače dubrovački biskup Roko Glasnović prigodom proslave 725. obljetnice osnutka i neprekinutog djelovanja bratovštine. Tom prigodom biskup Glasnović je blagoslovio novu sliku blaženika koji je kao donator postao član ove bratovštine 1940. godine.
Čestitajući bratovštini visoku obljetnicu postojanja, biskup Glasnović je kazao kako je relikvijar s moćima bl. Alojzija Stepinca dar Zagrebačke nadbiskupije i zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše te da se sada u Dubrovačkoj biskupiji blaženikove moći nalaze na tri mjesta: u katedrali u Dubrovniku, u župi sv. Ilara u Mlinima i ovdje u Korčuli. Poželio je svima da prepoznavaju znakove vremena i odgovaraju na potrebe ljudi i poticaje Duha Svetoga.
Propovijed na misi održao je mons. Juraj Batelja, postulator postupka za kanonizaciju blaženog Alojzija Stepinca i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog. U propovijedi je govorio o porukama misnih čitanja ispreplićući ih s naglascima iz života bl. Alojzija Stepinca i poviješću bratovštine Svih svetih.
“Sin Božji, Krist Gospodin, uči da postoje samo dva puta kojima čovjek određuje svoje vrijeme i svoju vječnost. Nema šanse pobjeći, sakriti se i svaki ljudski stvor mora odabrati svoj put. Isus Krist nas upozorava da postoje dva puta: put života i put smrti! Nije riječ o jednoj te istoj stvari. Riječ je o međusobno različitim i suprotnim stvarnostima. Biti ili ne biti. Živjeti ili umrijeti. Bog nam po Isusu Kristu označuje put. Zakoračaj na taj put nije lagan. Na nj se polazi s križem. Zato nas Isus poziva na prihvaćanje križa kao sredstva i puta spasenja. Dakle, uputiti nam se na Via Crucis – Put križa, poput Svih svetih, zaštitnika Bratovštine slavljenice, kojima ona ponosno pjeva: ‘Mnoge muke vi primiste, al’ Isusa svej slidiste’”, kazao je propovjednik nastavljajući tumačiti značenje križa koji je “izvor života” i opisujući njegove pojave u ljudskom životu.
Govoreći o životu u skladu s naukom Katoličke Crkve, mons. Batelja je kazao kako su izabranici Božji kršćani koji do smrti ostanu vjerni Kristu te nastavio: “Zato svaki bratim i konsorela moraju biti kršteni u ime Isusovo, pomazani Duhom Svetim jer bez toga ne mogu biti članovi Bratovštine i baštinici milosti i milosrđa kojima Krist hrani, hrabri, jača, oplemenjuje i za vječni život priprema one koji u nj vjeruju. Zato bratimi ‘ljube Krista Boga svim žarom srca svoga’ kako to evanđelje uči, a matrikula propisuje.”
Spomenuo se pritom korčulanskog i stonskog biskupa Ivana Kružića koji je 1301. godine utemeljio bratovštinu i njezine uloge u životu zajednice od osnutka. „Spomen na 725. obljetnicu osnutka Bratovštine Svih svetih oživljava pred našim očima čudo ljubavi, vjernosti i žrtve”, kazao je. „Prepoznajemo ga po stihovima himna Svih svetih: ‘Da se svit vas čudijaše – vašu virnost kad gledaše.’ Vjerni i nevjerni svijet u njima je gledao kvasac kršćanskog života, evanđeoski zanos činiti dobro, zauzeti rad za duhovni preporod župne zajednice, skrbnike za siromašne, vršitelje djela milosrđa, pokore i molitve, brižne za ures crkava i oltara, brižne da tko ne umre bez sakramenata, okretne u prikupljanju umjetničkih djela, poput kretskih ikona, velikodušne u dobrotvornosti osobnim darom i preko Banke svetog Josipa. Tako su se i u ovome gradu događala čuda ljubavi po Kristovu primjeru: ‘Ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas’ (Iv 13, 34) i čuda ljubavi prema bližnjemu: ‘Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste’ (Mt 25, 40).”
Naveo je postulator Batelja i misao bl. Alojzija Stepinca, koji je od 1940. godine postao član dobrotvor ove bratovštine, izgovorenu jednom prigodom u Zagrebu: “Tko dira čovjeka, tko progoni čovjeka, tko ubije čovjeka, dira zjenicu Božjega oka.” Tu blaženikovu misao propovjednik je povezao s primjerom života stradalnika u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraća na Korčuli, među kojima je bio i bratim Ivo Peručić od sv. Roka, ubijen 1950. godine u 25. godini života, ustvrdivši kako su njegov život i smrt posvjedočili istinitost tih riječi.
Nadalje je postulator Batelja propovijedao o vjeri i svjedočanstvu vjere koje je dao bl. Alojzije Stepinac, posebice na montiranom sudskom procesu 1946. godine, te ustvrdio: “Umro je čiste savjesti svjedočeći Božju čast, ljudsko dostojanstvo u osobnom i narodnom životu, kao borac za istinu i pravdu, za slobodu vjere i kršćanskih istina.” Povezao je to sa životom kršćanina, rekavši: “Tako kršćani svjedoče za Istinu. Tako je zastupaju oni koji imaju čistu savjest i pred svim sudištima stoje uspravno. Oni su slobodni, a ne njihovi suci. Makar bili osuđeni, makar i pogubljeni, oni su pobjednici; svijetle u povijesti kao neprolazne vrijednosti, jer je Isus rekao: ‘Tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti’ (Lk 9, 24).”
Obraćajući se slavljeničkoj bratovštini Svih svetih, mons. Batelja joj je poručio da trajno ima pogled upravljen prema slavi neba, prema životu koji Krist Gospodin pribavi vjernima svojom mukom, smrću i uskrsnućem. “To vjerujući, tvoji se članovi neće plašiti smrti. Bit će poput ranokršćanskih mučenika koji su na svoje grobove stavljali natpise: ‘Primio poljubac Gospodnji! Pohodio ga Gospodin! Preselio se u bolji, vječni život! Ovdje čeka uskrsnuće…!’ Kako su to pobudni poticaji našem razmišljanju o vječnom životu.” Promišljajući o tome otkud ta vjera i osvjedočenje u vječni život, ustvrdio je da je to “iz spoznaje da je Krist Gospodin uistinu ono što za sebe reče: ‘Ja sam Put, Istina i Život’ (Iv 14, 6), ‘Ja sam uskrsnuće i život!’ (Iv 11, 25).” Ohrabrio je nadalje okupljene da se ne boje smrti štujući sv. Josipa, Gospu Žalosnu i druge svece i blaženike oslikane na njihovu Senjalu te naveo primjer razgovora Stepinca i njegove majke Barbare kada ga je ona, kao starica od osamdeset dvije godine, pohodila u tamnici u Lepoglavi.
Razmišljajući nadalje nad Isusovim riječima: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9, 23), propovjednik je među ostalim kazao kako “nema Isusova učenika bez prihvaćanja križa, tog simbola trpljenja, ali i pobjede i slavnog uskrsnuća”.
“Čestitam na odlučnosti da bl. Stepinac bude ne samo brat dobrotvor, nego i sveti zagovornik ove Bratovštine! Neka on bude uzor vjernosti Kristu i drugim bratovštinama, svim stanovnicima ovoga grada, otoka Korčule, Dubrovačke biskupije, hrvatskoga naroda, Katoličke Crkve i baštini svega svijeta”, poručio je postulator Batelja.
Kao uspomenu na ovaj događaj postulator Batelja je gaštaldu bratovštine Svih svetih Mihovilu Depolu te biskupu i župniku darovao medaljon koji čuva uspomenu na proglašenje blaženim kardinala Stepinca 1998. godine u Mariji Bistrici.
Prije misnog slavlja sudionici su se okupili u bratimskoj crkvi Svih svetih gdje je biskup blagoslovio relikvijar i sliku bl. Alojzija, pa su se potom sudionici u procesiji uputili do crkve sv. Marka prolazeći kroz ulazna vrata u grad. U procesiji su, uz biskupa Glasnovića i postulatora Batelju, sudjelovali dekan Korčulanskog dekanata i kanonik Stolnog kaptola don Željko Kovačević te župnik don Josip Mudri koji je moći bl. Alojzija Stepinca unio u Korčulu te ih predao postulatoru Batelji koji ih je unio u crkvi sv. Marka. Sliku blaženika nosili su zajedno predstavnici triju korčulanskih bratovština: Svih svetih, Sv. Roka i Gospe od Utjehe, a u liturgiji su sudjelovali i drugi svećenici i bratovštine s Korčule. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni zbor. Vjernici su nakon mise imali prigodu iskazati štovanje blaženikovim moćima.
Dan ranije, u subotu 14. veljače, u crkvi Svih svetih u Korčuli mons. Batelja predstavio je javnosti knjigu “Svjetlo na putu života” na predavanju uz 725. obljetnicu neprekinutog rada Bratovštine Svih svetih u Korčuli. Riječ je o duhovnom životopisu blaženog Alojzija Stepinca, a knjiga je napisana u suradnju postulatora Batelje s američkim redovnikom iz Reda premostrantensa o. Hugom Barbourom.
Za ovu visoku korčulansku obljetnicu dr. Batelja je pripremio i spomen knjižicu u kojoj je poruke nedjeljnih čitanja isprepleo sa 725. obljetnicom osnutka bratovštine Svih svetih čiji je član dobrotvor bio i blaženi Alojzije Stepinac. Tekst je oplemenio fotografijama kretskih ikona i bogate duhovne baštine koju je ova bratovština marljivo prikupljala i danas s pažnjom čuva.
Bratovštinu Svih svetih u tek osnovanoj Korčulanskoj biskupiji utemeljio je 8. listopada 1301. godine biskup korčulanski i stonski, Dubrovčanin Ivan Kružić. Poznata je i kao bratovština Dobre smrti ili bratovština bičevalaca. Njezini članovi su imali jednak status, a dolazili su iz redova uglednih sinova Crkve, brodograditelja, stolara i drvodjelaca, zemljoposjednika i plemića. Djeluje u kontinuitetu 725. godina i po tome je najstarija hrvatska bratovština.
A.T.
Fotografije: Župa sv. Marka/Bratovština Svih svetih
