Pobožnost križnog puta padinama Srđa uz Dan dubrovačkih branitelja u srijedu 5. prosinca predvodio je katedralni župnik dr. don Stanko Lasić, a molio se križni put blaženog Alojzija Stepinca. Križ su nosili predstavnici branitelja, a razmišljanja uz postaje čitali su branitelji, članovi obitelji poginulih branitelja, predstavnici gradske vlasti i dominikanski novaci. Ispred – u ratu granatiranog i srušenog, a nakon rata ponovo podignutog – kamenog križa, župnik Lasić je u prigodnom nagovoru pročitao svoj govor kojeg je na Radio Dubrovniku izrekao u danima okruženja Dubrovnika točnije 9. studenog 1991. godine. Bio je to izraz njegovih osjećaja, ali i nadanja stanovništva koje je ostalo u svojim domovima, u skloništima ili kao prognanici u hotelima u opkoljenom Dubrovniku.
„Teško mi je započeti s uobičajenim pozdravom ‘dobra večer’ nakon ovakvog dana kojeg ćemo dugo pamtiti. Bože, daj da to bude najteži dan ovoga strašnoga rata. Poput biblijskog potopa 40 dana traje kiša metaka i granata. Hoće li se nakon toga i nama pojaviti duga spasa? Poput Isusove kušnje u pustinji i nas 40 dana prati glad, oskudica, svakodnevne patnje što ih smišlja pakleni neprijatelj. Ali isto tako ovaj Božji narod poput Mojsija na brdu Horebu, u molitvi podržava vjeru i nadu da nas Bog neće kušati preko naših moći. Hoće li ovaj broj 40, a to je broj punine, označiti kraj našim patnjama? Hoće li s našeg križa na Srđu konačno odjeknuti riječi: Svršeno je! Nakon 40 dana stradanja i današnjeg razornog bombardiranja našega grada koje je odnijelo i ljudske živote, u duhu vjerom nadahnute djedovske prakse učinimo danas zavjet kojim pod posebnu Božju zaštitu stavljamo nas same i naš Grad i s pouzdanjem molimo da nas poštedi stradanja i neprijatelja koji nam prijete. U znak našeg pouzdanja u Božju pomoć i zaštitu, obećajmo da ćemo tijekom slijedećih 40 dana izmoliti po jedan Oče naš za mir u Domovini i svijetu, obećajmo i da ćemo nakon konačnog oslobođenja našeg grada i Domovine obaviti zavjetni pohod do križa na Srđu, putem naših branitelja. Obećajmo konačno da ćemo ovaj dan ubuduće obilježavati takvim zavjetnim pohodom, a kada prilike omoguće postaviti postaje križnog puta.“ Putem radija je pozvao one koji prihvaćaju taj zavjet da izmole s njim molitvu, a pripadnike drugih religija u opkoljenom Dubroniku pozvao je „da u duhu uzajamnog štovanja kojim su prožete svete knjige svih velikih religija, kako židovstva tako i islama, ovaj naš zavjet ne shvate isključivim nego da u istom duhu, na svoj način preporuče Bogu sebe same, te sve nas i naš Grad.“ Zavjet nije više na počeku nego je skoro ispunjen, zaključio je župnik dubrovačke katedrale.
Uz razmišljanja o Isusovim patnjama i promišljanja o povijesnom trenutku hrvatskog naroda sudionici ove pobožnosti, među kojima su bili i mladi učenici Medicinske škole, također su nazočili otvaranju izložbe na kojoj su se mogle vidjeti, u Dubrovnik nedavno pristigle, postaje križnog puta.
A.T.