U župnoj crkvi Male Gospe u Topolom, u nedjelju 28. listopada, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić krstio je osmo dijete Marinka i Marije Miljević. Djevojčica je dobila ime Iris, a kumovi su bili Ruža Tomašić, saborska zastupnica i predsjednica HSP-a dr. Ante Starčevića i umirovljeni branitelj i časnik Hrvatske vojske Nikša Sentić.
Obred primanja djeteta u Crkvu započeo je ispred crkve gdje su roditelje s djetetom dočekali biskup Uzinić i župnik don Mato Puljić. Nakon obreda primanja u procesiji su ušli u crkvu, te nakon što je župnik pozdravio biskupa i okupljene župljane, započelo je euharistijsko slavlje.
Na početku propovijedi biskup je naglasio da je život najveći dar, te zahvalio obitelji Miljević na njihovoj otvorenosti životu. Osvrćući se na evanđelje u kojem se spominju Jerihon i Jeruzalem, progovorio je o ta dva grada kao simbolima: „Jerihon je onda bio trgovačko središte i mjesto križanja putova koji, ako ga prenesemo u današnje vrijeme, postaje svijet kao takav. To je svijet koji je postao malen poput Jerihona, a u kojemu se, kao i onda u Jerihonu, sve prodaje i kupuje, svašta nudi, križaju mnogi putovi, a samo je jedan od njih onaj koji se uspinje prema Jeruzalemu, gradu svetosti, ali i muke i smrti koje rađaju spasenjem. Jeruzalem je suprotnost Jerihonu. To je sveti grad koji je, istina, ubijao proroke, ali i u kojemu se dogodilo naše otkupljenje u Isusovoj smrti na križu i pobjedi u uskrsnuću. Prenesemo li ga u današnje vrijeme mogli bismo mu prispodobiti Crkvu u kojoj se, također istina, događaju mnoge loše i mnogima od nas neshvatljive stvari, ali u kojoj su usprkos svemu tome vrata vjere koja vode u život zajedništva s Bogom uvijek otvorena.“
Zatim je progovorio o sudionicima evanđeoskog događa, te ih aktualizirao. Nakon što je pojasnio da Bartimej znači zapravo „Sin Timejev“, upitao se: „Nemamo li pravo, polazeći od ove činjenice, u sinu Timejevu, slijepom prosjaku koji vapi, viče i traži Isusa i njegovo svjetlo vjere, vidjeti naše sinove i kćeri koji su pomalo izgubljeni na marginama svijeta i Crkve, a zajedno s njima mnoge ljude koji su izmanipulirani srećom bez Boga izgubili i Boga, a izgubivši Boga izgubili su i čovjeka, a s čovjekom i sebe same? Ništa ne šokira, iskreno, kao spoznaja da živimo u vremenu koje sustavno i planski zasljepljuje ljude, osobito naše mlade, naše sinove i kćeri – novi Zdravstveni odgoj najbolji je primjer za to – nudeći im krivu viziju svijeta i čovjeka, lažne sigurnosti, ali i ništa nije utješnije od spoznaje da mnogi koji su se dali zaslijepiti prije ili kasnije dođu do toga da iz svoje tame, sjedeći na marginama Jerihona – svijeta, pokraj puta prema Jeruzalemu – Crkvi, kao prosjaci počnu klicati: ‘Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!’“
Na drugom mjestu predstavio je „silno mnoštvo“ kao stanovnike ovoga svijeta: „To su, neka se nitko od njih ne nađe povrijeđenim, političari, novinari, ekonomisti, glumci i pjevači, zabavljači i trgovci, različite revije, novine, televizija, Internet i svi mogući mediji moderne komunikacije koji svojim načinom rada i sve većim istiskivanjem Isusa Krista i njegove poruke iz Jerihona, svijeta u kojemu Isus Krist gotovo da više nema pravo glasa, doprinose sve raširenijem sljepilu našeg vremena. U trećoj skupini nalazimo se mi kršćani, svećenici, redovnici, mi biskupi, mi koji smo svojim neautentičnim životom i okretanjem vlastitog pogleda od Isusa Krista i njegove poruke, ali i poslanja koje smo dobili u njegovo ime u ovom svijetu i vremenu, a što bi trebalo biti vidljivo i iz onog što govorimo i iz onoga što činimo, postali oni koji odvraćaju glavu i od Bartimeja i njegovog stanja, oni koji mu daju tek milostinju, koji ga svojim stilom života ušutkavaju, koji ušutkavaju njegov vapaj za Isusom Kristom i njegovim svjetlom, koji mu ne dozvoljavaju da priđe Isusu i jasno mu kaže što želi, a Bartimej, on i danas kao i jučer ne želi ništa drugo doli da progleda.“
Naglasio je da ne smijemo sa sebe sprati odgovornost za ono što se događa u svijetu, te moramo biti autentičniji u svom svjedočenju i ne smijemo dozvoliti drugima da nas ušutkaju, a obitelj Miljević, svojom otvorenošću životu, nipošto nije dopustila da ih se ušutka!
Marinko Miljević i njegova supruga Marija r. Kosović, osim Iris imaju još sedmero djece čija su imena: Ivo, Nikša, Marko, Ana, Marija, Ante (krstio ga je biskup Želimir Puljić 20. srpnja 2008. god.) i Doris.
Šime Zupčić