Na Metropolijskom studijskom danu koji je održan u srijedu 17. listopada u dvorani blaženog Ivana Pavla II. u Dubrovniku okupili su se svećenici i redovnici koji djeluju u Dubrovačkoj biskupiji, a pridružili su im se i svećenici Kotorske biskupije. Tema studijskog dana bila je „Godina vjere.“
Dr. Ante Mateljan, profesor dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu, održao je predavanje: „Čemu godina vjere? Dva dokumenta i deset pitanja.“ Polazeći od motu proprija Porta fidei (Vrata vjere) kojeg je papa Benedikt XVI. uputio povodom Godine vjere i note s Pastoralnim smjenicama za provođenje Godine vjere profesor Mateljan je uvodno objasnio i značenje naziva vrata vjere. Podsjetio je na uporabu slike vrata kod pape Ivana Pavla II. i Ivana XXIII. te dodao kako je ta slika evanđeoska, a u evanđeljima su vrata sam Krist. Prag je Božja riječ koja je naviještena i upućena, utjelovljena dok je korak preko toga praga zajedničko djelo milosti i ljubavi. Kad se dogodi taj pomak onda se ostvaruje otajstvo vjere, susret s Isusom Kristom. To je dinamika, događanje, a s naše strane gledano važno je iskustvo, rekao je predavač. Govoreći o obljetnicama koje su bile prigoda za Godinu vjere dr. Mateljan ih je povezao i s novom evangelizacijom. „Nova evangelizacija zapravo znači da ono što je upakirano u kršćansko ili kvazi-kršćansko ruho, a što je izgubilo kršćanski sadržaj – odnosno osobe koje su izgubile kršćansku podlogu vlastitog života – da bi trebalo ponovo evangelizirati. Ne samo pojedince nego i zajednice i sredine i društva i kulture.“ Predavač je okupljenim svećenicima predstavio i poticaje u Godini vjere kao i pastoralne smjernice objasnivši prije toga da Godina vjere nije zamišljena kao „vrijeme kroz koje će se na način teološkog razjašnjavanja objasniti kršćanska vjera niti jedan pokušaj postupka prilagođavanja vjere ovom kontekstu nego kao poziv na nešto što se naziva ‘autentično i obnovljeno obraćanje Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta.’ Polazeći od sadržaja vjere naglasak je stavljen na čin vjere. Jasno da je nužno pred sobom imati što vjerujem, ali ključ je u tome kome vjerujem.“
Dr. Marinko Vidović, profesor biblijskih predmeta na splitskom Kbf-u, održao je predavanje o „Crkvi navjestiteljici“. Nabrojavši različite slike o Crkvi predavač je ustvrdio da pojmu Crkve navjestiteljice najbolje odgovara slika sijača sjemena. Zadatak nam je sijati, a davati da raste pripada nekome drugome, istaknuo je. Navijestiti, evangelizirati je najdublji identitet Crkve, a takav govor ima korijen u onome kako je postupao Isus iz Nazareta, rekao je predavač te je protumačio neka novozavjetna mjesta o tome. I Isusov navještaj i navještaj Crkve usmjereni su prema osobi, pojedincu da se on opredjeli u životu. Mi danas, uz to, govorimo i o promjeni kulture i uvođenju evanđelja u kulturu, rekao je predavač i objasnio: „Čovjek postupa uvijek po nekim parametrima koji su mu unaprijed zadani, pa te parametre treba kultivirati. Kad govoriomo o evanđeljima i crkvenom navještaju znači prožeti te strukture evanđeoskom logikom, odnosno evanđeoskim načinom postupanja. Evanđelje samim izričajem stvara određenu kulturu, ali isto tako prihvaća kulturu u kojoj živi i djeluje.“ Inkulturacija ne znači udaljavanje čovjeka od njegovog života kako prigovaraju od Feuerbacha do danas, rekao je dr. Vidović i nastavio: „ Mi ne želimo čovjeka prenijeti u neku novu stvarnost i da zapostavi ovu nego mu želimo približiti tu novu stvarnost kao svrhu i cilj njegovog življenja pa se on uime te svrhe i cilja može već sad u stvarnosti malo drugačije postavljati.“ Dr. Vidović je također svećenicima govorio o načinima kako oni mogu što autentičnije navijestiti evanđelje.
Dr. Ivica Žižić, profesor liturgijskih predmeta u Splitu i na Papinskom liturgijskom institutu u Rimu, govorio je o „Svećeniku – slavitelju vjere.“ Rekavši kako je liturgija prvotno mjesto ostvarenja svećenika kao svećenika, te mjesto rasta i sazrijevanja svećenika u njihovoj osobnoj vjeri, a zatim i u vjeri zajednica, dr. Žižić je nabrojao neke pogrešne načine procjenjivanja današnjeg svećenika koji dovode u pitanje svećenički liturgijski identitet. „Slaviti vjeru u Godini vjere znači pronaći polazišta svoga svećeništva,“ rekao je predavač i dodao: „Samo kao misnik mogu se shvatiti kao svećenik.“ Dr. Žižić je također govorio i o liturgiji koja se slavi i događa u ozračju ljepote, a ljepota je u sebi jedan osjećaj nevjerojatne istinitosti. „Vjera u liturgiji progovara jezikom sklada, jedinstva, spokoja i ljepote. U liturgiji vjera zahtjeva estetiku mirnoće, pomirenost vanjštine i nutrine, života i slavlja, istine i iskustva vjere. Lijepa liturgija nije samo naizvan privlačna nego je to cjelovita evangelizacija. Dopustimo da u našoj liturgiji ljudi zastanu pred istinitim otajstvom ljepote Božje,“ pozvao je predavač i nastavio: „ Lijepa liturgija doista može istinski oblikovati život vjere. Ona nije nekakav vanjski ures nego je ona snaga koja nosi istinu vjere u ljudska srca. I ja sam uvjeren da svaki svećenik u lijepoj, svečanoj, istinskoj liturgiji može uvijek iznova otkrivati najdublje razloge svoga svećeništva i i biti ispunjen o sjećajme spokojne vedrine jer vidi da je tu njegova služba veoma važna u svijetu koji je izgubio osjećaj i za istinu i za ljepotu.“
Nazočnim svećenicima obratili su se i dubrovački biskup Mate Uzinić i kotorski Ilija Janjić i izrazili zadovoljstvo zbog ovakvog susreta svećenika dviju biskupija na zajedničkom Metropolijskom danu.
Angelina Tadić