Posljednjeg dana Feste dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha u nedjelju 8. veljače euharistijsko slavlje na Gorici sv. Vlaha u Dubrovniku predvodio je kustod franjevačke kustodije sv. Jeronima i gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku fra Tomislav Šanko.
Sv. Vlaho je bio biskup, ali i liječnik te je ljudima pomagao i kad se skrivao u brdima Kapadocije, podsjetio je gvardijan Šanko te istaknuo svečevu osobinu ljubavi koja se očitovala i na takav način, sve do trenutka kada je izišao iz tog okruženja i podnio mučeničku smrt. “Čovjek koji voli uvijek nalazi put do osobe koju voli i kojoj želi dobro. Ne želi ništa polomiti i osluškuje Božji način kako doći do nekoga. Također zna usporiti i uhvatiti ritam onoga koji je slabiji. U tome je sv. Vlaho velik”, kazao je predvoditelj slavlja Šanko. Potaknuo je okupljene vjernike da se propitaju o tome koliko sami osluškuju najbliže i njihove potrebe.
Sv. Vlaho je bio čovjek koji je liječio bolesti grla. Puno više od zdravlja grla, nama treba zdravlje srca, nastavio je propovjednik te naveo misli pokojnog franjevca koji je služio u Dubrovniku fra Damira Cvitića o tome kako postoje vrijednosti veće od zdravlja.
Nadalje je gvardijan Šanko, tumačeći evanđeoski ulomak, kazao kako dušu mogu ubiti i teške riječi, ravnodušje, površnost i sl. Govoreći o strahu, kazao je kako Bog zna da se ljudi boje te poručio kako ne valja donositi odluke iz straha te da je Bogu stalo do svakog pojedinca.
Sv. Vlaho je živio u progonstvu, ali baš tad je najviše zasjala njegova ljubav, ustvrdio je propovjednik te dodao: “Zanimljivo je kako Bog gleda progonstovo, teškoće, muke i križeve, kao šansu da naučiš više voljeti, kao šansu da postaješ više njegov.”
Festa je lijepa, kazao je gvardijan te potaknuo na produbljivanje njezinog značenja. Sve što se događa oko Feste ima za cilj da nas uvede u ovo drugo, da nam proširi srce, da postanemo bolje osobe, bolji ljudi, zaključio je.
Zahvaljujući svima na sudjelovanju župnik župe sv. Mihajla i dekan dekanata Dubrovački 1 don Frano Kuraja je istaknuo kako su se Dubrovčani kroz bogatu, često puta tešku povijest, osvjedočili kako sv. Vlaho zna intervenirati te su osjetili njegovu moć i zagovor te mu i nakon 1700 godina zahvaljuju i njemu se utječu.
U osam sati ujutro hodočasnici iz Grada su se, unatoč rominjanju kiše, uputili iz zborne crkve sv. Vlaha u povorci prema Gorici sv. Vlaha kako bi sudjelovali na misnom slavlju ispred crkve sv. Vlaha na Gorici koja se nalazi na području lapadske župe sv. Mihajla. Zbog kiše se misa slavili u crkvi, ali je veliki broj hodočasnika sudjelovao na misi pod kišobranima. U hodočasničkoj procesiji bili su gradski barjaci koji su prikupljali barjake iz župa i crkava pored kojih su prolazili, zatim Bratovština festanjula sv. Vlaha s novim festanjulima Marom Čoićem i Nikom Prokurica, Gradska glazba koja je svojim sviranjem pridonosila svečanosti posljednjeg dana Feste te Dubrovački trombunjeri koji su svojim plotunima na Pilama najavljivali polazak na Goricu te su pucali na još nekim postajama puta.
Nakon mise na Gorici gdje su se vjernici mogli grličati, hodočasnici sa zelenilom lovora i borova s Gorice, vratili su se u Grad na zatvaranje Feste.
Angelina Tadić
