Na Dušni dan 2. studenoga u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike služeno je svečano misno slavlje za poginule branitelje i civile poginule u Domovinskom ratu, koje je predvodio katedralni župnik don Marin Lučić. Liturgijsko slavlje pjesmom je pratio Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom prof. Maje Marušić.
Na početku propovijedi župnik je podsjetio da svakim slavljem mise ispovijedamo vjeru o uskrsnuću. Osvrnuvši se na pročitanu poslanicu proroka Ezekiela koji se pitao mogu li suhe kosti oživjeti, rekao je da se obilaskom grobova naših najmilijih i u nama budi nada u to.
Kada slavimo Dušni dan mi vjerujemo da naše molitve pomažu dušama u čistilištu, kazao je te potom protumačio što je to čistilište. To se događa u smrti onih koji su vjerovali, a koji se trebaju očistiti kako bi mogli u punini primiti Božju ljubav. Događa se pročišćenje duše kako bi se mogla susresti s Bogom.
Potaknut pročitanim evanđeljem o Lazarovoj smrti župnik Lučić je kazao da i mi vjerujemo u uskrsnuće mrtvih. Onda kada prolazimo kroz taj rastanak, bol, smrt to radimo u nadi i gledamo u onu perspektivu, a to je život vječni. Samim pohođenjem grobova naših najmilijih pokazujemo da postoji vjera u uskrsnuće, vjera da će Gospodin učiniti nešto novo.
Župnik je ispričao kako je tijekom jednog sprovoda kojem je prisustvovao čekajući u redu da izrazi sućut, čuo komentare pojedinih osobe kako smatraju da je važnije dati sućut, nego ostati na sprovodu. Dobro je i jedno i drugo, kazao je župnik. Ali tu treba biti cjelovit, što znači da treba izraziti poštovanje i prema obitelji i prema tom pokojniku te spomenuo da je puno važnija molitva za pokojnike, a upravo to činimo na svetoj misi.
Neka nam na srcu bude da je jako važno moliti za svoje pokojne, jer se tu događa jedna izmjena duhovnih dobara, mi molimo za njih, oni mole za nas. To je u stvari Crkva koja vjeruje u uskrsnuće mrtvih zajedno govoreći da vjerujemo da je Krist Sin Božji onaj koji dolazi na zemlju, zaključio je župnik Lučić.
Mario Mioč Vuletić
