Uz završetak proslave Dana Caritasa Dubrovačke biskupije zahvalno misno slavlje u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku u nedjelju, 26. rujna predslavio je predsjednik biskupijskog Caritasa don Ante Burić. Nakon mise ispred katedrale otvorena je izložba slika „Dubrovnik – mi amor“ korisnice Caritasove pomoći akademske slikarice Magaly Dragičević, a djelatnici, volonteri, dobročinitelji, suradnici, podupiratelji, korisnici Caritasa s okupljenim gostima i dobronamjernicima uz pjesmu i tombolu su završili večer u radosti i zahvalnosti.
Tumačeći nedjeljni evanđeoski ulomak predsjednik biskupijskog Caritasa Burić u propovijedi je objasnio kako je Isus, u pratnji svojih učenika, nastavio put prema Jeruzalemu. Prolazeći kroz sela i mjesta Galileje, učenici su ili sami primijetili ili im je netko dojavio, kako određeni pojedinac, koji ne pripada njihovoj zajednici, u Isusovo ime izgoni zloduhe. Dvanaestorica su se odmah osjetila ugroženom te su nastojali tog čovjeka ušutkati i zabraniti mu djelovanje u Isusovo ime, kazao je propovjednik.
Mentalitet Noine arke
„Ma koliko nam ovo izgledalo čudno, dobro smo i čuli i pročitali. Apostoli su ovom čovjeku očitali bukvicu ne zbog toga što je bio javni grešnik ili zbog toga što čini neko zlo. Pozvali su ga na red jer čini dobro u Isusovo ime, ali ne pripada njihovoj zajednici, njihovom krugu. Kao i prošle nedjelje (usp. Mk 9, 30-37), ovih se dvanaest naših prijatelja opet ‘proslavilo’. Raspravu o tome tko je među njima najveći, zamijenili su elitizmom i isključivošću grupe. Uz Učitelja su se počeli osjećati kako privilegirana kasta, misleći da imaju ekskluzivno pravo na Boga“, protumačio je pastoralni vikar.
O tom jednom mentalitetu zatvorenosti i isključivosti kroz povijest Crkve propovjednik je kazao: „Stoljećima je, unutar zajednice Crkve, a nažalost ni danas nije posve iščezao, prevladavao ovaj mentalitet Noine arke. Spašavaju se samo oni koji su unutra. Samo oni koji su dio crkvene zajednice, samo ti će se spasiti.“
Ovakav način razmišljanja jako je udaljen od duha evanđelja koje nam naglašava „da pripadnost zajednici nije odlučujući kriterij hoće li se ili neće netko u konačnici spasiti“, poručio je pastoralni vikar i ustvrdio: „Bog koji je ljubav, puno je veći od Crkve, te ga se ne može svesti u okvire pripadnosti određenoj grupi.“ Pojasnio je da ukoliko je netko napustio zajednicu, ukoliko je zajednica njega napustila, to nipošto ne znači da ga je Bog napustio, da je isključen iz Božje ljubavi, iz njegove milosrdne ponude spasenja. Bog i dalje stoji, kucajući pred njegovim vratima (usp. Otk 3,20), strpljivo čekajući da mu otvori i pusti ga u svoj život.“
Svatko tko čini dobro prožet je duhom Božje ljubavi
Svatko tko nastoji proživjeti svoj život prolazeći ovom zemljom čineći dobro svima, živi prožet duhom Božje ljubavi, objasnio je nadalje propovjednik te dodao: „Pritom, kako nam sam Učitelj veli, nije čak potrebno činiti ni neka velika djela, dovoljno je žednog napojiti čašom obične vode. Tako malo. Da, upravo tako malo. Učitelj je toliko snizio ljestvicu kako bi svi mi mogli lako hoditi putem djelotvorne ljubavi, putem Caritasa. Međutim svjedočimo kako je u našim zajednicama i ovo malo, koji put jako puno. Stoga su dobra i potrebna obilježavanja obljetnica rada biskupijskog Caritasa, ne kako bi se isticali, hvalili ili samo promovirali, već kako bi cijelu zajednicu podsjetili da je potrebna samo mala kap, koja se brzo pretvori u bujicu ljubavi i dobrote.“
Bog od svojih vjernika očekuje da budu osjetljivi na potrebe bližnjeg i to u malim svakodnevnim stvarima. „Napojimo žednog, odjenimo golog, pohodimo bolesnog… Živimo svoju svakodnevnicu vjerom ljubavlju djelotvornom, ne očekujući pritom ništa za uzvrat“, potaknuo je propovjednik. „Budimo bolji od Apostola, ne budimo ljubomorni i zavidni na one koji također nastoje oko dobra, a ne pripadaju našem krugu. U svom životu i ponašanju usvojimo Isusove osjećaje, usvojimo njegov stil. Učitelj nikad nije bio isključiv, nikad nikog nije prisiljavao da ga slijedi, da pripada njegovoj zajednici. On je Gospodin i dobro poznaje svoje (usp. Iv 10,14). Ne spada na nas da prosuđujemo i osuđujemo. Nismo na to pozvani. Pozvani smo proći zemljom čineći dobro svima (usp. Dj 10,38). Pozvani smo svakodnevno živjeti radost uskrsne vjere, nade i ljubavi. Samo iskreno ljubeći sestru i brata živimo svoj krsni poziv i poslanja. Sve ostalo je, bojim se, sablazan!“
Radosno druženje „karitasovaca“
Misna čitanja i molitvu vjernika čitale su osobe na razne načine utkane u djelovanje Caritasa, a pjevanje je animirao katedralni zbor mladih. Na zahvalnom misnom slavlju sudjelovale su i ravnateljica biskupijskog Caritasa Sanja Šanje kao i zamjenica ravnateljice Marija Đurović.
Nakon mise pjesmom ispred katedrale slavljenički tim molitvene zajednice Effatha doprinio je ozračju proslave. Veliki broj sudionika se odazvao igri tombole, a oni najuspješniji su se radovali Caritasovim darovima. I slike umjetnice Magaly Dragičević pronašle su put do onih koji su ih željeli kupiti i tako joj pomoći, a neke od slika otputovale su i izvan Hrvatske, u Poljsku i Slovačku. Prikupljen je iznos od 2410 kn, a ostale slike bit će ponuđene potencijalnim kupcima na društevnim mrežama biskupijskog Caritasa.
Podsjetimo, nizom aktivnosti Caritas Dubrovačke biskupije proslavio je 31. rođendan od institucionalnog utemeljenja. Na sam dan utemeljenja 24. rujna Caritas je priredio Dan otvorenih vrata, pokrenuta je nova mrežna stranica biskupijskog Caritasa, uspješno je provedena humanitarna akcija na platformi „Čini pravu stvar“ u suradnji s paraolimpijcem Mihovilom Španjom te je u četiri dana prikupljen novčani iznos za električna invalidska kolica potrebna jednom mladom Dubrovčaninu, otvoren je natječaj za stipendije, javnosti je predstavljen rad biskupijskog Caritasa u ovoj kalendarskoj godini kao i neke nove akcije poput Caritasovih bilježnica, donacijskih kutija, promo materijala i sl.. Mnoštvo događanja kroz cijeli protekli tjedan pokazalo je kako u biskupijskom Caritasu „Ljubav nikad ne prestaje“.
A.T.
Fotografije: Caritas Dubrovačke biskupije
