Na Dan državnosti Republike Hrvatske 25. lipnja u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike slavljena je svečana misa za domovinu. Misu je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz koncelebraciju generalnog vikara don Hrvoja Katušića, katedralnog župnika don Stanka Lasića i katedralnog ispovjednika don Ivana Penave.
Na misi su sudjelovali i predstavnici lokalne vlasti te vjernici koji su se pridružili molitvi za boljitak domovine. Misno slavlje povodom Dana državnosti posebno je pjesmom uveličao katedralni zbor praćen katedralnim orguljama koji je na završetku svečanosti odao počast domovini intonacijom hrvatske himne.
U propovijedi se biskup Uzinić osvrnuo na liturgijska čitanja u svijetlu kojih je pokušao sagledati trenutak u kojem se nalazi domovina te uputiti okupljenima poruku.
S obzirom na to da je prvo misno čitanje govorilo o propasti izraelskog kraljevstva biskup je istaknuo kako se u tom svetopisamskom ulomku objašnjava i kako uzrok nestanka nije bio vanjski napad neprijatelja nego onaj unutarnji razlog, a to je da su Izraelci sagriješili protiv Gospodina Boga svoga, da su štovali tuđe bogove, da su slijedili običaje naroda što ih je Gospodin protjerao, da su živjeli po običajima koje su uveli kraljevi Izraelovi. To je pravi razlog slabljenja koji je doveo do propasti izraelskog naroda.
„Vrlo simptomatično, vrlo znakovito i za našu situaciju u kojoj konačno postajemo svjesni da razlog toga što naš narod ne ide naprijed, što naša država nije onakva kakvu smo željeli u trenutku kad smo je snivali, nije u drugima, nije u okolnim narodima nego je u nama, “ kazao je dubrovački biskup i dodao: „Nisu nama drugi krivi, sami smo krivi!“ No, liturgijska čitanja nas ne žele zaustaviti na krivnji nego nas žele potaknuti na djelovanje, na promjenu, nastavio je biskup. U kojem smjeru trebamo nešto poduzeti da bismo postigli ono što želimo? U čemu griješimo? Moramo u ovu našu situaciju unijeti ovu evanđeosku poruku da konačno skinemo brvno iz svoga oka i prestanemo optuživati jedni druge za ovo što se događa u Hrvatskoj. Mi u Crkvi ćemo prozvati političare, političari će prozvati nas, novinari će prozvati jedne i druge, ljudi po društvenim mrežama će svatko sa svoje strane dijeliti nekakve svoje stavove i pripisivati drugima krivnju, oni koji odlaze iz Hrvatske onima koji ostaju, oni koji ostaju onima koji odlaze, naveo je biskup neke primjere iz života te uputio na evanđelje.
„Isus nas u današnjem evanđeoskom ulomku, nastavljajući se na ono što smo već utvrdili kao razlog propasti izraelskog naroda, poziva da svatko krene od sebe samoga, da svatko od nas sebe upita: a što sam ja učinio ili što ja nisam učinio da bi ovo društvo, da bi moja domovina, bila bolja nego prije . Koji je moj propust? Vraćam se na onu misao koju je svojevremeno izrekao pokojni američki predsjednik Kennedy: Nemoj se pitati što država može učiniti za tebe već što ti možeš učiniti za svoju državu. Što sam ja u svom svakodnevnom djelovanju, u svom svakodnevnom življenju za svoj svakodnevni život napravio da bi ovo društvo, da bi ova država, da bi svijet i vrijeme u kojem živimo bili bolji?, potaknuo je dubrovački biskup vjernike na promišljanje. Naravno, možemo se vratiti na političku razinu: na koji sam način i politički djelovao, osobito ako sam političar, u svojem političkom djelovanju? Jesam li se držao načela koje piše na vratima Kneževa dvora „obliti privatorum publica curate“, ne stavljajući sebe i svoje privatne interese u središte nego dobrobit društva kojem sam, želeći biti političar, odlučio služiti? Ili ako sam građanin, jesam li se po svojoj savjesti trudio dobro se propitati, informirati, izabrati doista one koji, budući smo mi vjernici i tu stranu trebamo uključiti, najbolje zastupaju ono što ja smatram da je najbolje za dobro ove države, za dobro ovog društva ili sam bez obzira na sve to išao nekakvim svojim putevima, nekakvim svojim odlukama, nekakvim svojim interesima?
„Današnji dan kojim zahvaljujemo je dan u kojemu trebamo stvoriti odluku. A dobra odluka koju bismo trebali svi mi stvoriti je izvaditi to brvno iz svog oka kako bismo onda drugima u našoj domovini mogli pomoći izvaditi trun i kako bi ova domovina za koju su mnogi krvarili, mogla biti onakva kakvu smo svi željeli i sanjali, mogla biti domovina u kojoj ćemo svi rado živjeti, iz koje nitko neće odlaziti, dapače, u koju će se oni koji su otišli moći vratiti.“
To je nužno napraviti jer bez toga naša domovina neće imati budućnost. Jednom je, govoreći o demografskoj problematici, don Ante Baković napisao da mi Hrvati imamo zemlju koja se zove Hrvatska, ali ako nešto ne napravimo na demografskom planu – a ja tome nadodajem i sve drugo, osobito izvaditi brvno iz našeg oka koje svakog od nas sprječava da ne vidi sebe i svoj dio odgovornosti – ta zemlja će se zvati Hrvatska, ali u njoj neće živjeti Hrvati.
Vjerujem da imamo snage učiniti da se to ne dogodi, a da se to ne bi dogodilo neka svatko od nas napravi ono što može. Možda ćemo reći da ne možemo ništa, no uvijek možemo molitvi. Važno je da prepoznamo što mi možemo učiniti za domovinu, a ne da se samo pitamo što ona može učiniti za nas.
Mario Macan