Na blagdan sv. Nikole i Dan dubrovačkih branitelja 6. prosinca večernju misu za pokojne branitelje i sve one koji su svoje živote ugradili u temelje domovine predvodio je u dubrovačkoj katedrali vikar za pastoral Dubrovačke biskupije don Ante Burić.
U homiliji je govorio na temelju evanđeoskog ulomka iz Matejeva evanđelja u kojem se Isus služi usporedbom o građenju na lošem i dobrom terenu da bi naglasio svoju poruku. Taj ulomak je završetak Isusova govora na gori.
Isus je učenicima i okupljenom narodu otkrio tajnu istinskog zadovoljstva i sreće za kojim traga svaka osoba. Često je ta potraga površna jer mislimo da će nam sreću i zadovoljstvo donijeti novac i materijalna dobra, pa smo stalno u trci imati više i veće, rušimo stare i gradimo nove žitnice, ne vodeći pritom puno računa o Bogu, kazao je propovjednik i nastavio kako nasuprot takvoj ljudskoj logici i načinu razmišljanja, Bog nastupa sa potpuno drugačijom logikom: blago siromasima duhom, ožalošćenima, krotkima, gladnima i žednima pravednosti, milosrdnima, onima koji su čista srca, mirotvorcima, progonjenima zbog pravednosti. „Bog nam nudi nov način razmišljanja, novu logiku, koja će ljude osloboditi od lažnih vrijednosti, od kojih često prave božanstva, te im pomoći da se otvore istinskim dobrima, sadašnjim i budućim.“
Tumačeći značenje primjera Kristove logike kazao je kako nitko nije blažen zbog toga što je gladan ili uplakan ili progonjen nego je blažen onaj, koji, premda se nalazi u takvom stanju, ne gubi vjeru i pouzdanje u Boga. „Lako je vjerovati kad nam je dobro, kad smo materijalno zbrinuti, zdravi i bezbrižni“, rekao je vikar Burić i nastavio: „Dobro uočimo i zapamtimo: Isus ne hvali stanje u kojem se netko nalazi, hvali onog koji usprkos svemu što ga u životu zadesi ne gubi vjeru u Boga. Hvali onoga koji unatoč svim radostima i nadama, svim bolima i tegobama koje svakodnevni život donosi ostaje vjeran do kraja.“ Rekao je kako se svih osam blaženstava mogu sažeti u jedno jedino, a to je: blago onima koji vjeruju. „Vjera je središte svakog blaženstva, vjera u Boga i vjera Bogu trebala bi biti i središte života svakog od nas koji se dičimo kršćanskim imenom“, dodao je i zapitao se je li tome tako.
„Graditi život na vjeri, znači graditi na stijeni. Mogu zapljuštiti kiše, navaliti bujice, duhnuti vjetrovi, padati granate. Svako zlo se može sručiti na tu kuću, ali ukoliko je ona izgrađena na stijeni vjere, usprkos svakom naletu zla i zloga ona se ne ruši“, ustvrdio je propovjednik. Potaknuo je okupljene na promišljanje na kojem temelju izgrađuju kuću svog duhovnog života: „Na pijesku promjenjivog javnog mijenja, koje se mijenja kako vjetar puše, ili na stijeni neprolazne Božje riječi? Imamo li hrabrosti zaozbiljno uzeti evanđelje, postavljajući ga kao temelj našim svakodnevnim izborima, pitajući se što bi na našem mjestu napravio Isus, moleći Duha Svetog za dar razlučivanja?“
Primijetio je kako su krhke i lomljive su kuće i gradovi izgrađeni na varljivom javnom mijenju, na lažnom osjećaju. Dovoljno je samo malo vjetra pa da se sve to prividno, promjenjivo i varljivo vrlo brzo sruši. „Bilo bi jako osvježavajuće za naš duhovni život, kada bi za promjenu, dali više prostora Božjoj riječi u svom životu, te na njenom čvrstom temelju, izgrađivali ne samo sebe kao osobe i vjernike, već i cijelo društvo u kojem živimo. Ne traži Isus od nas puno, traži da imamo samo mrvicu hrabrosti, mijenjati sebe i svijet nabolje. Naši branitelji imali su ove hrabrosti, nadam se da ćemo ju i mi, negdje u sebi otkriti.“
Liturgijsko pjevanje predvodio je katedrali zbor pod ravnanjem prof. Maje Marušić i uz klavirsku pratnju Marka Palčoka.
A.T.