Misa zadušnica povodom 21. obljetnice smrti blagopokojnog dubrovačkog biskupa mons. Severina Perneka, služena je u srijedu 2. svibnja, u dubrovačkoj katedrali koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić uz koncelebraciju don Hrvoja Katušića, generalnog vikara Dubrovačke biskupije, don Stanka Lasića, katedralnog župnika i osobnog tajnika biskupa Perneka te drugih svećenika.
Na početku propovijedi biskup Uzinić se osvrnuo na evanđeoski ulomak koji govori o povezanosti s Isusom koja je temelj za bilo kakvu plodnost. Ovu temu na poseban način povezao je s prisutnim prvopričesnicima iz katedralne župe Gospe Velike i njihovim roditeljima.
,,Vi roditelji sigurno želite da vaša djeca jednog dana kada budu odrasli ali i već sada donose plodove, da čine dobro, jer svi mi želim činiti dobro, a da bismo znali što je dobro i da bismo dobro mogli činiti preduvjet je naša povezanost s Bogom, a tu povezanost omogućuje nam Isus i ono što će se dogoditi na prvoj pričesti vaše djece jest produbljenje povezanosti s Bogom koja je počela već u trenutku krštenja.“
Nakon toga biskup se nadovezao na sv. Atanazija čiji se blagdan slavi taj dan. Kazao je kako se tog sveca može povezati s prvim čitanjem iz Djela apostolskih koje govori kako je prva Crkva bila podijeljena oko jedne važne teme, tj. o odnosu prema kršćanima koji dolaze iz poganstva.
,,Sv. Atanazije živio je također u vremenu kad se dogodila jedna druga podjela Crkve, ta podjela dovodila je u pitanje Isusovo božanstvo odnosno samu bit kršćanstva. Sv. Atanazije bio je jedan od predvodnika obrane Isusova božanstva no zbog onih koji su smatrali drukčije dosta je trpio i bio progonjen. Upravo zato što je bio povezan s Isusom, ništa ga nije moglo rastavit od one ljubavi prema Isusu Kristu.“
Biskup Uzinić u propovijedi se prisjetio i blagopokojnog biskupa mons. Severina Perneka. Ustvrdio je kako mu se nažalost čini da je i život biskupa Perneka bio povezan sa prvim čitanjem i podjelama unutar Crkve koje je osjetio i zatekao u Dubrovniku kao biskup, a koje su se odrazile na njega i njegov život.
,,To nije jedini problem s kojim se suočavao, njegovi obiteljski problemi i tragedije a onda i osobna nesreća obilježile su njegov život, no sve to ga nije, jer je bio duboko povezan s Isusom Kristom, rastavilo od Isusa Krista i od one njegove ljubavi, koju je kao dubrovački biskup u patnji nastojao svjedočiti.“
Kao i prošle godine biskup Uzinić pročitao je kratki esej koji opisuju biskupa Perneka i njegov život, a ti eseji mogu i onima koji su ga poznavali a nisu se prije s tim tekstovima susretali otkriti jednu istančanu dušu koja je puno patila. Biskup Pernek nije u toj patnji bio kolebljiv u svojoj vjeri nego je bio osobito povezan s Blaženom Djevicom Marijom, onom koja se u ovom mjesecu posebno slavi.
,,Bio je neobično vezan upravo za Blaženu Djevicu Mariju i ovaj mjesec u kojem ga je Bog pozvao sebi, mislim da nije slučajno, kao što možda nije slučajno da je upravo u tom mjesecu završio u bolnici, kao niti da je ovu zbirku nazvao ‘Drhtaj srca’ u kojoj je prvo poglavlje nazvano Svibanj u bolnici.“
Na kraju mise biskup je izmolio molitvu za dušu pokojnog biskupa Perneka, čije je tijelo sahranjeno u sakristije dubrovačke katedrale.
Mons. dr. Severin Pernek, sin Franje Perneka i Ane von Schneeberg, rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu je pohađao u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjalučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu, 1949. godine.
Za svećenika je zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1948. na naslov Banjalučke biskupije. Od 1949. godine pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi, zatim je postao biskupov tajnik u Banja Luci, a uz to obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine. Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. g. Vratio se u Banja Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga 10. travnja 1967. zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom. Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu, 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariu Cagni, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Dubrovački biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. godine, a biskupsko geslo bilo mu je: “Veritati in caritate” (Služiti istini u ljubavi). Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji Stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.
Domagoj Trojanović