U dubrovačkoj katedrali u ponedjeljak, 2. svibnja, slavila se misa zadušnica za blagopokojnog dubrovačkog biskupa Severina Perneka. Misu na 19. godišnjicu obljetnicu smrti biskupa Perneka, čije je tijelo sahranjeno u sakristiji katedrale, predvodio je mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup.
U svojoj propovijedi mons. Uzinić govorio je o posljednjoj večeri na kojoj je Isus Krist pripremao apostole za sve ono što će doći u njihove živote, obećavši im pomoć Duha Istine kojemu se trebaju otvoriti kako bi postali Kristovi svjedoci. ‘On će doći svjedočiti za mene, ali i vi ćete svjedočiti za mene’, citirao je biskup Kristove riječi te dodao kako su se te riječi odnosile na prve apostole ali i na sve one koji su došli poslije njih, sve do dana današnjih. Upozorio je i kako su se upravo zbog toga svi oni koji su svjedočili u ime Kristovo morali nositi s raznim poteškoćama, mučenjima pa čak i smrti, i to i od onih koji su se smatrali dijelom Crkve.
Propovjednik se osvrnuo i na život sv. Atanazija Aleksandrijskog, čiji spomendan Crkva slavi 2. svibnja, kad je i dan smrti dubrovačkog biskupa Perneka. Rekao je kako se sv. Atanazije trudio oko čistoće katoličke vjere i kako je zbog toga bio proganjan, pa čak i od onih koji su smatrali kako to rade u ime Božje. „Biskup Pernek baš kao i sv. Atanazije djelovao je u ime Isusovo i u otvorenosti Duhu Istine svjedočio Krista. Obilježje njegovog biskupskog života je i njegovo geslo “Veritati in caritate” (Služiti istini u ljubavi) koje se trudio provoditi u potpunosti bez obzira na sve probleme i proganjanja s kojima se suočio u svom biskupskom djelovanju“, rekao je mons. Uzinić. Na kraju propovijedi dubrovački biskup je poručio kako bi se svi mi trebali otvoriti Duhu Istine da bismo postali Kristovim svjedocima.
Na kraju mise izmoljena je molitva za pokoj duše biskupa Perneka.
Mons. dr. Severin Pernek, sin Franje Perneka i Ane von Schneeberg, rođen je 9. studenoga 1924. u Travniku. Kako mu je otac zbog potrebe službe često selio osnovnu školu je pohađao u različitim mjestima. U Travniku je, kao sjemeništarac Banjalučke gimnazije, od 1935. godine pohađao gimnaziju i tu maturirao 1943. godine. Filozofsko-teološki studij započeo je u Sarajevu, no nakon zatočeništva i križnog puta, završio ga je u Zagrebu, 1949. godine.
Za svećenika je zaređen u Zagrebu, 29. lipnja 1948. na naslov Banjalučke biskupije. Od 1949. godine pastoralno je djelovao u župama Prijedor i Bosanski Novi, zatim je postao biskupov tajnik u Banja Luci, a uz to obavljao službe propovjednika u katedrali, rektora katedrale, kancelara u Ordinarijatu, katehete i župnika do 1960. godine. Studij kanonskog prava na Lateranskom sveučilištu u Rimu završio je u ožujku 1964. g. Vratio se u Banja Luku na službu katedralnog župnika i generalnog vikara biskupije, gdje ga 10. travnja 1967. zateklo imenovanje dubrovačkim biskupom. Biskupsko posvećenje primio je u Zagrebu, 18. lipnja 1967. po nadbiskupu Mariu Cagni, apostolskom delegatu u ondašnjoj državi. Dubrovački biskupiju je preuzeo 23. srpnja 1967. godine, a biskupsko geslo bilo mu je: “Veritati in caritate” (Služiti istini u ljubavi). Preminuo je 2. svibnja 1997. godine u Dubrovniku, a pokopan je u sakristiji Stolne crkve 5. svibnja 1997. godine.
Nikša Sentić