Trećega dana devetnice uoči blagdana bl. Marije Propetoga 2. srpnja u blaženičinom svetištu u Blatu na Korčuli radosna otajstva krunice prije mise predmolili su ovogodišnji prvopričesnici župe Svih svetih. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Ivan Matijević, pastoralni suradnik u Centru za pastoral mladih »Ivan Pavao II.« u Sarajevu, u koncelebraciji s vlč. Robertom Jugovićem, župnikom župe sv. Ivana Krstitelja u Županji. Za vrijeme euharistijskoga slavlja pjevao je zbor mladih iz Vela Luke pod vodstvom Marka Prižmića.
Misnik je u evanđeoskom ulomku prepoznao poticaj za promjenu života u otvorenosti za novo, za Isusa: »Krstitelj je još za života imao skupinu ljudi oko sebe koja je dijelila njegove stavove, njegov nauk, njegov rigorozan i strog način života. Zanimljiv je Isusov odgovor sljedbenicima njegova rođaka Ivana. Znamo da su Ivanovi učenici puno puta dolazili k Isusu da se posavjetuju s njim ili da vide gdje je izvor života jer je Krstitelj govorio o jednom putu, a naš učitelj Isus o potpuno drukčijem i novom putu. Krstiteljev se nauk ni u čemu nije razlikovao od ostalih starozavjetnih nauka. Isusovi sljedbenici žive i djeluju u potpunom slobodarskom duhu, hodanju i radu. Tako dolazi jedan od učenika i pita: ‘Zašto mi i farizeji postimo, a tvoji učenici kao Mesijevi prvaci ne poste?’ Isus jasno odgovara: ‘Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti.’ Nepotrebno je obrazlagati ove Isusove riječi kada, gledajući unatrag, znamo da je Isus mislio na vrijeme nakon njegova odlaska.«
Propovjednik je dalje govorio o tomu da ni kao vjernici nismo skloni promjenama i da se teško odvažimo za nešto novo, posebice ako smo već ponešto stariji. »Čovjek je inače sklon nekoj udobnosti i nije odveć sklon usvajanju novoga jer je naviknut na staro, a i boji se novoga. Toliko puta slušamo starije kako sa sjetom govore o minulim vremenima kojih se sjećaju kao jako lijepih i ugodnih.«
Blaženu Mariju Propetoga vidi kao onu koja je bila otvorena novomu: »Toliko je toga rečeno o ovoj svetici našega hrvatskoga naroda. Čovjek se osjeća ponosnim iščitavajući njezino pouzdanje u Božje vodstvo, ali i nekako prazno kad gleda vlastiti život u kojem ne vapi za Kristom kao jedinom, pravom utjehom. Današnje evanđelje kao da je pisano u duhu naše blaženice koja cijeli svoj život predaje u ruke milosrđa iz kojega izvire cijeli naš život. Danas čujemo kako Isus kaže da se novo vino ulijeva u nove mješine. Naša je blaženica toliko novoga duha ulila u Crkvu početkom protekloga stoljeća, ne samo u našem narodu nego kamo god je došla. Sve je činila novim u skladu s crkvenom tradicijom i zdravim razumom.«
Svoju je propovijed zaključio: »Na nama je da radimo oko vlastitoga spasenja, ali i na spasenju duša koje su nam povjerene i kojima smo mi dani kao povjerenici. Svatko je od nas povjerenik nekome: ja trenutno mladima, sestre svojim zajednicama i malenima kojima služe. Vi, dragi očevi i majke, svojim obiteljima i kolegama s kojima živite i radite. Neka nas sve prati zagovor blaženice koja je revolucionarno hodila ovom zemljom i ostavila zapamćen trag. A sve nas neka njezin primjer vodi i prati.«
Euharistijsko slavlje je završilo procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom.
Potom su u samostanskoj dvorani djeca OŠ »Blato« izvela igrokaz »Blago sv. Vincence«, a u nj je uvela s. M. Juliana Beretić koja je s djecom pripremila izvedbu: »U srcima ljudi našega mjesta odavna su svoje mjesto našle dvije Blajke – jedna po udomljenju, druga po rođenju. Blato je prije 227 godina udomilo sarkofag sv. Vincence i od tad je slavi kao svoju moćnu i vjernu zaštitnicu. U njezinu je okrilju rasla i stasala rođena Blajka Marija Petković i kao blaženica dosegnula čast oltara kreposnim životom u karizmi milosrđa, koju je pronijela diljem svijeta po svojoj Družbi Kćeri Milosrđa. Neizmjerna je Božja milost što u Blatu počivaju zemni ostaci ovih njegovih miljenica, mučenice sv. Vincence u župnoj crkvi i bl. Marije Propetoga Isusa Petković u njezinu svetištu. I jedna i druga privlače k sebi ne samo svoje Blaćane i Blajke iz mjesta, nego i one mnoge rasijane posvuda po svijetu, a nebrojeni štovatelji odasvud dolaze u Blato tražeći i nalazeći duhovnu okrjepu i moćan zagovor u svojim potrebama. Ovdje se o životu bl. Marije Propetoga više zna pa ovim igrokazom želimo približiti život sv. Vincence koju Blaćani vjerno štuju.«
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze bl. Marije Propetoga
