Mjesečna tribina mladih Dubrovačke biskupije održana je i ovog mjeseca, u četvrtak 20. studenog u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku, a predavanje na temu „Uvijek je drugi kriv“ održao je don Mihovil Kurkut, salezijanac i župnik župe Marije Pomoćnice u Splitu.
Na početku okupljene je pozdravila pročelnica Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije Ana Marčinko, a posebno je pozdravila don Mihovila kojem je zaželjela dobrodošlicu.
Predavač don Mihovil odmah je kazao kako ne želi da ova večer bude tek još jedan susret, jedna propovijed, da im ne želi uputiti svoju riječ, jer niti njega nikada nije promijenilo nešto takvo, nego da želi da se dogodi susret s Riječju, tj. Isusom Kristom koji donosi promjenu u život. Govoreći o temi krivnje, priznao je da to „i nije baš neka tema, današnji čovjek to ne želi, nitko se ne želi osjećati krivim, mi danas kao da želimo govoriti samo o onom što nas čini sretnim i zadivljenim, gdje se osjećamo dobro“. No, naglasio je da se pred čovjek ipak stavlja pitanje odgovornosti, te da ne može ne odgovoriti, jer „biti čovjek znači biti onaj koji odgovara“. Protumačio je to i na primjeru biblijskog slikovitog govora o Adamu i Evi u kojem Bog Adama, nakon prvog grijeha, pita „Adame, gdje si?“ Don Mihovil je naglasio da je to pitanje upućeno svakom čovjeku, te da svatko od prisutnih u tom pitanju umjesto Adamovog imena može staviti svoje ime, te da je ispravan odgovor samo jedan „Evo me“ koji u Bibliji uvijek označava odgovor na Božju riječ.
Govoreći o razvoju grijeha u čovjekovoj nutrini, naglasio je da „prije nego se dogodio izvanjski prekršaj, čovjek je već sagriješio u svom srcu“, te nastavio: „Prva dimenzija grijeha je duhovna. Grijeh se događa prvo u srcu, a tek onda na rukama, pa tek onda na jeziku, na djelima, u mislima. Prvi trenutak je uvijek grijeh u srcu.“ Ukazao je i na čovjekovu usmjerenost na Boga: „Adam misli da može sam. Ali ne može. Nije mogao riješiti problem svoje samoće, njegovoj samoći pomogao je Bog. Isto tako nije mogao riješiti problem svoga grijeha.“ Dok Bog „traži“ čovjeka, Bog već sve zna, zna svaki moj grijeh, svaku slabost, ali „Bog ti postavlja pitanje kako bi ti na to pitanje mogao odgovoriti, zauzeti stav i preuzeti odgovornost.“, kazao je don Mihovil, te istovremeno primjerio da kad god čovjek nije sposoban dati odgovor, tj. preuzeti odgovornost, uvijek mu je netko drugi kriv. No, Bog ni tada „ne pere ruke“ poput Pilata, nego ostaje uz čovjeka.
Kazao je da za grijeh u Bibliji postoji čak 11 različitih riječi, a posebno je istaknuo „promašaj“, kazavši: „Grijeh je ponajviše promašaj. To je grijeh. Kad si stvoren za nešto visoko, lijepo i plemenito, slobodno, a ti to promašiš, promašiš smisao, promašiš cilj, ono za što si stvoren.“
U kontekstu govora o preuzimanju odgovornosti, kao i biblijske priče o Kainu i Abelu, kazao je da danas čovjek ne želeći preuzeti odgovornost, te ne želi govoriti niti o grijehu, a upravo tu se javlja pitanje sakramenta ispovijedi. „Događa se da se ne mičemo od istog grijeha, uvijek iste grijehe ispovijedamo, a to znači da nešto ne funkcionira. U ispovijedi trebali bismo grijeh reći, trebali bismo zbog njega žaliti i trebali bismo učiniti sve što je u našoj mogućnosti da se odupremo. Često nam nešto od toga nedostaje. Ne uspijemo se boriti. Predamo se prije borbe.“, kazao je don Mihovil te usporedio to s obranom grada u kojem bi se vojnik predao prije nego uopće vidi koliko je brojna vojska koja dolazi, koliko je snažna. Na kraju, potaknuo je mlade da se znaju oduprijeti grijehu, te da ne traže krivnju u drugima.
Cijelu večer mlade je pjesmom zabavljao Biskupijski zbor mladih koji je, zajedno s don Mihovilom, doprinio da i ova mjesečna tribina prođe uistinu u mladenačkom duhu.
Šime Zupčić