Već pomalo, rekli bismo tradicionalno, i ove godine mješoviti pjevački zbor župe Sveta Obitelj iz Nove Mokošice sa svojim župnikom don Ivom Zečevićem, na poziv mjesnog župnika fra Vinka Prlića, hodočastio je i animirao misno slavlje u petak, 6. siječnja na svetkovinu Bogojavljenja u Staševicu.
Po dolasku u ovaj lijepi gornje neretvanski kraj radosno i gostoprimljivo nas je dočekao fra Vinko, neumorni dušebrižnik ove župe koji je u 50 godina svog misništva ostavio dubok trag u svom pastoralnom radu. Brojni tiskani materijali i fotodokumentacija svjedoče aktivnost ovog marljivog svećenika koji se posebno istakao u promicanju pisane riječi. Dobitnik je nagrade za životno djelo Grada Ploče za nesebični doprinos u izgradnji i sanaciji sakralnih objekata, izgradnji cesta i proširenju putova prema napuštenim selima. Posebno se bavio proučavanjem obiteljskih stabala, prezimena te skupljao povijesnu i kulturnu baštinu tog kraja.
Nakon okrijepe uslijedila je sveta misa koju je predslavio fra Vinko u koncelebraciji s don Ivom koji je propovijedao, a zbor Svete Obitelji pod vodstvom prof. Marije Manjić uzveličao euharistijsko slavlje.
U svojoj homiliji don Ivo je nadahnuto povezao svetopisamske tekstove sa sadašnjim trenutkom.
„Svatko ili gotovo svatko, čuo je za mudrace koji su došli pokloniti se Isusu koji se rodio u Betlehemu u Judeji, u vrijeme kralja Heroda. Bili su to zapravo mudraci, zvjezdoznanci, znanstvenici onog doba koji su primijetili neku neobičnu pojavu na nebu koja im je potvrdila stara proročanstva o rođenju velikog Kralja. Prepoznavši Gospodinovu zvijezdu , u dubini svog bića ponizni slijedili su zvijezdu do betlehemske spilje“, kazao je don Ivo.
Kroz povijest su ljudi raznih naroda i rasa imali mnoga božanstva pa tako i današnji magi previše su zaokupljeni stjecanjem materijalnih dobara, ugledom, karijerom, uspjesima. Pogledom uprtim u zemlju, srca im ostaju prazna i u toj praznini ne nalaze mjesta za Isusa, za Boga. Izgurali su Boga iz centra života, počinju živjeti otuđeno jedni od drugih. Živimo u vremenu kad ljudi sve više postaju širitelji mraka i tame, kako kaže prorok Izaija „zemlju tmina pokriva i mrklina narode“.
No, Bog se rađa u našim odnosima. Način na koji se ti odnosi među nama ostvaruju odaslat će vidljivu poruku je li Bog Emanuel ‘s nama Bog’ ili smo ga protjerali u nekakve rubne prostore naših života da nam ne smeta svojom prisutnošću, istakao je don Ivo.
„Bog ima udjela u našem životu. Poruka današnjeg blagdana je da je Isus postao čovjekom zbog nas ljudi, zbog naše sadašnjosti, budućnosti i Neba. Stavimo Ga u centar života i budimo poput mudraca s Istoka, prepoznajmo znakove vremena i neba i bit će dobro“, zaključio je propovijed don Ivo.
Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički objed gdje smo opet nastavili druženje uz razgovor i pjesmu.
Nakon plodonosnog susreta zahvalili smo se fra Vinku na gostoprimstvu i radosna srca uputili kući.
Staševica pripada gradu Pločama u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Smještena je na zapadnom dijelu Jezera. Obuhvaća široko područje koje se prije zvalo Pasičina. Ime je dobilo po ostacima starokršćanske bazilike svetog Anastazija iz V. st.. Prapovijesne gomile te srednjovjekovni stećci i nadgrobne ploče svjedoče da je kraj bio naseljen još u dalekoj prošlosti. Isušivanjem Vrgoračkog jezera stanovništvo iz gorskih krajeva naseljavalo se prema polju i počelo intenzivnije baviti poljoprivredom. Ovaj kraj se čak smatra najvinorodnijim krajem Lijepe Naše.
U središtu Staševice dominira župna crkva svetog Staša, solinskog mučenika rodom iz Akvileje koji je u vrijeme Dioklecijanova progonstva došao u Salonu ohrabriti kršćane i krvlju posvjedočiti svoju ljubav prema Bogu. Naročito je dojmljivo preuređeno svetište s oltarom iza kojeg je prekrasan triptih s likovima svetog Staša, bl. Alojzija Stepinca i sluge Božjeg fra Ante Antića, rad akademskog slikara Branimira Dorotića.
Silvija Jukić