Na blagdan apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla kandidati za sakrament Potvrde u župi sv. Petra i Pavla u Zaton Dolima, koja je taj dan slavila zaštitnike župe, te u crkvi i sv. Petra na Mljetu, koja je slavila titulara crkve, primili su sakrament kojim završava kršćanska inicijacija. U Zaton-Dolima, u nazočnosti župnika don Joza Sebeževića, roditelja, kumova, rodbine, prijatelja i župljana dubrovački biskup mons. Mate Uzinić krizmao je četvero mladih. Na svečanom slavlju u crkvi sv. Pavla na Mljetu sakrament kršćanske zrelosti primilo je 14 krizmanika iz sve tri mljetske župe za koje skrbi don Stipo Zadro.
Govoreći o sv. Petru i Pavlu biskup Uzinić je u propovijedi kazao kako je sv. Petar onaj apostol kojemu je Isus dao prvenstvo i koji je na neki način temelj na kojemu gradimo našu vjeru, a sv. Pavao, koji je u Crkvu došao kasnije i koji nije bio izravan učenik Isusa Krista, je postao najznačajniji navjestitelj Radosne vijesti i zahvaljujući njemu Radosna vijest nije ostala zatvorena u nacionalne okvire jedne male zajednice unutar židovskog naroda nego se proširila diljem tadašnjeg svijeta. „I zahvaljujući Pavlovoj dubini postala je nešto što i danas sa svojim porukama privlači mnoge. A među ostalima je privukla i nas i zato i jesmo dionici jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve kojoj su Petar i Pavao bili apostoli, naravno uz ostalu jedanaestoricu apostola“, rekao je dubrovački biskup.
Tumačeći evanđeoski ulomak o Petrovom prvenstvu biskup je rekao kako se čini da su prije događaja u Cezareji Filipovoj apostoli bili s Isusom na jedan način, a da Isus s ovom prekretnicom želi od njih da budu s njim na drukčiji način.
Prije ovog događaja apostoli su se s Isusom družili, slušali ga, ali i slušali o Isusu. Isusovo pitanje njima „Što ljudi govore tko sam ja?“ na jedan način sažima taj prvotni odnos apostola i Isusa, a na to pitanje Petar daje odgovor: „Ti si Krist, Pomazanik, Sin Boga živoga“. Dok drugo Isusovo pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ je prekretnica, trenutak od kojega apostoli trebaju pronaći svoj vlastiti odgovor na to pitanje, a ne samo slušati što drugi govore.
„To je važna prekretnica u životu apostola, koja ih neće potpuno promijeniti, ostat će i dalje oni slabi ljudi, ali ovaj događaj je prekretnica jer ih Isus usmjerava prema onom središnjem otajstvu svojeg ‘biti Krist’ (muci i smrti i uskrsnuću) da bi ih polako doveo i do središnjeg značenja – ispovjediti njega kao Krista Gospodina i biti njegovi učenici“, istaknuo je biskup.
I u Pavlovom životu postoje dva razdoblja. Prvo razdoblje je na neki način traženje odgovora na pitanje: Što ljudi govore tko sam ja?, u kojem je Pavao vjerovao u ono o Isusu govore ljudi, njegov židovski narod i glavari svećenički. A jer je vjerovao u ono što ljudi govore o Isusu, bio je progonitelj Crkve.
A onda se u Pavlovom životu dogodio susret s Isusom, koji je na neki način bilo pitanje upućeno Pavlu: „A vi, što vi govorite što sam ja?“, u kojemu mu se Isus Krist predstavio kao Crkva, kao dio Crkve koju Savao progoni. I upravo se tu dogodila promjena u Savlovom životu i učinila ga Pavlom, koji je onda, otvoren milosti Duha Svetoga koji ga je preporodio, postao onaj koji je u različitim životnim situacijama mogao računati s Božjom pomoću.
Te promjene u životima apostola, sv. Petra, te sv. Pavla biskup je povezao s nastavcima njihovih života o kojima se slušalo u čitanjima o oslobođenju Petra iz tamnice (Dj) i o Pavlu koji u rimskom zatvoru čeka smaknuće (2 Tim). „Vidimo da Bog u situaciji u kojoj on procjeni da je to za dobro Crkve oslobađa od poteškoća. To možemo prenijeti na situaciju bolesti, nesreće, ljudske mržnje, progona Crkve, koji su postojali u ono vrijeme, ali i danas. Bog nas ponekad oslobađa od svega toga, ali i kada nas ne oslobodi on i tu situaciju u kojoj nas ne oslobađa – preobražava. Jer nam daje nadu, jer nas usmjerava prema onome što će doći nakon ovog života. Kaže Pavao, kojeg je Bog puno puta prije toga oslobodio kao i Petra, ali je u jednom trenutku došlo do toga da se to više neće dogoditi: ‘Izbavit će me Gospodin od svakog zla djela i spasiti za svoje nebesko Kraljevstvo’. To je to pouzdanje koje, kad imamo pravu vjeru u Isusa Krista, možemo imati i mi i koje može promijeniti svaku našu životnu situaciju“.
Sve ovo o čemu je propovijedao dubrovački biskup je povezao sa situacijom mladih krizmanika i krizmanica, u čijim životima se također mogu prepoznati dvije etape. Prva je ona koju su do sada prošli, a obilježena je druženjem s Isusom od njihovog rođenja, o Isusu su i njima govorili drugi, od roditelja, rodbine, članova župe… U tom razdoblju oni su, slikovito rečeno, tražili odgovor na pitanje: „Što ljudi govore tko sam ja?“. Ali s primanjem sakramenta Potvrde oni moraju naći svoj odgovor na pitanje: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“.
„O tome odgovoru, a ne o odgovorima koji vam kažu drugi, ovisi vaš kršćanski život“, poručio im je biskup i nastavio: „Ako je vaš odgovor kao kršćana jednak odgovoru apostola, a ja vjerujem da jeste jer ste ovdje, taj odgovor od vas zahtjeva da i vi promijenite svoj način biti kršćanin. Da promatrate Isusa u njegovom vazmenom otajstvu muke, smrti i uskrsnuća i stavite svoj život potpuno njemu na raspolaganje“.
To znači i aktivno uključivanje u život župne zajednice i život društva dajući im, po svom posebnom poslanju, svoje kršćansko obilježje, a u svemu tome pomagat će im i dalje njihovi roditelji, kumovi, župna zajednica.
A.T.