Na četvrtom Planinarskom križnom putu Dubrovačke biskupije koji se ove godine održavao na Korčuli, najnaseljenijem otoku na Jadranu s prekrasnom prirodom i kulturno-povijesnom baštinom, u subotu, 10. ožujka i nedjelju, 11. ožujka sudjelovalo je oko 180 mladih iz svih dekanata Dubrovačke biskupije a među njima su bili i skauti u svojim uniformama.
Drugog dana PKP-a, nakon spavanja u sportskoj dvorani u Blatu i doručka, mladi su nastavili pješačiti i moliti dionicom puta: Blato, Izmeta, Kula, Maslinovik i Vela Luka. Neke postaje križnog puta bile su uz kapelice, a neke na određenim točkama u prirodi. Mladi su čitali razmatranja i molitve uz pojedinu postaju, naizmjenično nosili križ mladih, pjevali korizmene i druge duhovne pjesme. Planinarski križni put su završili dolaskom u župnu crkvu sv. Josipa u Vela Luci gdje su, umorni od prijeđenih kilometara ali i ozareni zbog iskustva PKP-u, sudjelovali na nedjeljnom misnom slavlju koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, koji se mladima pridružio drugog dana PKP-a.
Bog ne može nego ljubiti čovjeka
Na nedjelju radosti, koja se nalazi na sredini korizmenog vremena, biskup je u propovijedi kazao kako razlog za tu radost objašnjavaju nedjeljna liturgijska čitanja koja prenose najradosniju poruku Biblije, koja je zapravo sažetak cijele Biblije, a ona glasi: „Bog je tako ljubio svijet da je svoga Sina jedinorođenca dao, da tko god u njega vjeruje ima život vječni.“ Kazao je i kako povijesti spasenja, povijest ljubavi Božje prema čovjeku, ima svoj vrhunac u otajstvu muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Skrenuo je pozornost na to kako postoji i ona druga povijest koja se događala istodobno s poviješću spasenja, a to je povijest odbacivanja Boga i njegove ljubavi. Čovjek je slobodan Bogu reći da ili ne. No Bog, nakon što je dao svog Sina jedinorođenca, više ne može čovjeku reći ne. On je dao svoj konačan odgovor, odgovor da čovjeka voli, ljubi, bez obzira na ono što će čovjek reći njemu. „I ovo zapravo znači da Bog uvijek ljubi čovjeka. Da Bogu u konačnici nije važno, da bi ga ljubio, je li čovjek dobar ili loš. Bog svejedno ljubi čovjeka,“ poručio je biskup mladima. To je ono što se dogodilo u Isusu Kristu, Bog ljubi čovjeka i kad je dobar i kad je loš, i kad mu pozitivno odgovara i kad ga odbacuje, Bog svejedno ljubi i to je zapravo vrhunac povijesti spasenja. Poželio je mladima da otkriju Boga koji ih tako i toliko ljubi bez obzira kakvi su, bez obzira čak i na to ljube li oni Boga.
Biskup je također primijetio kako su svi oni koji su sudjelovali na PKP-u, kao i kršćani koji redovito dolaze u crkvu, u opasnosti da misle kako su bolji od drugih i da zaslužuju nešto bolje. „Isus nam jasno poručuje da to što ste, dragi mladi ljudi, mogli ova dva dana hodati za Isusom na križnom putu je prije svega njegov dar, milost“, rekao im je biskup i potaknuo ih da se prisjete kako su razmišljali hoće li ili neće sudjelovati na PKP-u, te da prepoznaju koliko im je ovo sudjelovanje jedan veliki Božji dar. „Zato nemojmo druge osuđivati – možda oni nisu dobili taj dar – nego zahvalimo Gospodinu što imamo taj dar i osobito pokušajmo svojim životom, svojim odnosom prema drugima, onim što činimo pokazivati da smo njegovo djelo, da smo stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela za koja smo unaprijed pripravljeni“, rekao im je biskup.
Krist je izvršio svoje poslanje, mi trebamo svoje
Kroz priču o jednom susretu i na temelju raznih vrsta životnih križeva o kojima su mladi razmišljali tijekom dvodnevne molitve križnoga puta, biskup je kazao kako se može stvoriti dojam da je križ nešto teško, nešto što nas pogađa, nešto loše. Ali nije tako. „Križ se sastoji u tome da se stavimo na raspolaganje Bogu ondje gdje nas on šalje i na način na koji nas on šalje“, poručio je biskup te dodao kako je križ mladih u tome da u ljubavi služe svojoj obitelji, da u ljubavi vrše svoj posao na radnom mjestu, u ljubavi daju svoj doprinos Crkvi kojoj pripadaju, te služeći u ljubavi čine boljim društvo u kojem žive. „Evo, to je križ, to je poslanje. Isusov križ je bio ponijeti na sebi onaj drveni križ koji su mu ljudi stavili na leđa, da bi nama pokazao kako i koliko nas Bog ljubi, da nas on ljubi do kraja, do smrti, smrti na križu.“ To poslanje bilo je specifično Kristovo poslanje, ali svatko ima svoje poslanje, a ono je kroz služenje u ljubavi pokazivati „da smo njegovo djelo, da smo stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela“. To je naš križ, to je vaš križ, pokušajte ga uz milost Božju nositi, kazao je biskup i zaključio: „Neka vam Gospodin kojemu ste, prateći ga na njegovom križnom putu, na neki način pomagali nositi križ, pomogne da možete nositi i taj križ i da na taj način možete pomoći nositi križ vaših obitelji, pomoći nositi križ vaših prijatelja, pomoći nositi križ vaše župne zajednice , pomoči nositi križ naše biskupijske zajednice, pomoći nositi križ našega naroda, ovog vremena i društva u kojem živimo.“
PKP su organizirali Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije i Studentski katolički centar Dubrovnik (Skac_DU). U tome su im na terenu pomogli HGSS Orebić, dva planinarska društva Spivnik i Mareta, vjernici župe Svih svetih Blato sa župnikom i dekanom don Željkom Kovačevićem i vjernici župe Vela Luka sa župnikom don Mariom Karatovićem koji su se pobrinuli i da mladi ne budu gladni dok su u njihovim župama.
Podsjetimo, prvog dana PKP-a mladi su išli rutom: Groblje Svetog Križa, Vidikovac, Žjan, Krulić, Blato, pored vinograda i maslinika ograđenih suhozidom, putovima kojima je kao djevojčica i kasnije redovnica kročila i hrvatska blaženica Marija Propetog Petković. Navečer su u njezinom svetištu, gdje su ih s osmjesima i okrepom dočekale redovnice družbe koju je ona utemeljila, sudjelovali na misi koju je predvodio generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić koji je hodočastio s mladima. Općina Blato mladima je omogućila spavanje u sportskoj dvorani, a konoba Zlinje kuhala im je hranu. U satima odmora animatori su pripremili zabavni program a također su i sami pomagali u organizaciji. Svima na svemu na kraju je zahvalila Ana Marčinko, pročelnica Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije.
A.T.
Foto: Mladi Dubrovačke biskupije, župa sv. Josipa Vela Luka