Svake godine Vijeće za mlade Dubrovačke biskupije organizira hodočašće u Vukovar povodom obljetnice pada Vukovara, grada heroja. Tako je bilo i ove godine. Donosimo svjedočanstvo jednog sudionika, kojeg je vjeroučiteljica uputila gdje da dođe na prvi pripremni sastanak.
Poslije prvog sastanka imali smo još par edukativnih sastanaka na kojima smo više naučili o tome što se događalo u Vukovaru prije 24 godine. Svaki dan smo bili sve više i više uzbuđeni zbog hodočašća, a u ponedjeljak, 16. studenog smo napokon i krenuli na taj toliko priželjkivani put.
Na put smo krenuli oko 18 sati (inače, polazak je bio predviđen za 22 sati, ali smo zbog određenih okolnosti morali promjeniti rutu putovanja pa smo umjesto preko BiH išli preko Hrvatske). Putovati preko Hrvatske je bio znatno duže i napornije, ali to nas nije spriječilo da se družimo i pjevamo. Oko 7 sati ujutro napokon smo stigli u Vukovar.
Prvo smo posjetili Vukovarsku bolnicu, gdje nas je dočekao lokalni vodič, inače branitelj grada Vukovara. U bolnici smo prošli kroz atomsko sklonište, slušali smo priče u spojnom hodniku gdje su ležali ranjeni, a također smo vidjeli veliku rupu u stropu koja je ostala ne sanirana u sjećanje na tzv. granatu krmaču koja je probila svih 5 katova Vukovarske bolnice. Poslije bolnice otišli smo na Sajmište, gdje smo posjetili Memorijalni centar Domovinskog rata i hangare. Nakon toga otišli smo nešto bliže Dunavu, te posjetili crkvu Sv. Filipa i Jakova.
Slijedio je pohod Ovčari gdje smo posjetili Spomen dom i masovnu grobnicu gdje smo se pomolili i poslušali priču o stravičnim događanjima na tom mjestu prije 24 godine. Poslije posjeta Ovčari otišli smo na Memorijalno groblje žrtava iz Domovinskog rata. Također, napravili smo i par zajedničkih fotografija i nakon toga smo svi zajedno krenuli na ručak. Iza ručka otišli smo na Dunav gdje stoji križ koji je jedan od najljepših spomenika stradalima u hrvatskome Domovinskome ratu. Tu smo napravili još jednu zajedničku fotografiju i onda je uslijedilo slobodno vrijeme koje smo iskoristili za kavu i šetnju centrom Vukovara.
Poslije slobodnog vremena otišli smo u Borovo naselje, točnije na Trpinjsku cestu, poznatu kao Groblje tenkova gdje su se već okupili motociklisti iz svih krajeva Hrvatske. Na Trpinjskoj cesti smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja i spomenik Blagi Zadri, heroju sa Trpinjske ceste. Nakon posjeta tim spomenicima, otišli smo u crkvu Gospe Fatimske gdje smo prisustvovali svetoj misi poslije koje smo otišli k obiteljima u kojima smo bili smješteni.
Na dan obljetnice pridružili smo se koloni sjećanja u kojoj smo, naravno,dostojanstveno sudjelovali. Na Memorijalno groblje stigli smo malo prije mise, pa smo se uspjeli i odmoriti. U 13 sati je počela sveta misa, a predvodio ju je mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup. Poslije mise slijedio je povratak prema Dubrovniku. Na putu kući smo imali večeru u Slavonskom Brodu. Putem smo pjevali i družili se, a poslije par sati više se nije mogla čuti niti mušica jer smo svi zaspali, iscrpljeni od napornog trodnevnog puta. Stigli smo u Dubrovnik u ranim jutarnjim satima.
Istina je kad ljudi kažu da sve što je lijepo, kratko traje. Tako vrijedi i za ovo naše hodočašće u Vukovar. Nadam se da nam je ovo hodočašće svima urezalo posebno mjesto u naša sjećanja i da smo također svi naučili nešto o Vukovaru, simbolu Domovinskog rata.
Luka Kovač