„Umjetnost je dio ljudskih nastojanja za nečim vječnim, lijepim, a lijepo i dobro su oznake Boga,“ rekao je u propovijedi na dubrovačkoj tvrđavi Lovrijenac na blagdan sv. Lovre 10. kolovoza predvoditelj euharistijskog slavlja dr. fra Jozo Sopta, župnik župe Unesenja Marijina u Rožatu.
„Posvemašnja današnja sekularizacija pomalo je gurnula sv. Lovru sa strane, a više istaknula Halmeta i neke druge likove, ali u ovoj katedrali pod vedrim nebom ima mjesta i za umjetnost i za molitvu i za sve prave ljudske vrijednosti. Umjetnost se ne protivi Božjem, a ako je prava ona pridonosi čišćenju ljudskog duha, proizvodi u nama najdublje osjećaje, postavlja prava pitanja i nudi prave odgovore. Ako je umjetnost prava ona ne može biti izvan Boga,“ ustvrdio je.
„Najveća umjetnost u svom obzorju negdje u središte stavlja Onoga koji stvara. Zato liturgija koja Boga stavlja na prvo mjesto ujedno je i umjetnički doživljaj koji s pravom umjetnošću ima nešto,“ kazao je propovjednik i napomenuo kako brojna umjetnička djela kako slikarska tako glazbena i druga govore o svetom.
Dr. Sopta podsjetio je i na životni put sv. Lovre, mučenika iz prvih stoljeća kršćanstva, koji se obično prikazuje s gradelama na kojima je mučen, obučen u dalmatiku i s palmom mučeništva. Uz mučeništvo, u njemu slavimo i nesebičnu ljubav prema siromasima kojima je dijelio ribu, rekao je propovjednik. Govoreći o štovanju sveca u Dubrovniku, dodao je kako kapelica sv. Lovre na Lovrijencu datira iz 13.-14. stoljeća, odnosno prije izgradnje monumentalne obrambene tvrđave u 15. stoljeću za koju se kaže kao je izgrađena u tri mjeseca. Tvrđava je danas metafora slobode i obrane, u smislu „ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji.“
Sv. Lovro svojim mučeništvom može ponuditi novi model nade i pravde, koju traže ljudi današnjeg vremena često na krivom mjestu i krivim sredstvima. Ništa ne može zamjeniti Božji logos, a bez njega je čovjek dezorjentiran i izgubljen.
Ovo mjesto nas oplemenjuje, poziva da zatanemo pred tajnom, smislom, vječnim pitanjem čovjeka bilo da ga je postavio Shakespeare, bilo Biblija, bilo da ga postavlja netko od nas – jer na njega svi mi tražimo odgovor, zaključio je propovjednik.
Euharistijsko pjevanje animirali su članovi Neokatekumenskog puta, a kapelan župe sv. Andrije don David Pahor na kraju je zahvalio predvoditelju slavlja i svim vjernicima koji su i ove godine sudjelovali u ovoj jedinstvenoj proslavi blagdana sv. Lovre na Lovrijencu.
Bogu su u molitvi također preporučeni glumci i drugi umjetnici koji svojim radom mogu upućivati ljude prema Bogu.
Do tvrđave su vjernici došli u procesiji s barjakom sv. Lovre, od crkve sv. Đurđa u Pilama, pjevajući i noseći grančice lovorike. Misa na Lovrijencu, koji se nalazi visini od 38 metara sa zapadne strane starog Dubrovnika i koji je novijoj povijesti poznat kao idealna pozornica za izvođenje Shakespearovog „Hamleta“, slavi se jednom godišnje na blagdan sv. Lovre.
Angelina Tadić