Uvodnom molitvom Himna Duhu Svetome u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku započela je u subotu, 23. svibnja molitva Prve večernje iz Časoslova. Molitvu je predvodio biskup dubrovački mons. Mate Uzinić, a ove večeri izmoljena je i Kršćanska molitva sa svim stvorenim, koja se nalazi na kraju enciklike Laudato si’, kao odgovor na poziv Dikasterija za promicanje cjelovitog ljudskog razvoja na zajedničku molitvu za zemlju i čovječanstvo uz petu obljetnicu te enciklike.
Na početku nagovora biskup je podsjetio na pročitani tekst Prve Petrove poslanice gdje se govori o općem svećeništvu. U razmišljanju što večeras kazati, biskup je kazao da mu je pao na pamet događaj iz Starog zavjeta kad je Izrael išao prema Obećanoj zemlji, prošao Sinaj i dobio 10 zapovjedi kao i još jedan događaj u Knjizi Brojeva kada je narod mrmljao nezadovoljan s Mojsijem i Bogom. Čak je i Mojsiju sve to malo prekipjelo te je u molitvi rekao Bogu: Što ja više mogu, što me toliko mučiš sa ovim narodom, nisam ga ja rodio? I onda je Bog odlučio dati Mojsiju pomoć u sedamdesetorici ljudi, koje je Mojsije izabrao i pozvao na šator sastanka gdje je Bog uzeo malo od Mojsijevog duha i dao toj sedamdesetorici da oni mogu skupa s Mojsijem podijeliti odgovornost za Božji narod. Kaže Sveto pismo da su neki od njih počeli prorokovati i da to nikad više nisu učinili.
Zašto ovo govorim? zapitao se biskup. „Zato što dvojica od te sedamdesetorice nisu bili prisutni u šatoru sastanka, nego su ostali u Taboru i kako su bili na popisu te sedamdesetorice, pa je tako ono što se dogodilo onima koji su bili u šatoru sastanka dogodilo se i toj dvojici. No oni nisu bili upoznati s onim što se tamo događa.
Ali kao je na njih sišao Duh i oni su počeli prorokovati. Jedan dječak je otrčao prema Mojsiju da ga obavijesti kako ta dvojica, koji su se zvali Eldad i Medad, prorokuju. Kad je to čuo Jošua, jedan od bliskih suradnika Mojsija koji će kasnije naslijediti Mojsija i uvesti Izrael u obećanu zemlju, rekao je Mojsiju: Gospodaru moj, ušutkaj ih.
Potom je biskup istaknuo rečenicu zbog koje je spomenuo cijeli ovaj događaj, a to je rečenica gdje mu se Mojsije obratio i kazao: Zar si zavidan zbog mene? O, kad bi cijeli narod Gospodnji postao prorok, kad bi Gospodin na njih izlio svoga Duha.
Ta Mojsijeva želja da Gospodin izlije svoj Duh na cijeli narod i da cijeli narod, svatko, postane prorok, to je ono o čemu govori ulomak iz Prve Petrove poslanice, kazao je biskup, kad nas zove rodom izabranim, kraljevskim svećenstvom, svetim pukom, narodom stečenim da naviještamo slina djela onoga koji nas iz tame pozva k divnom svijetlu svojemu.
Biskup je dodao da ono što je Mojsije želio i o čemu je sanjao, čemu su simbolični znak ta sedamdesetorica i osobito ta dvojica, je nešto što je Bog u Crkvi izlio na sve, cijelu Crkvu. Crkva je kao takva svećenički narod, svećenička.
Nadalje biskup je u razmišljanju pojasnio da ovaj ulomak želi dati poticaj da razumijemo to svoje svećeničko dostojanstvo. Svi smo svećenici, kazao je biskup, svi prinosimo i euharistiju i svi sudjelujemo u proslavi Gospodina, dostojanstvo nam je svima jednako. Biskup je napomenuo da postoje bitne razlike između ministerijalnog i općeg ili kraljevskog svećenstva svih. Te razlike nisu dostojanstvo, te razlike su samo u službi jer je ovo ministerijalno pozvano služiti onom općem, kazao biskup.
Bilo bi važno danas na temelju tog ulomka otkriti to svoje dostojanstvo jer sljedeće nedjelje kad se bude slavila svetkovina Duhova mi ćemo slaviti taj isti događaj, koji su oni imali u onom malom obliku. On se na Duhove proširio na sve, na cijelu Crkvu i svatko od nas po samom krštenju uključen je u taj dar i u to dostojanstvo, ustvrdio je biskup. „Bilo bi važno da prepoznamo tu svoju obdarenost kako bi onda lakše podnosili nevolje života i bili manje ‘Izraelci’ koji prigovaraju i stalno mrmljaju. Tako da su Mojsiju koji je bio izuzetno strpljiv s njima u jednom trenutku kod voda Meripskih toliko digli živce da se tako naljutio i bio s njima razočaran da je izgubio pravo uvesti ih u obećanu zemlju.“
Biskup je na kraju pozvao vjernike da ne budu poput Izraelaca koji mrmljaju, nego da radije budu poput one dvojice iz događaja, Eldada i Medada, da vrše svoju proročku ulogu i budu sretni što mogu dati doprinos ljepoti onog biti Kristova Crkva, biti obdareni duhom, biti oni koji su od njega poslani. I pokušajmo to činiti bez zavisti onih koji su opće svećenstvo prema onima koji su ministerijalno svećenstvo, jer „to nije veće dostojanstvo, nego je samo veća služba, a sa službom i obveza“. Mi koji jesmo ministerijalno nastojmo tu službu živjeti ne kao nešto čime smo izuzeti i počašćeni, nego nešto čim smo pozvani na veće služenje u ljubavi svima, zaključio je biskup.
Molitvu su pratili pojedini vjernici u katedrali uz pridržavanje propisanih epidemioloških mjera kao i ostali vjernici putem live streama. Uz redovite molitvene nakane vezane uz pandemiju na kraju je izmoljena već tradicionalna molitva Gospi od Porata.
S biskupom su molili katedralni župnik don Marin Lučić, đakon don Tomislav Sikavica, dubrovački bogoslov, a kao i svaku večer pjevanje je animirala profesorica Maja Marušić, voditeljice Mještovitog katedralnog zbora.
M.M.V.
