Ususret stotoj obljetnici rođenja velikog hrvatskog slikara Iva Dulčića (1916.-1975.), čiji vitraji oslikavaju i crkvu dubrovačkog zaštitnika sv. Vlaha, u ponedjeljak, 8. kolovoza u palači Sponza u Dubrovniku predstavljena je monografija “Ivo Dulčić”, autora Igora Zidića. Izdavači knjige su Požeška biskupija, Matica Hrvatska Zagreb i Moderna galerija Zagreb, a knjiga je prije nekoliko dana prvi put predstavljena hrvatskoj javnosti u Požegi.
Dubrovačkoj publici knjigu su predstavili požeški biskup mons. dr. Antun Škvorčević, dr. Damir Barbarić, potpredsjednik Matice Hrvatske, Biserka Rauter Plančić, ravnateljica Moderne galerije u Zagrebu, povjesničari umjetnosti dr. Željka Ćorak i Marin Ivanović te autor Igor Zidić.
Mons. Škvorčević je kazao kako je 100. obljetnica rođenja Iva Dulčića zavrijedila da bude proslavljena upravo knjigom, te čestitao autoru Zidiću na monografiji kojom je oživio Dulčićev lik i predstavio svu snagu njegova umjetničkog djela. Ograđujući se od stručnog govora o Dulčiću, biskup Škvorčević je posvjedočio svoju povezanost sa slikarom kroz njegova umjetnička djela i sve ono što iz njih zrači nekom posebnom snagom duha s kojom se, na svoj način, i on odavno srodio.
Dijeleći svoja razmišljanja o umjetniku i njegovom djelu s okupljenom publikom požeški biskup je skrenuo pozornost kako i danas u hrvatskom društvu postoji određena nemoć vidjeti i čuti duhovnu stvarnost odnosno nedostatak one moći čovjekovog duha kojom on vidi više od pojavnoga i opipljivog. Istaknuo je kako se Dulčića nije dao sputati u nikakve ideološke ili druge okvire te je on tumačio stvarnost u njezinim istinskim dimenzijama tako da su i njegova djela u službi istine koja oslobađa. „Dulčićeve oči koje vide pomažu i našim očima da progledaju“, kazao je biskup te iznio svoje uvjerenje da je Dulčićevo sakralno slikarstvo „izraz vlastite najdublje izvornosti, njegove nutrine koja se susrela s bogoljudskom snagom Isusove osobe, iskustva Božje ljubavi jače od smrti. Taj bezgranični Božji svijet nije za Dulčića bio ograničenje nego oslobođenje da ne robuje ničijem izrazu nego da bude izvoran u istini koja ga je nosila“. U Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije čuva se jedan dio Dulčićevih djela.
Dr. Barbarić je iznio svoja razmišljanja nakon čitanja monografije istaknuvši kao bi se Dulčića moglo prvenstveno okarakterizirati „kao slikara slobode i svjetla“. Upravo mu je taj duboki instinkt, praosjećaj slobode, bio ono što mu je pomoglo da se otrgne od pritiska ideologije. Svjetlo je ne samo mediteranska nego i metafizička inspiracija Iva Dulčića i upravo su ga svjetlo i sloboda učinili koloristom, kazao je predstavljač te dodao kako je „svjetlo Dulčiću bilo sredstvo da produhovi materiju, da probudi u njoj latentne intencije i potencije i da samu materiju digne u višu eteričnu sferu“.
Ravnateljica Rauter Plančić je predstavila kroniku pothvata izdavanja monografije o Ivu Dulčiću, koju je naslijedila kao dio programa koje je željela ostvariti zagrebačka Moderna galerija. Godine 2013. zamolili su biskupa Škvorčevića da pomogne ostvarivanje tog projekta, što je on svesrdno podržao, te je Požeška biskupije preuzela obvezu prvog izdavača monografije. Ravnateljica Rauter Plančić je više govorila i o samoj koncepciji knjige.
Dr. Ćorak je kazala kako je, ‘putujući s Dulčićem’ , autor Zidić približio svoj život njegovom što se posebno vidi u posljednjim poglavljima knjige. Istaknula je ulogu Ljube Babića u Dulčićevom formativnom razdoblju, osobito na visoko očište koje Dulčić dalje razvija. Prenoseći Zidićevu usporedbu slika mrtvoga Krista Iva Dulčića i Ljube Babića kazala je kako u Dulčićevoj slici Zidić iščitava kako se Dulčićevo Kristovo mrtvo tijelo nalazi u suglasju s kazaljkama sata u trenutku Isusove smrti, pohvalivši tako metodologiju koja se u knjizi primjenjuje.
Zahvaljujući predstavljačima, koji su i dobri poznavatelji i moderne umjetnosti i Iva Dulčića, Ivanović je spomenuo odvažnost dubrovačkog biskup Severina Perneka koji je dao Dulčiću da radi vitraje na zbornoj crkvi sv. Vlaha. Istaknuo je posebno Dulčićevu antologijsku fresku Krista Kralja nastalu krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća godine u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu, a koju su više puta spomenuli i ostali promotori. Naglasio je Dulčićev doprinos sakralnoj umjetnosti ilustrirajući to nabrajanjem svih njegovih vitraja i mozaika u Hrvatskoj i svijetu.
Autor Zidić je rekao kako nema osjećaj da je ovom monografijom radio spomenik sebi nego da je radio svoj posao. Dulčiću ga je privukao njegov život koji je protekao u neprestanom sukobljavanju. Čitajući i pamteći sve ono što je do sada napisano o Dulčiću, Zidić je u knjizi veliku pozornost posvetio Ljubi Babiću, za kojeg je istaknuo da je on bio najbolji učitelj u povijesti hrvatskih akademija i škola. „Dulčić je bio najbolji proizvod Babićeve škole, a prvo što je napravio kad je stao na noge je da se odvojio od Babića“, rekao je dodavši da je to prirodno jer nakon onoga što je naučio trebao je krenuti vlastitim putem. Zidić je također kazao da je Dulčić imao naizgled proturječne potrebe: da bude svoj i nosi svoju tradiciju, ali i da bude moderan i nov a da ne raskine s umjetničkim nasljeđem.
Predstavljanju je nazočila i supruga pokojnog slikara Miroslava Buljan Dulčić, a u publici je, uz brojne ljubitelje slikarevih djela, bio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Monografija „Ivo Dulčić“ na 640 stranica donosi pregled slikarevog života i njegovog umjetničkog djelovanja podijeljenih u deset poglavlja. Knjiga je opremljena s 500 reprodukcija Dulčićevih slika, crteža, signatura te komparativne i arhivske građe vezane uz slikarev život.
Ivo Dulčić rođen je u Dubrovniku, 11. kolovoza 1916. godine. Bila je to godina u kojoj se obilježavala 1600. obljetnica mučeničke smrti sv. Vlaha. Monumentalna monografija o njegovom životu i umjetničkom djelovanju predstavljena je u njegovom rodnom gradu također u godini u kojoj Dubrovnik slavi visoku obljetnice Parčeve smrti – onu 1700.
Angelina Tadić