U sklopu dvodnevnog programa obilježavanja 30. obljetnice oslobođenja juga Hrvatske u subotu, 29. listopada u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku misu zahvalnicu Gospodinu za sva primljena dobra uz molitvu za sve koji su svoje živote dali za slobodu služio je dubrovački biskup mons. Roko Glasnović.
Govoreći o slobodi prema biblijskim tekstovima biskup Glasnović je naglasio Pavlovu misao kako sloboda ne treba biti izlika tijelu nego ljubavlju trebamo služiti jedni drugima. Izrazio je zahvalnost na domovini, slobodi, braniteljima te potrebu usmjerenosti prema dobru i u budućnosti.
Spomenuvši se oslobođenja juga Hrvatske dubrovački biskup je istaknuo kako su presudni bili hrabrost i junaštvo branitelja, onaj ljudski faktor, te da o tome mlađe treba učiti. „Ti ljudi, branitelji, su imali veliku motiviranost“, kazao je biskup, bez obzira na odnos snaga u to vrijeme. „Evanđelje i povijest, a i pokojni, nas uče da velika želja i volja za slobodom nose poruke vjere, nade i ljubavi.“
Osvrnuvši se na misna čitanja biskup je potaknuo na promišljanje o tome možemo li učiniti još koje dobro dok živimo, ostajući još ovdje radi drugih. Kazao je i kako je najveće dobro naviještati Krista u poniznosti.
Evanđeoski ulomak dana (Lk 14, 1.7-11) donio je tekst o zauzimanju prvih mjesta na gozbama i Isusovom zaključku kako ‘svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen’. Na toj gozbi se dogodila predstava taštine, oholosti i veličina jer su svi željeli prva mjesta, primijetio je biskup. Čitajući i slušajući taj ulomak mi se smijemo jer je ta opisana predstava slika života, uključujući i naš osobni. Naveo je i misao jednog duhovnog pisca koji kaže da ništa nije toliko rašireno kao oholost. Neka nitko od nas ne misli da neće biti kušan, upozorio je biskup.
Spominjući se toga kako su mnoge oholosti kroz povijest završile u ništavilu biskup Glasnović je potaknuo na usvajanje Isusovog stava. „Važno je tražiti prvo mjesto pred Bogom. Prvo mjesto pred Bogom je upravo suprotnost od ljudskog ponašanja. Najveći pred Bogom je onaj koji se učini malenim“, poučio je biskup o Božjoj logici i paradoksalnosti.
Nadalje je protumačio kako biti malen ne znači zakopati vlastite talente i bježati od odgovornosti. „Biti ponizan znači osloboditi se brige o poštovanju koje nam pokazuju ljudi i biti mirne savjesti da svatko od nas vrijedi onoliko koliko vrijedi pred Bogom. Nikakva titula ni ljudsko ponašanje ne može dodati ništa kao što nikakav prijezir i ogovaranje ne mogu oduzeti ništa. Ponizan čovjek je, dakle, miran jer je slobodan.“
Navodeći neke poticajne misli o poniznosti i protiv oholosti dubrovački biskup je naveo i misao pape Ivana: „Ako ne staviš pod noge svoje vlastito ja nikada nećeš biti slobodan.“
Moguća poruka koja se na ovaj dan može iščitati iz života preminulih je poruka o tome da ovo naše vrijeme ne bude vrijeme sebičnosti, oholosti, uskogrudnosti već da se isplati žrtvovati se, biti nesebičan i solidaran i biti poput Isusa, čovjek za druge. Tako se čovjek najbolje ostvaruje.
Na misi su koncelebrirali generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. Ivica Pervan, kancelar i katedralni vikar don David Marjanović te svećenik koji je u Domovinskom ratu posebno brinuo za branitelje don Miljenko Babaić.
Uz vjernike, branitelje, članove obitelji pokojnih branitelja na misi su bili i izaslanik predsjednika Sabora Branko Bačić, ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, župan dubrovačko-neretvanski Nikola Dobroslavić, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić i predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.
Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti katedralni zbor pod vodstvom Petre Potrebica, a na kraju slavlja otpjevana je hrvatska himna Lijepa naša domovino.
Angelina Tadić
