Blagdan sv. Antuna svečano je proslavljen u subotu, 13. lipnja u crkvi Male braće u Dubrovniku, a središnje večernje misno slavlje predvodio je rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić. Gvardijan samostana fra Veselko Grubišić, koji je predvodio blagoslov djece sat vremena prije večernje mise, zahvalio je na kraju predvoditelju misnog slavlja i svim koncelebrantima kao i vjernicima štovateljima sv. Antuna.
U uvodnom dijelu misnoga slavlja, pozivajući na pokajanje, mons. Lučić se dotaknuo činjenice da smo u zadnje vrijeme jako vodili računa koliko dugo i često smo prali ruke i kako je općenito u našem suvremenom svijetu higijena zauzela visoko mjesto i da ponekad u tom nastojanju da sve do detalja očistimo zapravo onečišćujemo sve oko sebe, naše rijeke, naše more, naše šume i planine… Jedan je razlog tome jer smo počeli prvo s čišćenjem vanjštine a ne čistimo iznutra. Pravo dubinsko čišćenje, istaknuo je mons. Lučić dolazi iz čovjekove nutrine i ako se temeljito „iščistimo iznutra“ oko nas će ubrzo sve postati čišće i ljepše. I zato vjernici na početku svake mise mole Boga, čiste dušu da bi sve oko njih postalo čišće.
Na početku propovijedi mons. Lučić se prisjetio pape Ivana XXIII. kroz riječ „aggiornamento“ što u prijevodu znači posadašnjenje. Papa je taj pojam uveo u crkvenu terminologiju, a s tim je htio kazati kada čitamo biblijske tekstove koji su napisani prije tisuću godina ili životopise svetaca od prije nekoliko stotina godina i ne uspijemo to posadašnjiti, staviti u sadašnje vrijeme, onda sve to ostaje daleko. Htio je reći da sve što se dogodilo jedanput ima svoju poruku za svako vrijeme i za sva vremena.
U to spada život i djelo svetoga Antuna kojega slavimo, nastavio je propovjednik te podsjetio kako je sv. Antun rođen 1195. godine, a preminuo 1231. godine te se taj dan slavi kao njegovo rođenje za Nebo. Odgovarajući na pitanje što nama danas znači taj svetac koji je tako davno živio i djelovao, kako ga posadašnjiti mons. Lučić je istaknuo kako postoje neke trajne vrednote, kao što postoje i vječne vrednote, te se sv. Antun po tome što je propovijedao i širio te vrednote uklapa u svako pa i ovo naše današnje vrijeme. I ovo što smo danas u ovako velikom broju u crkvi, primijetio je propovjednik, isto je jedan od znakova sv. Antuna, koji se cijeli život borio protiv kuge.
Sv. Antun je kao mlad čovjek imao životne planove i želio ih je uklopiti, ukorijeniti u planove Božje providnosti, rekao je u nastavku mons. Lučić. Rođen je u Portugalu, u gradu Lisabonu, i u početku si je zadao cilj da želi učiti i postati nešto veliko a od tog „velikog“ Božja providnost čini ga „malim“ bratom sv. Franje. On se ne suprotstavlja.
Studirajući u Coimbri dogodilo se nešto što mu je promijenilo životni tijek, ustvrdio je propovjednik te opisao taj događaj. Sv. Antun je bio svjedokom kada su ulicom prolazila povorka s četvoricom mučenika koji su mučeni i ubijeni jer su u Africi propovijedali evanđelje. To ga je duboko dirnulo, i počeo je propitivati sebe. I u njemu se javila želja da ide u Afriku propovijedati evanđelje. Njegovi su planovi bili jedno a Božja providnost drugo. Iskrcavši se u Afriku razbolio se. Cijelu zimu je bolestan preležao čekajući da se bilo kojom lađom vrati u Portugal. Ali lađu u koju se ukrcao Božja providnost ne vodi u Portugal nego u Siciliju. Sicilija, Italija i Francuska postaju njegovo polje rada.
Borio se protiv siromaštva, protiv bolesti, protiv nemira i svađa među ljudima. Posebno se borio protiv jednog od najvećih zala, protiv katarske sekte koja se širila Italijom i Francuskom šireći ideju da sve što je od materije, počevši od tijela, zlo. Takav iskrivljeni način vjerovanja je potkopavao kršćanstvo, objasnio je mons. Lučić, jer se Isus utjelovio i uskrsnuo. Antun se svim silama trudio pobijediti tu krivu nauku koja je tvrdila da je samo rađanje djece sotonsko djelo.
Govoreći o tome kako je sv. Antun bio veliki propovjednik mons. Lučić je naveo podatak iz povijesnih dokumenata koji govori da se na njegovim propovijedima znalo okupiti i do 30 000 ljudi. On je tako savršeno znao govoriti da bi uvijek okupio veliki broj ljudi oko sebe. To što je on tada govorio o vrijednosti života isto se može uklopiti u naše sadašnje vrijeme, a to je to posadašnjenje.
Spomenuvši kako u našem današnjem svijetu svako malo čujemo i doživljavamo kako pojedini ljudi ružno govore o životu mons. Lučić je kazao kako se sv. Antun borio protiv tog sotonskog nauka usmjerenog protiv života te da on i danas može biti i pomoćnik i zagovornik i prijatelj. Mi se danas više sablažnjavamo kada netko ukrade novac nego kada netko ukrade drugome život, primijetio je rektor crkve sv. Vlaha, iako je to neusporedivo jer se ništa ne može mjeriti s vrijednošću života.
Sv. Antun se, propovijedajući, susreo s mnogim tužnima koje je tješio, bolesnima koje je liječio, a može se reći da je ostao popularan u svijetu po „izgubljenim stvarima“. A nije to bez podloge, jer je sv. Antun u svojim propovijedima često isticao da je smisao ljudskog života „tražiti i naći Boga“. Kada pronađemo Boga onda u sebi trebamo pronaći njegovu sliku i isto se tako potruditi da u svakom ljudskom biću pronađemo barem zrno pravog čovještva, nastavio je mons. Lučić. A u svemu što nas okružuje u prirodi, počevši od malenog mrava do veličanstvenog svoda, tražiti i prepoznati tragove Božje ljubavi. I kada shvatimo što je sve sv. Antun govorio o traženju nije ni čudo zašto ga mi ljudi doživljavamo kao „specijalistu za izgubljene stvari“.
Sv. Antun je jako štovan u cijelom kršćanskom svijetu jer je znao prepoznati potrebe čovjeka i zaviriti u dušu, zato mu se rado utječemo i danas, a poslije Gospe i sv. Josipa uvijek nam nekako u molitve dođe upravo sv. Antun, zaključio je mons. Lučić.
Na blagdan sv. Antuna prijepodne u crkvi Male braće slavljeno je pet misa. Samom blagdanu je predhodila devetnica koja je započela 4. lipnja i trajala do petka 12. lipnja a koja je započinjala ispred oltara sv. Antuna. Na misnim slavljima i pobožnosti sv. Antunu vjernici su osim u prostoru crkve mogli sudjelovati i u klaustru samostana gdje se mogla i upaliti i svijeća u čast svetog Antuna, kako bi se izbjegle nepotrebne gužve u crkvi.
Jelica Gjenero
