Apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić predvodio je u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove u četvrtak, 3. lipnja. Nakon pontifikalnog misnog slavlja euharistijska procesija prošla je ulicama Grada, a na mjestima zaustavljanja podijeljen je blagoslov s Presvetim.
Euharistija kao hrana, ali i kao naše poslanje
Tijelovo je posebna svetkovina u crkvenoj godini u kojem se u središte slavlja euharistija, otajstvo kojim se svečano slave sva druga otajstva. Euharistija sva druga otajstva naše vjere u sebi sažima i otajstveno posadašnjuje, kazao je u propovijedi mons. Uzinić. Euharistija je sakrament Božje ljubavi, one ljubavi koja upravo u euharistiji i po euharistiji pokazuje da nema granica. To je sakrament u kojem i po kojem Isus trajno želi ostati prisutan u svojoj Crkvi, nastavio je nadbiskup, „ne da bi nas kontrolirao nego da bi nas mogao hraniti“. I da bi nas po toj hrani mogao osposobljavati za nastavak poslanja služenja u ljubavi koje nam je on kao Crkvi i kao kršćanima povjerio.
„Kao hrana kojom nam se Isus daje euharistija zapravo postaje naše poslanje, poslanje da i mi to činimo njemu na spomen. No, ne samo euharistiju nego i sve ono što iz euharistije proizlazi“, ustvrdio je nadbiskup i nastavio: „Kao što euharistija u sebi sažima sva otajstva naše vjere tako i to poslanje u sebi sažima sve ono što je Isus govorio i činio, sve do dara života iz ljubavi, sve do dara euharistije u kojoj nam se Isus daje kao hrana i okrepa.“
Zajednica koja Crkvu čini prisutnom i živom za sve ljude
Živjeti euharistiju, protumačio je, znači u svojoj svakodnevnici i svim odnosima živjeti onu ljubav kojom je Bog prvo ljubio nas, čineći po toj ljubavi Krista prisutnim, riječima i djelima, za ovaj svijet i vrijeme, za svoju braću i sestre.
Podsjetio je na riječi pretvorbe: Ovo je Tijelo moje… Ovo je Krv moja, te dodao kako u otajstvu kruha i vina koji otajstvenom preobrazbom postaju njegovo tijelo i krv, Krist ostaje trajno prisutan i živ u poslanju Crkve i vjernika. „I želi Crkvu, želi svakog od nas vjernika u njoj, učiniti prisutnom i živom za sve ljude, za svu našu braću i sestre, kako one koje dijele isto euharistijsko zajedništvo s nama i postaju mu dio, tako i svu našu braću i sestre koji su iz tog zajedništva isključeni zbog različitih razloga, ili se možda nikada nisu u njega uključili.“
Ne zaboravljajmo i one koji su isključeni iz euharistijskog zajedništva
Rekavši kako još živimo u vremenu pandemije nadbiskup je podsjetio kako se dosta u tom vremenu govorilo o pravima, pa i o pravu na euharistiju. „Euharistija, iako jest pravo, prije svega je milost, dar“, poučio je nadbiskup te pozvao vjernike da danas „mi koji imamo taj dar, razmatramo to otajstvo i pokušavamo sebi posvijestiti koliko je važan i dubok, koliko je velik taj dar, da svoj pogled s toga što imamo i na čemu želimo danas Bogu zahvaliti, svratimo i na one koji su, nažalost, iz tog dara isključeni, kako bismo se, umjesto da tu činjenicu isključenosti i našeg euharistijskog zajedništva i zadovoljenja s tim da imamo pravo i milost, pokušamo potruditi tražiti načine i za njihovo uključivanje, ili bar o tome voditi više računa“.
Nadbiskup je naveo i riječi pape Franje da euharistija, iako predstavlja puninu sakramentalnog života, nije nagrada za savršene nego velikodušni lijek i hrana za slabe. Kazao je i kako mu se čini da zadovoljni tim što mi imam taj dar, to drugo lako zaboravljamo. „Vjerujem da se i sami možemo prepoznati, ne među savršenima nego među slabima. Neka ta činjenica proširi naše srce, otvori našu dušu, a u tome nam može pomoći evanđeoski ulomak ove svetkovine“, potaknuo je.
Isusov pogled!
Povezavši svoje promišljanje s evanđeoskim ulomkom koji donosi događaj iz dvorane posljednje večere u kojoj su se dogodila najvažnija otajstva kršćanske vjere, rekao je kako su se u toj dvorani, uz Isusa koji je svjestan svoga poslanja, nalazili slabi i grešni ljude od kojih će ga jedan izdati, drugi zatajiti, a svi će pobjeći.
Mons. Uzinić je istaknuo kako se Isusov pogled ne zaustavlja na onome što oni jesu u tom trenutku nego da Isus promatra ono što oni mogu, njihov potencijal, ono što će postati. „I to je, taj Isusov pogled“, naglasio je, „koji nije pogled osuđivanja i odbacivanja, koji nije pogled prigovaranja. Taj pogled će im omogućiti da, iako slabi i grešni, mogu pristupiti euharistiji. A onda u toj istoj dvorani, u snazi Duha Svetoga kojeg će primiti, da mogu postati i djelitelji, služitelji euharistije braći i sestrama, i to ne samo sakramentalno nego životima koji će se, hranjeni euharistijom i otajstvom Božje ljubavi kojemu je ona znak i sredstvo, potrošiti u služenju evanđelju, braći i sestrama kojima su ga poslani navješćivati.“
Prepoznavati svako srce kao Isusov dom
To što bi se vjernicima koji imaju milost pristupanja euharistiji trebalo dogoditi, nadbiskup je ilustrirao ulomkom iz pisma H.J.M. Nouwen jednom mladiću, a kojeg je nadbiskup objavio toga dana na društvenim mrežama: „Tek kad iz osobnog iskustva naučiš koliko je Isusu stalo do tebe i koliko on želi biti tvoja nadnaravna hrana, tek tada ćeš naučiti prepoznati svako srce kao Isusov dom. Kad je tvoje srce dotaknuto Isusovom prisutnošću u euharistiji, dobivaš nove oči, sposobne prepoznati istu prisutnost u srcima drugih ljudi. Srca međusobno razgovaraju. Isus koji je u našem srcu razgovara s Isusom koji je u srcu naše braće i sestara. To je euharistijsko otajstvo čiji smo dio.“ Svećenik redovnik Nouwen je svoj redovnički život živio u zajednici „Arka“, zajedno s osobama s posebnim potrebama. S njim su tako živjeli i drugi redovnici koji su osjećali da svoj redovnički poziv trebaju na taj način živjeti.
Na kraju propovijedi nadbiskup je poželio da ovaj susret vjernika s Isusom na Tijelovo koji će se nakon mise nastaviti tako da će euharistijski Isus, uz psalme i pjesmu, ponovno krenuti ulicama Grada, bude tako poticajan za njih da pokušaju „dozvoliti sebi da nam to iskustvo promijeni pogled i prema euharistiji, ali i zbog euharistije i one ljubavi kojom smo ljubljeni, prema svojoj braći i sestrama ljudima, kako bismo svu svoju braću i sestre ljude, bez obzira na sve naše razlike, slabosti i grijehe mogli doista gledati Isusovim očima, omogućujući Isusu u nama da razgovara s Isusom u njima“.
I u duhu te želje svima je poželio blagoslovljeno Tijelovo „koje u sebi sažima sva otajstva naše vjere, ali i naše kršćansko poslanje, koje je uvijek bilo i ostaje poslanje ljubavi, ne bilo kakve nego onakve kakvom je nas prvo ljubio Bog u Isusu Kristu“, zaključio je.
U procesiji ulicama Grada mons. Uzinić nosio je Presveti Oltarski Sakrament, a članovi bratovštine Presvetog Sakramenta nosili su baldahin. Euharistijska procesija zaustavila se ispred kapelice Trajnog euharistijskog klanjanja u crkvici sv. Josipa u Ulici od Puča, zatim ispred ulaza u crkvu Male braće te ispred ulaza u zbornu crkvu sv. Vlaha. Četvrta postaja euharistijske procesije bila je u samoj katedrali gdje je podijeljen i završni blagoslov. Katedralni župnik don Marin Lučić blagoslovio je zapakirana peciva koja su članovi bratovštine Presvetog Sakramenta podijelili vjernicima na svetkovinu Tijelova.
Liturgijsko pjevanje na misi i u procesiji predvodio je Mješoviti katedrali zbor pod vodstvom profesorice Maje Marušić.
Misno slavlje izravno je prenošeno na YouTube kanalu Dubrovačke biskupije, a preuzimale su ga i u svom programu emitirale Libertas televizija i Dubrovačka televizija.
Angelina Tadić
