Šestu obljetnica posvećenja i preuzimanja službe dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinić obilježio je zahvalnim euharistijskim slavljem u nedjelju, 19. ožujka sa suradnicima i vjernicima u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike u Dubrovniku.
U propovijedi je biskup kazao kako ljudi imaju uređenu žeđ za srećom i smislom što prodavači magle obilato koriste nudeći im surogate sreće i smisla koji njihovu žeđ zadovoljavaju tek privremeno, a nakon čega sijedi još veća žeđ. Tumačeći evanđeoski ulomak o susretu žene Samarijanke s Isusom kazao je kako taj susret pokazuje ljudima izlaz iz takvog stanja. Inicijativa za komunikaciju dolazi od Isusa koji traži odgovor od čovjeka, te ni Samarijanka nije ostala šuteći nego je ušla u razgovor s Isusom. „Isus razgovara sa Samarijankom i ona s njim. Otkrivajući se Samarijanki, Isus otkriva Samarijanku. I Samarijanka otkriva Isusa, ali i sebe sa svojim životnim zabludama“, istaknuo je biskup te dodao da je nakon toga slijedio njezin povratak u svakodnevicu gdje je spoznaje do kojih je došla podijelila sa drugima. Time je završio njezin hod u vjeri i traganje za životnim smislom. „Dijeleći sa zajednicom trenutke svog susreta s Isusom, počela je spoznavati na jedan viši način stvarnost s kojom se susrela. Shvatila je da je Isus više od velikog čovjeka i proroka. Shvatila je da je on Mesija, Spasitelj svijeta“, ustvrdio je biskup.
Nastavljajući govoriti o tom procesu naglasio je kako tome ne mora uvijek prethoditi ljudska izgubljenost kao ni da je „za dijalog s Bogom uvijek potrebno voditi glasnu raspravu, kao što je to činila Samarijanka. Primjer sv. Josipa je drugačiji, a opet isti. „Bio je to uvijek čovjek na mjestu ili, kako ga opisuje evanđelist Matej, ‘muž … pravedan’.“ Za razliku od Samarijanke koja je, kako evanđelje opisuje imala pet muževa, a ni ovaj s kojim jest nije joj muž, Josip je želio biti jedne žene muž, vjeran Bogu i Mariji. „A onda se Bog umiješao u njegov život. Nije razumio što se događa. Htio je, poput Samarijanke, pobjeći od ljudi. Razlika između njega i Samarijanke je i u tome što ona bježi jer sebe ne želi izvrći sramoti, a on ne želi izvrći Mariju,“ primijetio je biskup. Josip je snovao da Mariju potajice otpusti, a onda je „Bog s njim započeo komunikaciju“ također putem snova i odvratio ga od te namisli. „I Josip je odgovorio, a da nije ni riječ progovorio, te se na nov način vratio u svoju svakodnevicu“, gdje je kroz svakodnevne životne izazove spoznavao i svjedočio, „a po svom svetačkom primjeru i ulozi zaštitnika Crkve i nastavlja svjedočiti“, da je Isus doista Mesija, Spasitelj svijeta. Biskup je napomenuo i kako sv. Josip, kao zaštitnik Hrvatske, „već 330 godina svjedoči i našem narodu, pozivajući nas da i mi živeći pravedno, nasljedujemo njegov svetački primjer“.
Biskup je zatim potaknuo vjernike da u svom životu odgovore na Isusovu komunikaciju putem molitve kako bi mu omogućili „da nam se otkrije onakvim kakav od doista jest kao Mesija, Spasitelj svijeta, ali i da nas otkrije onakvima kakvi mi jesmo, uključujući i naše životne zablude, one naše pokušaje ugasiti žeđ surogatima sreće i smisla,“ koji su ih udaljili od njega i samih sebe. Nakon toga se može dogoditi poslanje u zajednicu Crkve, a po njoj cijelom svijetu i spoznavanje na jedan viši način, osobito u liturgiji iz koje Crkva živi, stvarnosti Isusa Krista koji je „izvor vode žive koja struji u život vječni“, jedini Spasitelja svijeta, „onaj koji može utažiti istinsku žeđ za smislom, za vječnošću, za Bogom“.
Osvrnuvši se i na činjenicu da danas papa Franjo slavi četvrtu obljetnicu preuzimanja papinske službe biskup Uzinić je kazao da on ima posebno poslanje u Crkvi te spomenuo i njegovo geslo: „Miserando atque eligendo“ (Bijedan, ali izabran). „Čestitajući mu, želim se sa svima vama povezati u molitvi s njim i cijelom Katoličkom Crkvom. Neka Gospodin, u njemu i po njemu u cijelo Katoličkoj Crkvi, nastavi izlijevati potoke vode žive, Božje ljubavi koja je ‘razlivena u srcima našim po Duhu Svetome koji nam je dan’, kako bi Katolička Crkva mogla nastaviti svjedočiti da je Isus Krist jedini odgovor na ljudsku žeđ, izvor ‘vode koji struji u život vječni’, ‘Mesija, Spasitelj Svijeta.’“
Dubrovački biskup se u propovijedi također osvrnuo i na svoje biskupsko služenje mjesnoj Crkvi koje je započelo prije šest godina: „I moj je poziv poseban i dano mi je posebno poslanje. To je, kako to kaže i moje biskupsko geslo, poziv i poslanje: ‘Od ljudi za ljude’. Isus me je, kao i Samarijanku, susreo i započeo komunikaciju sa mnom, otkrivajući mi tko je on, ali i pomažući mi da otkrijem sebe sama, uključujući u to ono dobro što je njegovo i ono moje što često nije dobro, a što uključuje sve moje slabosti, nesposobnosti, pa i nedostojnosti za ovu službu, a sve zato da bi me poslao vama. I on mi je, svojom ljubavlju koja se ‘po Duhu Svetom koji (mi) je dan’, koji me je dotaknuo i bez kojega ne bih mogao biti to što jesam, vaš biskup s vama i za vas, pomogao nositi se kroz ovih šest godina sa svim izazovima biskupske službe, ali i s mojim žeđima, slabostima, nesigurnostima i strahovima.“ Zahvaljujući Bogu na svemu tome biskup je zahvalio i svima ostalima, suradnicima u biskupijskim ustanovama, suradnicima na župama i osobito moliteljima: „Vaša otvorenost, suradnja i vaše molitve, kao i molitve mnogih drugih koji su vam se pridružili u molitvi, dale su izniman doprinos mom osobnom rastu u vjeri i spoznaju Isusa kao Krista.“ Primijetivši kako ipak sve nije bilo savršeno biskup se ispričao za nesavršenosti i izrazio nadu da će u idućim godinama biti bolje, te da će „moći bolje odgovoriti ovom poslanju koje mi Bog daje s vama i za vas“. U tom poslanju biskupu je od svega najvažnije, kazao je, da svojim djelovanjem budem poticaj ljudima za vjeru u Isusa kao Krista kao bi na kraju oni sami, poput Samarijanke, posvjedočili da vjeruju u Krista jer su se sami u to osvjedočili.
Generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Stanko Lasić čestitao je biskupu obljetnicu napomenuvši kako je biskup ovu obljetnicu mogao slaviti i u privatnoj kapeli, ali kako je u duhu svoga gesla „od ljudi za ljude“ slavi s vjernicima. Istaknuo je i kako je obljetnica biskupskog posvećenja prilika za novo rasplamsavanje Božje milosti koju je primio na posvećenju te u tom smislu može biti i dan novih odluka. „Želimo mu da nastavi osluškivati poticaje Duha Svetoga u svom apostolskom služenju i da njegovo služenje bude za ljude blagoslovljeno“, kazao je, uz ostalo, generalni vikar.
S biskupom je koncelebriralo desetak svećenika i redovnika. Na kraju mise otpjevan je svečani Te Deum, a liturgijsko pjevanje na misi su predvodili katedrali zborovi i zbor mladih. Na misi su također bili i članovi biskupove obitelji.
Angelina Tadić
Fotografije: Nikša Sentić