Obitelji dekanata Dubrovnik 1 svoj duhovno-molitveni susret u sklopu prvog Tjedna života i braka u Dubrovačkoj biskupiji održale su u subotu, 10. veljače na blagdan bl. Alojzija Stepinca. Susret se odvijao u dvorani sv. Ivana Pavla II., gdje je prigodno predavanje o naučavanju bl. Alojzija o braku i obitelji održao katedralni župnik dr. don Stanko Lasić, i u dubrovačkoj katedrali gdje je bilo euharistijsko slavlje s obnovom bračnih obećanja, a koje je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Stepinac o braku i obitelji
„Za mene je uvijek privilegij govoriti o našem blaženiku jer on je toliko omiljena tema da čovjek svaki put kad uđe u njegove riječi, propovijedi, nastupe onda osjeti nešto veliko, ugodno, ponosno“, kazao je u uvodu svoga predavanja dr. Lasić. Prisjetio se i onog trenutka kada je kao sjemeništarac saznao da je kardinal umro i žalosti koja je ispunila sve sjemeništarce, a bilo im je „kao da su izgubili nekoga najbližega“.
Predavanje je podijelio u tri dijela: Povijesni kontekst života i djela blaženika u odnosu na crkveni nauk o braku i obitelji, Nauk o kršćanskom braku bl. Alojzija Stepinca i Primjer za nasljedovanje.
Govoreći o povijesnom kontekstu dao je pregled učenja papa Pija XI., Pija XII. i Ivana XXIII., koji su Crkvom upravljali dok je blaženik živio, te ustvrdio kako je kardinal crkveno učenje provodio na svojoj službi. Istaknuo je encikliku Casti Connubii pape Pija XI. iz 1930. godine , te je govorio o razvoju svijesti o obiteljskoj duhovnosti u samoj Crkvi koja nije uvijek bila prepoznavana kao takva. Dr. Lasić je također kazao kako je blaženik uvijek “osjećao s Crkvom”, te je više govorio o papinskom naučavanju o poimanju života kao dara Božjega, te o bijeloj kugi i pobačaju. Citirao je neke rečenice iz blaženikovih obraćanja o svetosti i stabilnosti kršćanske obitelji. Na kraju je potaknuo okupljene na promišljanje kakve bi odrednice blaženik donosio sučelice današnjim netradicionalnim postmodernim obiteljskim strukturama. Svakako ne bi stajao prekriženih ruku nego bi se riječju i perom, suradnjom i dogovorom, rabeći suvremena sredstava komunikacije, redovitom župnom i školskom katehezom za sve uzraste te prigodnim programima u pripremi za brak, hrabro suočio sa suprotnosti i neprijateljstvima Božjoj objavi o čovjeku i braku, kazao je predavač te citirao dio iz blaženikove propovijedi za svetkovinu sv. Vlaha 1941. godine kada je on predvodio slavlje u Dubrovniku.
Biskup Uzinić je na početku propovijedi u katedrali spomenuo razne elemente negativnog ozračja u kojem danas živimo, od projekcija demografske situacije preko sve manjeg sklapanja brakova, povećanja broja rastava do odlaska mladih iz Hrvatske i sela u kojima ostaju samo stari, bilo to sada u Slavoniji, ali već ranije na Pelješcu i Primorju. Dodao je tome i društveno-političku i ekonomsku situaciju i razne druge stvari, što sve govori kako nije sve onakvo kako bi trebalo biti, ali i da upravo zbog toga treba nešto poduzeti. Ali što?, upitao se biskup.
Kao odgovor ponudio je riječi bl. Alojzija Stepinca (25.10.1937.): „Nema naime nijednog razumnog čovjeka, koji ne bi vidio, da je čovječanstvo zapalo u jedan neviđeni kaos. Nema u svijetu mira. Genijalni sv. Augustin definirao je mir: ‘Mir je stalnost poretka.’ Ako dakle hoćemo mir u svijetu, valja najprije uvesti red u svijetu i svaku stvar postaviti na svoje mjesto. No kao što se ne može urediti kuća ako se prije ne urede njezini temelji, tako se ne može urediti ni ljudsko društvo, ako se ne urede temelji na kojima ono počiva.
Temelj na kojem počivaju narod i čovječanstvo jest bez sumnje obitelj. Da se pak nešto valjano uredi, valja točno izviditi, koje su komponente, iz kojih rezultira red u dotičnoj stvari. Prema tome ako hoćemo urediti obitelj, valja je dakako osvijetliti prije svega sa religioznog i moralnog stanovišta, ali i s pravnog, ekonomskog, povijesnog, pedagoškog, higijenskog i socijalnog, kako bi se obitelj uzmogla urediti tako, da što lakše postigne svrhu namijenjenu joj od Stvoritelja svijeta. (…) Crkva pak katolička, koja je oduvijek bila nositeljica reda i mira, neće ni ubuduće zatajiti, niti ostati po strani kad se bude radilo o pitanjima od tolike važnosti, kao što je pitanje obitelji.“
Da bismo u društvo unijeli više optimizma – trebamo mijenjati nešto u obitelji
Biskup Uzinić je potom kao odgovor na pitanje u kom smjeru ići da bismo u naše društvo unijeli više optimizma i mijenjali ga, istaknuo kako treba promijeniti naše obitelji. „Tu leži rješenje, i zato je ovaj naš Tjedan buđenje svijesti da s brakom i obitelji nije sve kako treba, ali i pokušaj da se nešto napravi, da se dadu usmjerenja, da se pošalje drukčija pozitivna slika o braku i obitelji, od one koja se svaki dan ponovo šalje o nasilju u obitelji, kojeg ima i s time se treba suočiti, ali to nije glavna značajka braka i obitelji. Uz to trebamo pokušati pronaći način da pokušamo poslati pozitivnu sliku o braku i obitelji “, kazao je biskup.
Spomenuo je i proslave sv. Valentina pred nama kada će zaljubljeni izmjenjivati cvijeće i poljupce, te istaknuo kako i njima treba poslati poruku da su brak i obitelj nešto pozitivno, da se ne boje nego da se odvaže, uđu u brak i osnuju svoje obitelji, da im brak i obitelj postane nešto poželjno, da se ne boje ući u brak jer ga vide kao poteškoću, problem, kao mjesto sukoba i problema. Da im obitelj postane „izvor života i radosti“.
Biskup Uzinić je zatim citirao Stepinčevo obraćanje iz 1944. godine o gledanju očima vjere: “Tragika je u tome, što se uslijed pomanjkanja vjere svi događaji u svijetu gledaju čisto naravnim očima, mjesto očima vjere. Zato naša jedina briga ima biti, da budemo u prijateljstvu s Bogom. I vi ćete vidjeti, da se nisu nikada prevarili ni pojedinci ni narodi, koji nadu svoju postavljaju u Njega, Stvoritelja neba i zemlje“. Primijenivši te riječi na obitelj biskup Uzinić je kazao da je glavni problem hrvatske katoličke obitelji u tome što su se stvarnosti unutar obitelji prestale gledati očima vjere i gledaju se samo naravnim očima, ali se u tome nalazi i mogućnost za obnovu obitelji.
Obnoviti vjeru i povjerenje u obitelji
„Kako obnoviti obitelj? Obnavljajući vjeru!“, istaknuo je dubrovački biskup. Nastavio je govoriti o važnosti vjere u bračnim i obiteljskim odnosima, koja je s jedne strane važna u odnosu supružnika prema Bogu i Boga prema njima, a s druge strane je kao povjerenje važna za međusobne odnose supružnika, ali i cijele obitelji. Božja milost sa supružnicima nije bila samo u trenutku sklapanja braka nego Bog želi biti s njima i cijeli njihov život, kazao je biskup. Kad imamo to sjećanje u vjeri onda tu postoji čvrst temelj i brak može onda odoljeti svim izazovima. Što su muž i žena bliže Bogu onda su bliži i jedno drugome, a onda se i povjerenje i vjernost lakše živi.
Kao primjer obitelji koja funkcionira kroz te odnose dao je primjer Svete Obitelji, ali je i dao primjer obitelji Abrahama i Sare koja je kroz svoje življenje imala dosta obiteljskih izazova u kojima se i moderne obitelji mogu ogledati, a s njima su povezane bile i obitelji koje se ne mogu nazvati funkcionalnim obiteljima. No i one su vjerom savladavale poteškoće i odgovarale na Božji plan s njima.
Kako današnje obitelji učiniti obiteljima koje vjeruju u Boga i na tome se nadahnjuju za međusobno povjerenje i vjernost?, postavio je biskup pitanje te kao način za to istaknuo molitvu. „Molitva je temelj na kojem raste vjera u obitelji. Ako u obitelji nema molitve kao komunikacije s Bogom koja nadahnjuje međusobne odnose bračnih drugova onda ne može biti niti rasta u vjeri“, kazao je biskup te pozvao obitelji da, ako možda to nemaju, uvedu molitvu u svoje obitelji. Tako se približavaju Bogu ali i međusobno.
Biskup je također skrenuo pozornost i na važnost međusobnog dijaloga, a posljedica svega toga je da imamo snažniju i radosniju obitelj, ali i Isus u toj obitelji postaje sve vidljiviji.
Na kraju propovijedi biskup je prenio i jedan događaj zapisan u Stepinčevom dnevniku u kojem blaženik savjetuje jednom ocu što kao vrijedno može ostaviti svome sinu: „Pazite i ostavite sinu za baštinu vjeru. Što mu koriste milijuni ako vjeru izgubi. Naprotiv, ako mu ništa drugo ne ostavite nego samo vjeru – bit će sretan.“
Na početku susreta sve sudionike je pozdravio dekan don Ante Burić, a na kraju je svima koji su kroz šest dana sudjelovali u programima u svih šest dekanata zahvalio pročelnik Vijeća za život i obitelj mr. don Marinko Šljivić. Pokorničko bogoslužje u katedrali predvodio je katedralni kapelan don Marin Lučić, katedralni zborovi su predvodili liturgijsko pjevanje, a obitelji su čitale čitanja i molitvu vjernika, a predmolili su i krunicu prije mise. Nakon mise vjernici su mogli iskazati štovanje moćima bl. Alojzija Stepinca.
Podsjetimo, Tjedan života i obitelji započeo je u ponedjeljak, 5. veljače u Korčulanskom dekanatu u župi Žrnovo, nastavljen je slijedećeg dana u Pelješkom dekanatu u župi Kuna, zatim u Stonskom dekanatu u Slanom, potom u dekanatu Dubrovnik 2 u župi u Mandaljeni, te u petak, 9. veljače u Čilipima u Konavoskom dekanatu. U spomenutim mjestima na duhovno-molitvenim programima i druženjima sudjelovale su obitelji iz svih župa dekanata, biskup je na svakom susretu slavio misu u koncelebraciji sa svećenicima tog dekanata, vjernici su imali prigodu za ispovijed, a supružnici su mogli obnoviti svoja obećanja. Prvi Tjedan života i braka u Dubrovačkoj biskupiji organiziralo je biskupijsko Vijeće za pastoral braka i obitelji, a obitelji iz vijeća su svjedočile o svom životu ostalim obiteljima na susretu.
U nedjelju, 11. veljače stvarnosti života, braka i obitelji bit će proslavljene u svim župama u biskupiji.
Angelina Tadić
Fotografije: Nikša Sentić