Susret voditelja crkvenih zborova Dubrovačke biskupije održan je u subotu 15. veljače u Biskupijskom sjemeništu u Dubrovniku. Predavač na susretu bio je glazbeni pedagog, crkveni glazbenik i skladatelj crkvene glazbe, skupljač glazbenog narodnog blaga fra Stipica Grgat iz župe Gospe od Zdravlja u Splitu koji je održao dva predavanja: „50 godina Musicam sacram s osvrtom na nauk Crkve o crkvenoj glazbi“ i “Zlatna harfa kao fenomen“.
Na početku susreta dobrodošlicu svima izrazio je pročelnik Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije Joško Mikuš. Okupljene je pozdravio i dubrovački biskup mons. Mate Uzinić te je zahvalio voditeljima zborova na onome što čine da bi liturgija u njihovim župnim zajednicama bila bolja, naglasivši da su ovi susreti važni za zajedničko izgrađivanje i poboljšavanje svoga rada kao i služenje župnim zajednicama.
Liturgijska glazba nije sama sebi smisao
U prvom predavanju bilo je riječi o nauku Crkve o crkvenoj glazbi prema instrukciji Musicam sacram koja govori kako glazbu provesti u liturgiji te, kako je istaknuo predavač, taj dokument morao bi se nalaziti za stolom svakog zborovođe. Naveo je da je papinska komisija za glazbu u svetoj liturgiji provela anketu o tome gdje se nalazi crkvena glazba nakon 50 godina. Komisija je došla do zaključka da se nije pošlo naprijed u pogledu liturgijske obnove crkvene glazbe nego smo se vratili natrag te je istaknula da je stanje alarmantno.
U prilog tomu predavač Grgat je citirao izjavu pape Franje iz 2017. godine u kojoj je papa istaknuo „da ponekad u našem liturgijskom slavlju prevladava osrednjost, površnost i banalnost“.
Crkvena glazba ima pastoralni karakter i glavna zadaća joj je izgradnja zajednice i posvećenje vjernika. Musicam sacram utemeljuje misao da glazba u liturgiji nije sama sebi smisao, nego je izraz zahvalnosti, radosti, povjerenja, molitve i zajedničkog čina.
Predavač je razlučio dva pojma: liturgijska glazba i duhovna glazba, te kazao da liturgijskoj glazbi pripada mjesto u bogoslužju. Ona osim svetosti posjeduje obilježja teksta, melodije i izvedbe. Liturgijskom glazbom smatra se gregorijansko pjevanje, vokalna polifonija i pučka popjevka. Dok duhovna glazba nije prikladna za liturgiju, ustvrdio je predavač, ona može naći mjesto u crkvi ali izvan liturgijskih slavlja tj. samo na duhovnim koncertima.
Instrukcija Musicam sacram naglašava da je glazba u bogoslužju liturgija, da glazba služi zajednici što znači da u svetom pjevanju po mogućnosti trebaju sudjelovati svi vjernici, nadalje glazba zahtjeva kvalitetu, svi vjernici u crkvi prvi su i glavni nositelji liturgijskog događanja službe Božje, crkveni zbor priprema skladbe koje će se izvoditi, pjesma treba odgovarati temi određenog slavlja, puk je mora razumjeti i shvatiti itd..
U instrukciji Musicam sacram pronalazimo jasnu ulogu i zadaću koja nam je povjerena i koju bi trebalo svojski obnašat, zaključio je na kraju prvog predavanja crkveni glazbenik Grgat.
Fenomen Zlatne harfe
U drugom predavanju predavač Grgat predstavio je nastanak i smisao pokreta Zlatna harfa koji je započeo prije 35 godina.
Podsjetio je kako su Drugi vatikanski sabor i njegovi dokumenti otvorili širom vrata mnogim novim vidovima vjerskoga, duhovnoga, liturgijskoga, a ponaosob glazbenog promišljanja. U našim okvirima, za vrijeme komunizma, počeli su nastajati prvi vokalno instrumentalni sastavi te su se počele organizirati „Mise za mlade“ uz moderne instrumente. Melodije koje su izvodili bile su u početku prepjevi crnačkih duhovnih napjeva, a kasnije su pisali sami. Pjesme su bile u duhu glazbe koju su slušali, a izvođene su obično uz gitaru. Tako nastaje jedinstvena vrsta duhovne glazbe koja je nazivana raznoliko – duhovna šansona, negro spiritual, beat ili sacro rock, ovisno o stilu izvođenja i uzoru nastanka. U Hrvatskoj je takva vrsta glazbe naišla na plodno tlo te su nastale razne skupine mladih koji su izvodile tu glazbu na njima blizak način, počinju se izdavati nosači zvuka pa je tako duhovna šansona postala sveprisutna. Njenoj popularizaciji i brzom napredovanju uvelike su doprinijeli tehnička pomagala i brže komunikacije.
Predavač je ustvrdio da duhovna šansona ne bi bila toliko upitna da nije na široka vrata ušla u središnji liturgijski čin, misno slavlje, te iz nje izgurala pravu liturgijsku glazbu. Nepažnjom i velikim propustima, a sve pod krinkom okupljanja mladih, duhovnoj šansoni se od strane župnika dalo toliko prostora da je ugrozila i stavila po strani tri kapitalne postavke liturgijske glazbe koje u VI. poglavlju konstitucije Sacrosanctum concilium Koncil stavlja na prvo mjesto, a to su: gregorijansko pjevanje, vokalna polifonija i pučka popijevka.
Šansoni nije mjesto u liturgiji nego na skupovima mladih, na duhovnim obnovama, festivalima u velikim dvoranama, a ne u župskim nedjeljnim liturgijskim misama, smatra predavač. Liturgijska glazba mora se pomno birati. Mlade bi na tom planu trebalo educirati i uputiti u tu veliku temu, ne samo verbalno, nego i glazbenom praksom, omogućujući im drugačija dublja estetska iskustva koja su i izvanredni posrednici dubljih duhovnih doživljaja.
Predavač Grgat je istaknuo i ulogu Instituta za crkvenu glazbu u Zagrebu u odgoju mnoštva pojedinaca, posebice redovnica koje su preuzele glazbeni i katehetski rad u župama. Kao plod takvoga nastojanja rodila se ideja o osnivanju Zlatne harfe, udruge okrenute radu s malim dječjim zborovima u župama na glazbeno-liturgijskom području. Zlatna harfa započela je u Hercegovini 1984. godine te se proširila i na Hrvatsku, Bosnu i Vojvodinu. U nju je uključeno oko 200 mladih župnih zborova s gotovo 7000 sudionika širom hrvatskih biskupija koji su uvježbali bezbroj glazbenih jedinica iz liturgijske pjesmarice „Pjevajte Gospodinu Pjesmu Novu“. Kakvu je glazbu Harfa njegovala i kakvu danas njeguje najbolji su pokazatelji tri zbirke notnih izdanja: 1988., 2004. i 2019. godine.
Zborovođe su imale prigodu postaviti predavaču pitanja i razgovarati o različitim situacijama, a na kraju susreta svi su sudjelovali na euharistijskom slavlju u kapelici Sjemeništa te pjevanjem liturgijskih pjesama posvjedočili ono o čemu je na predavanjima bilo govora.
Susret zborovođa organizirao je dio Vijeća za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije zadužen za glazbena događanja na čelu s profesoricom Marijom Brčić.
Mario Mioč Vuletić
