Na uočnicu blagdana blažene Marije Propetoga 8. srpnja euharistijskom slavlju u Blatu prethodila je procesija iz blaženičinog svetišta do blaženičine rodne kuće u kojoj su sudjelovali bratimi, djeca iz vrtića »Marija Petković«, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, župni zbor i svećenici. Vijenac su nosili predškolci Asja Petričević, Toni Franulović i Karlo Sardelić u narodnim nošnjama, a vijenac je ispod spomen ploče uz pomoć župnika don Željka Kovačevića postavila Asja. Potom se hod nastavio blatskim ulicama do blaženičina svetišta, a u procesiji je pjevao župni zbor i svirala Hrvatska glazbena udruga »Sv. Vincenca«. Molitvu Večernje su otpjevali bratimi i veliki župni zbor.
Euharistijsko slavlje je predslavio župnik Kovačević u zajedništvu s don Ambriseom Atakpa, profesorom ekleziologije na sveučilištu Urbaniana i župnim vikarom župe Isusa Učitelja u Rimu. Liturgijsko je pjevanje predvodio veliki župni zbor pod vodstvom s. M. Julijane Beretić, a svirao je Frano Bosnić.
U svojoj je propovijedi misnik kazao: »Na početku ovoga današnjega slavlja imali smo mali obred u središtu koji je bilo obilježje dviju stvarnosti. Uz sarkofag naše blaženice upalili smo veliku svijeću koja nas podsjeća na uskrsloga Gospodina. Svojim uskrsnućem on je razbistrio temeljne pojmove našega života: oslobodio nas grijeha i smrti i donio nam život vječni, da ne gledamo više samo u zemne ostatke naše blaženice, nego da gledamo u nebo, u onu stvarnost u kojoj je ona u zagrljaju nebeskoga Oca.«
Govoreći o evanđeoskom ulomku u kojem se donosi Isusovo prikazanju u hramu propovjedik je kazao: »U pitanju: ‘Što će biti od ovoga djeteta?’, promatramo dvije slike. Prva se odnosi na povijesnog Isusa Krista kojeg su, kad je bio prikazan u hramu, dočekali starac Šimun i proročica Ana i nadahnuti Božjim duhom govorili su o tom djetetu. Pitali su se što li će od njega biti, jer od malenoga djeteta ne znamo još što će biti. Druga se slika odnosi na našu blaženicu. Isto se pitanje postavljalo i za nju, posebice u njezinoj mladosti. Neki su razumjeli njezino opredjeljenje, a neki nisu. Bilo je važno sagledati tadašnju situaciju u Blatu, a to su bila malena djeca koja su ostala bez roditelja, bez oca i majke, i oni koji su bili u potrebi. Marija Propetoga je razmišljala o odlasku u kontemplativni život, željela je biti podalje od svijeta. Otvorena je duhu Božjem, otvorena poticaju tadašnjega mjesnoga biskupa, čovjeka duboke vjere i molitve, mudra upravitelja svoje biskupije. Marija Propetoga otvara svoje srce i zaboravlja na sebe i svoje želje za mirom i samoćom u Božjoj blizini. Prihvaća životnu stvarnost svoga Blata i dramu poraća Prvog svjetskog rata. U svjetlu današnjega evanđelja koje kaže da nas Bog šalje kao ovce među vukove, prihvaća svoje poslanje. Ovdje je vrlo važna ova riječ: ‘Ja vas šaljem!’ Bog nam jasno poručuje da ne idemo u svoje ime nego u njegovo ime. Zahvalni smo Bogu za časne primjere vjerničkoga života onih koji su bili otvoreni evanđelju, poput naše blaženice. Ona je usmjerena prema nebu i prema Božjoj ljubavi. Isusove rane i Isusov križ su njezino opredjeljenje. Odlučujuća je čovjekova živa vjera, to jest opredjeljenje da se čovjek uvijek iznova mijenja iznutra i usklađuje s Božjom voljom.«
Propovjednik se osvrnuo i na to da je jako malo djece na svetoj misi, a mnogo ih je na plokati ispred župne crkve Svih svetih. Istaknuo je i važnost sakramenta pomirenja i da bismo kao vjernici trebali češće koristiti tu sakramentalnu milost koja nam je darovana. Osvijestio je i važnost praštanja u svakodnevnom životu, kao i praksu blagoslivljanja. Svoj je govor završio mišlju: »Blažena Marija Propetoga je živjela iskreno predanje Bogu, bila mu je posve predana! Nije tražila ništa, a dobila je sve – dobila je Božju ljubav koju je darivala drugima.«
Euharistijsko je slavlje završilo blagoslovom blaženičinim relikvijarom.
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze bl. Marije Propetog
