Nakon euharistijskog dijela misnog slavlja u kojem je za novog dubrovačkog biskupa u dubrovačkoj katedrali u subotu, 22. siječnja zaređen mons. Roko Glasnović uslijedili su pozdravni govori.
Govore su izrekli predsjednik Hrvatske biskupske konferencije zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić, zatim uime svećenika, redovnika i redovnica Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić, rektor zborne crkve Sv. Vlaha. Uime obitelji i vjernika laika riječi dobrodošlice novom biskupu izrekla je Slavica Batina, supruga i majka sedmero djece, čiji je suprug Josip trenutačno na brodu.
Mons. Barišić je skrenuo pozornost na izraz „pontifikô“ kojim se u Gradu nazivalo pontifikalno misno slavlje, slavlje koje predvodi biskup te kazao kako se ovaj dan u radosti slavi „pontifiko – događaj Tvoga biskupskog ređenja i Tvoj prvi pontifiko u dubrovačkoj katedrali, događaj Božje providnosti koja je, po odluci pape Franje, dala odgovor na naša očekivanja i pitanja“. Riječ pontifiko dolazi od pons, pontis – most. Po svom pozivu i poslanju biskup je doista onaj koji okuplja, povezuje, otvara prostore suradnje i zajedništva, kazao je nadbiskup Barišić. „Grad Dubrovnik ima ponosne povijesne zidine koje su memorija i turistička atrakcija, ali i mostove koji su budućnost Crkve i biskupije, Grada i našega društva. Da bismo mi, biskupi, mogli iskreno slaviti pontifiko, prije svega potrebno se sagnuti i uhom se približiti oltaru gdje ćemo susresti Krista raspetoga i uskrsloga u njegovoj pashalnoj ljubavi i srcem osluškivati njegovu riječ i potrebe braće i sestara. U svjetlu i žaru ove božanske pashalne ljubavi možemo tražiti i graditi Kristovu Crkvu mosta na sinodalnom hodu s Emanuelom i nas međusobno s njime“. Poželio je novom biskupu dobrodošlicu u „mladi“ zbor biskupa Splitske metropolije.
Mons. Puljić pozdravio je novog biskupa onako kako se to kaže u Gradu „gospar biskupe“ želeći da se što prije na nju navikne. Istaknuo je stoljetnu ljepotu Dubrovnika i podsjetio na njegove kršćanske početke. „Naime, kultura i tradicija ovog podneblja prožete su duhom kršćanskih vrjednota od samih svojih početaka. A ovaj Grad divan je spomenik uspješnog i harmoničnog prožimanja vjere i kulture“, kazao je nekada i sam dubrovački biskup mons. Puljić. Spomenuo se i novije povijesti, pastorala obitelji te kazao novom biskupu sljedeće: „Vaša zadaća, dragi biskupe Roko, u ovom osobitom Gradu kulture bit će između ostalog kako pomagati čovjeku ovog podneblja, koji je stasao u sjeni kršćanskih spomenika da putem kulture i u tradicijama svoje prošlosti otkriva ‘dio svog duhovnog i božanskog blaga’, kako ističe konstitucija Vatikanskog sabora, ‘Radost i nada’ (GS, 86)“. Na kraju je novom dubrovačkom biskupu poželio dobrodošlicu u zbor Hrvatske biskupske konferencije.
„Nakon godinu dana molitve, vremena iščekivanja, nestrpljenja pa i preispitivanja ponovno su u našoj Biskupiji zazvonila zvona, najavljujući novog pastira“, kazao je na početku obraćanja uime svećenika Dubrovačke biskupije, redovnika i redovnica mons. Hrvoje Katušić, rektor zborne crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku. Obraćajući se novom biskupu, uz ostalo je kazao: „Ubrzo ćete uvidjeti da je Grad sv. Vlaha više od grada, a dubrovačka Crkva, koja baštini naslijeđe epidaurskih biskupa, raguzejskih metropolita, dubrovačkih nadbiskupa i biskupa, nije samo vjerna čuvarica tradicije, nego ona koja je pozvana voljeti, oblikovati i u svakom vremenu izgrađivati grad, a i svakog svoga člana od Vitaljine do Vele Luke. Neka se po Vašoj predanosti, svi ljudi dobre volje, osjete ponukani živjeti život kao poziv“. Izrazio je i radost svećenika dubrovačke Crkve zbog dolaska novog biskupa te podsjetio na riječi Bonaventure Dude kako je evanđelje za sve, ali za odbačene ponajprije. „Ne smijemo se zatvarati u sebe ili se pouzdavati u zidove. Sigurnost nije u izolaciji od drugoga, nego u brižnosti za druge. Treba nam moć povezivanja u služenju. Tu nas Krist šalje i čeka“, rekao je mons. Katušić.
Supruga i majka Slavica Batina čestitala je novom biskupu na ređenju i uvođenju u službu dubrovačkog biskupa. Izrazila je radost što je imenovani biskup u svom prvom obraćanju nakon imenovanja naglasio obitelji što je vjernicima bilo drago čuti. Spomenula je i važnost godine posvećene obiteljima u kojoj se Crkva nalazi. „Poštovani biskupe Roko, imamo velika nadanja i veliko povjerenje u Vas. Nadamo se da će naša mjesna Crkva i pod vašim vodstvom, u zajedništvu sudjelovanja i poslanja, nastaviti stavljati naglasak upravo na nas vjernike laike“, kazala je.
„Vi ste naš novi pastir. Predvođeni Vama, želimo živjeti vjeru na ovom konkretnom području i u ovom konkretnom povijesnom trenutku. No, Vi niste samo pastir. Zajedno s nama, kao i svećenicima, redovnicima i redovnicama, dio ste Božjeg stada. U duhu sinodalnog hoda, želimo svi zajedno koračati za onim jedinim savršenim i jedinim pravim Pastirom, onim kojega kršćanska tradicija naziva Dobrim pastirom. Jer jedino zagledani u Njega, zajedno kao braća i sestre hodeći za Njim u vjeri, nadi i ljubavi, možemo koračati prema ostvarenju Kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji, ne ostavljajući ostvarenje tog Kraljevstva tek za vječnost“.
Na kraju mise se svima obratio i novozaređeni biskup biranim riječima pozdrava, dobrodošlice i zahvale. „Sve vas radosno pozdravljam u Kristu i svima zahvaljujem na blizini i vašim molitvama! Vjerujem da smo ovdje zato što smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj (usp. 1 Iv 4, 16). Neka nam ništa ne bude važnije od Krista i njegove ljubavi!“, kazao je te zahvalio Bogu na svemu poželjevši da u svima „umnoži vjeru, učvrsti nadu i usavrši ljubav“. Izrazio je zahvalnost papi Franji na imenovanju i pozdrav nunciju mons. Giorgiju Lingui.
„Već sada se radujem svakom susretu sa svim vjernicima i ljudima dobre volje. Mnogi znani i neznani ugradili su svoje živote u ono što mi sada imamo, mnogi su bili most koji je povezivao različitosti, mnogi su bili i jesu svjedoci vjere, nade i ljubavi koja se ogleda u ovoj živoj zajednici vjernika, našoj dubrovačkoj Crkvi“, nastavio je. Posebice se obratio obiteljima u godini obitelji „Obitelj-Amoris Laetitia“, te posvjedočio kako je i on sam osjetio radost ljubavi koja se živi u obiteljima, i to u obitelji u kojoj je rođen. „Želim svima nama pojedinačno i obiteljima da zajedno ostvarimo svetost kao cilj svih naših djelovanja“.
Pozdravio je i zahvalio biskupima i nadbiskupima na slavlju kao i rodbini i prijateljima, „jer prijatelj je najljepša nota u pjesmi života“ te pratiteljima koji su ga pratili od mlade mise, bratu Franji, don Mariju i svim drugim svećenicima, redovnicima, moliteljima i časnim sestrama koje je susretao. Zahvalio je i Šibenskoj biskupiji i gradu Šibeniku, te župama Janjevo, Katedrala u Šibeniku, Dolac, Njivice, Vodice, Jadrtovac, Baldekin, Ražine, Kaprije i Žirje, gdje je hranio svoju vjeru i nastojao donijeti Krista vjernicima. Pozdravio je i sve bratovštine i bratstva, karitativne djelatnike, misijske, molitvene i duhovne pokrete i zajednice, sve koji su pomogli u organizaciji slavlja ređenja. Pozdravio je i predstavnike drugih vjerskih zajednica, nositelje civilnih vlasti i izaslanike predsjednika Republike, Hrvatskog sabora i Vlade te sve druge dužnosnike. Spomenuo se i pokojnih iz rodbine i branitelja za slobodu zlatnu, na osobiti način djeda Antuna Tune Glasnovića, koji je bio u zatvoru jer je branio biskupa Smiljana Čekadu i djeda biskupa Petra i njegovoga Nikole Palića, svojih baka Ane i Kate, kao i pokojne tete s. Rozeline i drugih pokojnih.
Žiteljima Dubrovačke biskupije obrati se riječima: „Pozdravljam gospođe i gospare, Dubrovkinje i Dubrovčane, sve vjernike i sve ljude Dubrovačke biskupije od Prevlake do Stona, preko Pelješca, Elafita, Mljeta, Korčule, sve do Lastova. Svi smo mi Vlahovi ljudi. A to nas obvezuje na zajedništvo, sudjelovanje i poslanje u Crkvi i društvu pod vodstvom Duha Svetoga. Upravo to je sinodalni hod koji traži od nas promišljanje kako po Evanđelju preobraziti ovaj svijet, biti svakome blizu, a osobito siromašnima. Otajstvo nas nadilazi. Zauzmimo se ne formalno nego stvarno i činimo djela milosrđa“.
Pozdravio je i braću svećenike Dubrovačke biskupije, te je citirao riječi blagopokojnog šibenskog biskupa Srećka Badurine: „Samo Crkva koja zrači ljubavlju, samo prezbiter koji zrači pastoralnom ljubavlju, privlači i zaslužuje trajno nenačeto povjerenje. (…) Prihvatimo li to mjerilo, taj sud nad nama samima, onda nam je lakše razmišljati, lakše nam je priznati i naše slabosti, naše nedostatke, lakše nam je, jer je to Božji put, Božja snaga, Božji Duh. Tako možemo napredovati, usavršavati se, dostizati više razine i višu kvalitetu, i ostvarivati zaista ono za što smo poslani, da narod ne luta kao ovce bez pastira, nego da zaista imaju pastire i da zaista imaju u sebi iskustvo da su ljubljeni zbog njih samih a ne radi nekih interesa, da su ljubljeni pravom pastirskom ljubavlju, pravom Kristovom ljubavlju, i da stoga u njima može rasti sigurnost, smirenost, a onda iskrenost odnosa prema Bogu i iskrenost odnosa prema ljudima. To humanizira, to uzdiže ljude, to smiruje strasti, to ulazi čak u podsvijest, to liječi bjesove. Isusova je ljubav ljekovita. (…) Isus Dobri Pastir kao instrument svog djelovanja poziva, prima, ovlašćuje pojedine osobe, podjeljujući im svoju svećeničku, pastirsku i predvodničku ulogu. I stoga se molimo Duhu Svetom da nas ispuni, da nas prosvijetli, da nas čisti, da nas vodi, da bismo našli uvijek bolja rješenja i uvijek bolje putove, i za nas osobno i za našu pastirsku službu, za našu caritas pastoralis“.
Svoje obraćanje završio je riječima: „Neka nam ništa ne bude važnije od Krista. Jer Blaženoj Djevici Mariji, sv. Vlahu, sv. Nikoli, Sv. Roku, blaženima Alojziju Stepincu i Serafinu Glasnoviću Kodiću ništa nije bilo važnije od Krista. Ugledajmo se u njih, molimo njihov zagovor i Božji blagoslov za sve nas“.
Nakon biskupovog obraćanja otpjevan je himan sv. Vlahu „Čuj sv. Vlaho naš“, a nakon biskupovog blagoslova hrvatska himna te pjesma Gospi od Porata.
Nakon misnog slavlja novozaređeni biskup mons. Glasnović dat će i izjavu za medije.
Angelina Tadić
Fotografije: Tea Kuzek Marević i Ivo Marlais
