U sklopu programa proslave Feste sv. Vlaha u Kazalištu Marina Držića održana je svečana sjednica Gradskog vijeća Grada Dubrovnika na Kandeloru, 2. veljače, na kojoj su ove godine nagrade za životno djelo dodijeljene dvojici istaknutih redovnika. Nagradu kao zahvalu za izniman doprinos u znanosti i kulturi dobio je akademik fr. Stjepan Krasić, a posthumno kao zahvalu za dosljedno promicanje slobode i ljudskog dostojanstva p. Petar Perica u čije je ime nagradu primio p. Dalibor Renić, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Nagrade je uručio gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković.
Na svečanoj sjednici također su dodijeljene i nagrade za godišnja postignuća a dobitnici su: Dubravka Šeparović Mušović, Ljekarna Čebulc i Udruga slijepih i slabovidinih osoba Dubrovnik. Uručio ih je predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica.
U ime dobitnika okupljenima se obratio akademik Krasić koji je iskazao zahvalnost za ukazanu čast. Kazao je i kako koliko god da su počašćeni i sretni da ipak smatraju kako nisu ništa osobito veliko i izvanredno učinili. „Smatramo da je svaki građanin, ne samo po Ustavu, nego i po svojoj dužnosti, po svojoj savjesti dužan učiniti sve što može za svoj grad, zajednicu, domovinu. Grad to smo mi, građani“, istaknuo je govornik. Dodao je i kako osim što se ponose svojim nagradama da one za njih predstavljaju i dužnost da nastave raditi. „Istina je da se za ono što smo učinili trebalo oznojiti i koječega u životu odreći. No mi smo to učinili radosno i svjesno jer je to bila naša dužnost i obveza.“
Govoreći o p. Petru Perici kazao je kako je ono što mu je trebala biti najveća pohvala proglašeno krivnjom zbog čega je svoj život skončao s brojnim sugrađanima na otočiću Daksi. „On nam poput nas živih danas ne može reći hvala za nagradu, ali može učiniti nešto drugo veće i važnije, moliti za vas“, poručio je. Na kraju je citirao i riječi dubrovačkog pjesnika fra Anselma Katića koji je rekao kako najveće blago ovoga Grada nisu palače i zidine već ljudi, te uzrečicu starih Helena da je čovjek mjera svih stvari i najveća vrednota. Još jednom je uime svih dobitnika zahvalio na ukazanoj časti.
Među brojnom publikom u kazalištu su bili predstavnici Grada Dubrovnika, Dubrovačko-neretvanske županije, Vlade Republike Hrvatske, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, rektor crkve sv. Vlaha mons. Toma Lučić, ovogodišnji festanjuli Ivo Mazavac i Nedjeljko Zelen te nećakinje p. Petra Perice.
Podsjetimo kako je na osmoj sjednici Gradskog vijeća donesena odluka u ovogodišnjim laureatima.
Biografije laureata možete pročitati u nastavku:
Petar Perica je rođen 27. lipnja 1881. godine u Kotišini kraj Makarske. Kao učenik petog razreda u Travničkom sjemeništu 1900. godine ispjevao je pjesmu „Do nebesa nek se ori“ za Kongres svehrvatske mladeži i Dan posvete Srcu Isusovu, a kao mladi isusovac 1904. godine, uz 50. obljetnicu dogme o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije, pjesmu „Zdravo Djevo.“ Za svećenika je zaređen 1914. godine te je djelovao u Zagrebu, Travniku, Splitu, Šibeniku i Dubrovniku. Partizani su ga zatvorili 22. listopada 1944. godine u Dubrovniku i pogubili 26. listopada 1944. godine na otočiću Daksi, zajedno s ostalim brojnim Dubrovčanima. Nakon ekshumacije posmrtnih ostataka žrtava s Dakse pokopan je 2010. u isusovačkoj grobnici na Gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku.
Stjepan Krasić je rođen 6. listopada 1938. u Čitluku kod Mostara. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu, klasičnu gimnaziju u Bolu na Braču. Odsluživši dvogodišnju vojnu obvezu, studirao je filozofiju na Visokoj Filozofsko-teološkoj školi Dominikanskog reda u Dubrovniku, teologiju na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Papinskom sveučilištu Sv. Tome Akvinskoga u Rimu postigavši doktorat povijesnom disertacijom o Dubrovačkoj dominikanskoj kongregaciji (1487-1550). Istovremeno je na Paleografsko-diplomatičkoj školi u Vatikanu diplomirao paleografiju, arhivistiku i diplomatiku. Studij povijesti pohađao je na Papinskom sveučilištu Gregoriani u Rimu gdje je doktorirao disertacijom o dubrovačkom učenjaku i diplomatu Stjepanu Gradiću (1613 – 1683).
Krasić je predavao na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, gdje je vršio i razne druge dužnosti. Bio je znanstveni suradnik talijanske “Accademia Nazionale delle Scienze detta dei XL” (Brera – Milano) za izdavanje Opera omnia Ruđera J. Boškovića (2002-) i dr. Dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Aktualni je profesor povijesti na Međunarodnom sveučilištu Dubrovnik gdje mu je 21. veljače 2011. podijeljen naslov profesora emeritusa. Za svoj je rad je primio tri nagrade za životno djelo među kojima one grada Zadra i Dubrovačko-neretvanske županije, počasni doktorat Sveučilišta u Zadru i dr.
U istraživačkom radu Stjepan Krasić proučava različite aspekte društvenih, kulturnih i religioznih gibanja hrvatske povijesti, objavivši s tih područja 19 knjiga i oko 200 znanstvenih rasprava i članaka dužine do nekoliko do preko 200 stranica.
Nikša Sentić