Na obljetnicu smrti blagopokojnoga dubrovačkog biskupa dr. Severina Perneka u srijedu, 2. svibnja biskup msgr. Mate Uzinić predvodio je misu u dubrovačkoj katedrali u kojoj je biskup Pernek pokopan. Govoreći o podlaganju svoje volje Kristovoj kako bi se kroz djelovanje očitovala volja Očeva, što je zakon duhovnog života prepoznatljiv u Isusu i među onima koji su njegovi, biskup Uzinić je to posebice primijenio na službu biskupa. Ustvrdivši kako se blagopokojni biskup Severin u svom kršćanskom, svećeničkom i osobito biskupskom životu doista odrekao sebi i nosio svoj križ, biskup Uzinić je istaknuo: „Najprije je, po završetku Drugog svjetskog rata kad su mu ubijeni otac i stariji brat, s rijekom izbjeglica iz Zagreba do Bleiburga i pješice natrag do Sarajeva morao proći ‘Križni put’. To ga izvrsno uklapa u međunarodni znanstveni skup ‘Hrvatski mučenici i žrtve iz vremena komunističke vladavine’ koji je proteklog tjedna održan u Zagrebu, kao i u tragična događanja započeta već s Daksom u listopadu 1944., a grubo nastavljana osobito u svibnju 1945. kojima je, bez obzira na saborske odluke, Bleiburg bio i ostaje simbol. Njegov ‘Križni put’ nije tu stao nego se zatim nastavio i u njegovom djelovanju kao svećenika Banjolučke biskupije kojoj je biskup umro u izgnanstvu, a više od dvije trećine klera bilo ubijeno, prognano ili osuđeno na višegodišnje zatvorske kazne i osobito u njegovom djelovanju kao dubrovačkog biskupa, a o čemu postoje brojna svjedočanstva. Pa ipak, premda pritisnut osobnim križevima, kojima trebaju biti pridodani i križevi njegove biskupije pogođene teškim potresom 1979., a zatim i tragičnim ratom koji ga je, makar je tad već bio u mirovini, dodatno pritijesnio i slomio, on je uvijek bio otvoren Bogu, onaj za koga se može reći da je ,slika Očeva’. Umirući kroz patnju postupno sebi, on je, makar su to rijetki primjećivali i još rjeđi cijenili, bio i ostao prozračan za Boga, njegova nadahnuća i njegovo djelovanje”. O tome, na svoj način svjedoči i bilježnica iz njegove ostavštine s pjesmama Gospi, svibnju i boli za izgubljenim bratom koju spominje banjolučki svećenik Anto Orlovac. U ime Crkve dubrovačke kojoj je blagopokojni biskup najviše dao, „želim mu ovim misnim slavljem koje namjenjujem za njegov pokoj, reći hvala za primjer i poniznu otvorenost Bogu, ali i zamoliti ga da oprosti svima onima koji to nisu znali i još uvijek ne znaju prepoznati i cijeniti. Istovremeno zajedno sa svima vama želim Bogu uputiti svoju molitvu da mu oprosti sve slabosti, pretvarajući i njegov križ, pridružen križu Kristovu, u sredstvo spasenja za njega i za ovu mjesnu Crkvu kojoj je nesebično služio dvadeset, a u njoj, s njom i za nju molio punih trideset godina i, čvrsto to vjerujem, nastavio moliti u vječnosti”, zaključio je biskup Uzinić.
Dr. Severin Pernek rodio se 9. studenoga 1924. u Travniku od roditelja oca Slovenca Frančišeka (Franje) Perneka i majke Švicarke Anne Auguste von Scheerberg. Zaređen je za svećenika Banjolučke biskupije 29. lipnja 1948. u Zagrebu. Dubrovačkim biskupom imenovan je 10. travnja 1967., zaređen je 18. lipnja te godine u Zagrebu, a Dubrovačku biskupiju preuzeo je 23. srpnja iste godine i predvodio je kao pastir pod geslom ‘Služiti istini u ljubavi’ sve do 12. svibnja 1988. S njom je ostao usko vezan sve do smrti koja se dogodila u Dubrovniku 2. svibnja 1997. nakon čega je tri dana kasnije pokopan u dubrovačkoj katedrali.
Angelina Tadić