U crkvi sv. Mihajla u Dubrovniku u petak, 20. rujna, na spomendan korejskih mučenika, dubrovački biskup mons. Mate Uzinić podijelio je sakramente kršćanske inicijacije odraslim osobama. Šestero je odraslih primilo sve sakramente kršćanske inicijacije, a šestero je primilo samo sakrament potvrde. Odrasle su za ove sakramente pripremali župnik župe sv. Mihajla don Robert Čibarić i đakon don Robert Karačić.
Na početku propovijedi dubrovački biskup istaknuo je kako je zanimljivo da se ovo današnje evanđelje (Lk 8, 1-3) uklapa u ovo što se danas događa ovdje u župi sv. Mihajla i našoj Dubrovačkoj biskupiji. Uz dvanaestoricu se u evanđeoskom ulomku spominju žene koje su pratile Isusa, a na ovom slavlju se šest žena žele pridružiti tom nizu. A i šest je onih koji se žele pridružiti, jer sakrament potvrde to i čini, apostolskom zboru u širem smislu kojem svi na svoj način pripadamo. “Čuli smo Isusovo propovijedanje, povjerovali u njegovo evanđelje i krenuli za njim, ili želimo krenuti za njim, svatko sa svojim poteškoćama i problemima, kao i u današnjem evanđelju. I svoje ime želimo dodati ovome nizu koji traje već 2000 godina, za koji mi kršćani vjerujemo, a Isus nam je to obećao, da Crkvu, taj niz, ni vrata paklena neće nadvladati. Mi želimo krenuti za njim i s njim, i staviti mu se na raspolaganje u onom što jesmo i što imamo. Što nakon tog otkrića da ste dio toga niza, dragi kandidati skupa sa svima nama, i što dobivate s ovim, što vam ja mogu reći kao vaš biskup kao svoju preporuku?” započeo je biskup Uzinić.
Prva preporuka koju je istaknuo naslanja se na činjenicu da su žene služile Isusu od svojih dobara, stavljale su se sa svime što imaju i jesu na raspolaganje. Istu tu preporuku Pavao daje Timoteju, a na isto to i dubrovački biskup upozorio je novokrštenike i sve okupljene: upozorenje je vezano uz srebroljublje i materijalna dobra koja su postala cilj, a ne samo sredstvo, jer ih gomilamo i ona postaju naš bog ili zlatno tele. Prema sv. Pavlu, to je korijen svih zala. Upravo je srebroljublje razlog zašto su mnogi odlutali od vjere i sami sebe izložili muci kojoj je izložen onaj koji u onome “imati” vidi smisao, a ne u onome “biti”. Pavao preporuča: “Ti se Božji čovječe toga kloni”, a biskup Uzinić je poručio: “Dragi novokrštenici i krizmanici, klonimo se toga da nam materija postane smisao i cilj. Nemojmo živjeti za ono imati, nego, i Pavao savjetuje, težite za pravednošću, pobožnošću, ljubavlju, vjerom, krotkošću. Sve su to vrline koje trebamo posjedovati, ako želimo biti kršćani na Kristov način.”
Dobar boj i lijepo svjedočanstvo – baš to je prisutno u okviru ove zajednice u slavlju ovih sakramenata, ali i Pavlovo “bij dobar boj vjere” (prvo misno čitanje: 1Tim 6, 2c-12) veže nas i uz jednu drugu preporuku koju je biskup istaknuo kao svoju dužnost pastira da je prenese svima okupljenima, osobito onima koji pristupaju sakramentima. To je poruka koja se nalazi u propovijedi sv. Augustina, a namijenjena je pastirima da paze kakvi trebaju biti: “Ne smijemo biti pasitiri koji se brinu samo za sebe i koriste ovce, ili one koji su im povjereni. Trebamo biti pastiri koji brinu – slabe pomažu, jake potiču, ali ne da svoje poslanje vršimo zbog sebe, nego zbog vas.” U ulomku čitanja iz časoslova predviđenom za ovaj dan – iako se ne čita zbog spomena na korejske mučenike – govori se o tome kako kršćani moraju nasljedovati ne samo ono što im se kod Isusa na prvu sviđa nego i njegove patnje. “Ići za Isusom ne znaći ići za udobnošću, a kad bi vam rekao suprotno, ne bih bio dobri pastir”, istaknuo je biskup i nastavio pojašnjavati drugi dio propovijedi sv. Augustina: “Slabi dobivaju snagu kad im se kaže: nadaj se napastima i kušnjama i da će te Gospodin iz sviju izbaviti ako se tvoje srce ne udalji od njega. Da ohrabri tvoje srce on je došao da muku podnese, da umre, bude popljuvan, trnjem okrunjen, da čuje pogrde, da bude pribijen na drvo križa, sve je to za tebe učinio, ne za sebe. Ali on te time ne oslobađa kušnje, kušnja ostaje, nego on je to učinio da se ti znaš uz njegovu pomoć i milost nositi s time. Baš zato što je netko kršćanin on time neće biti oslobođen trpljenja, nego će još više trpiti na ovome svijetu. Svi koji žele, u Kristu pobožno živjeti, trpit će progonstvo. Tko tako ne poučava, gradi na pijesku. Tko poučava tako, gradi na stijeni, litici. Važno je znati: biti kršćanin ne znači biti bez problema, patnje, bez kušnje, trpljenja, nego to danas može u ovom svijetu, koji je sve manje kršćanski, značiti posebne izazove.”
Toga su bili svjesni i oni čiji se spomendan slavi 20. rujna – korejski mučenici, njih 103 koji su podnijeli teško mučeništvo i ubijeni su u progonima u Koreji od 1839. do 1882. godine. Mnogi su od njih biskupi, svećenici, laici. Sv. Ivan Pavao II. 1984. godine proglasio ih je svetima. Biskup Uzinić se osvrnuo i na jedno pismo sv. Andrije Kim Taegona, jednog od svećenika ubijenog u tim progonima, koje on piše, kao poruku iz zatvora u ime braće i sestara koji čekaju kada će biti pogubljeni, ostalim vjernicima: “Ako smo Božjom milošću došli na svijet i po čistoj milosti primili krštenje i ušli u Crkvu te tako postali Gospodinovi učenici, nosimo slavno ime.” To se i danas događa u pristupanju ovim sakramentima – po Božjoj milosti kandidatkinje postaju krštenice i dobivaju slavno ime da su kršćani. Dalje u pismu, sv. Andrija nastavlja, a biskup je naglasio, kako je baš to zadaća za one koji primaju sakramente: “Ali što bi nam koristilo imati tako slavno ime bez dosljednosti života?”. Nije dovoljno kristiti se i govoriti ja sam kršćanin. Naš život treba biti kršćanski, ono kako mi djelujemo, po tome treba biti prepoznatljivo da smo kršćani. “Isprazno je biti rođen i ući u Crkvu, dapače značilo bi izdati Gospodina i njegovu milost, bolje bi bilo i ne roditi se i ne krstiti se, nego primiti milost Gospodnju i onda nastaviti griještiti protiv njega, ali i braće i sestara”, kazao je biskup čitajući pismo sv. Andrije Kim Taegona.
Kao posljednju preporuku u ovoj homiliji, biskup Uzinić naglasio je novokrštenicima i svima okupljenima da ne zanemaruju bratsku ljubav, nego da pomažu jedni drugima. Služeći se pismom sv. Andrije Kima i Apostolovim preporukama zaključio je: “I dok god vam Gospodin bude iskazivao milosrđe udaljavajući od vas progonstvo, a i to je milost jer mi ne znamo kad se to nama može dogoditi, budite ustrajni. Molim da ostanete i hodite u vjernosti. Dobar boj vjere bij, osvoji vječni život na koji si pozvan i radi kojeg si dao ono lijepo svjedočanstvo pred mnogim svjedocima.”
Tea Kuzek
