Okvir za srce;
nema ga, on je u osmjehu djeteta
u zagrljaju majke,
poljupcu dvoje zaljubljenih,
u toplini doma.
Okvir za vjeru;
nema ga, on je u uzdizanju
duše Bogu, u pjesmi proljeća,
u govoru prirode,
u sreći života.
Okvir za život;
nema ga, on je u beskraju postojanja,
on se na nazire u obzorjima
zalaska i rađanja sunca,
on se dogodi u povjetarcu
što miris proljeća nosi iz daljine.
Okvir za sreću;
nema ga
on je među nama,
on je u dubokoj molitvi,
u svakoj misli na Boga –
tad naše srce u Božje uranja…
don Jozo Sebežević