Osmog dana devetnice u ponedjeljak, 7. srpnja u svetištu bl. Marije Propetog Isusa u Blatu euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao Dječji zbor iz Lumbarde. Fra Diego Deklić, voditelj euharistijskog slavlja, je u propovijedi dotaknuo pitanje vjernosti i ljubavi vjernika prema Bogu.
Zaručnički odnos duše s Bogom
Podsjetio je kako proroci odnos između Boga i njegovog naroda uspoređuju s odnosom zaručnika i zaručnice. Povezujući tu biblijsku sliku s odnosom Boga i čovjekove duše, fra Diego je rekao: „Možemo se ovdje zapitati je li taj naš odnos prema Bogu onakav kakvog opisuje Bog kada kaže: ‘Zaručit ću te sebi dovijeka, zaručit ću te u nježnosti i ljubavi, zaručit ću te sebi u vjernosti’. Gdje smo zapravo mi u odnosu prema Bogu, je li naš odnos prema Gospodinu takav, zaručnički odnos koji je odnos nježnosti i ljubavi, koji je odnos u kojem se zahtjeva vjernost?“
Kao primjer takvog odnosa prema Bogu naveo je bl. Mariju Propetog Isusa koja je u svom duhovnome životu rasla veoma brzo. „Mogli bismo reći da je bl. Marija prije izrasla duhovno nego tjelesno, jer je, kako piše u svojim autobiografskim bilješkama, u 14. godini na blagdan Gospe od zdravlja 21. studenog, položila doživotni zavjet djevičanstva. A da, kako to ona sama piše, nije zapravo niti znala što zapravo taj zavjet zapravo do kraja izriče. Ona, kako je shvaćala tada, je shvatila zapravo bit djevičanstva, a to nije samo neporočnost tijela, nego zapravo ona je to shvatila kao veliku ljubav. U 14. svojoj godini obećala je Isusu doživotno svoju ljubav, potpuno svoje srce da će pripadati samo njemu i nikome drugome, zato je odlučno odbijala svakog prosca koji je došao na njihova obiteljska vrata, jer je Marija već bila zauzeta. Marijino srce pripadalo je od 14. godine samo Isusu.“ Potaknuo je vjernike da se preispitaju gdje je njihovo srce i koliko pripada Isusu.
Velika otajstva Božje ljubavi događaju nam se pred očima, a mi ostajemo hladni
Govoreći o Isusovoj prisutnosti među vjernicima kroz sakramente, propovjednik je rekao da je Isus danas dostupniji vjernicima nego dok je živio na zemlji. „Dok je Isus hodao ovom zemljom mogao je biti samo na jednom jedinom mjestu. Tamo su trebali doći oni koji su ga željeli vidjeti il je on trebao poći onamo gdje je trebao poći. Ali nisu ga mogli susresti svi, nisu ga mogli čuti svi, nisu ga moli dotaknuti svi, nego oni koji su bili blizu njega. A danas, kada je on uskrsli, kada je on proslavljeni, kada se nalazi u svetom otajstvu Euharistije, svako od nas ne samo da ga može dotaknuti nego ga može primiti u sebe samoga. Mi Isusu možemo biti još bliži jer Isus postaje dio nas samih, a mi postajemo dio njega samoga. To su velika otajstva koja nam se događaju pred očima, a nažalost, nekada mi toga uopće nismo svjesni. Velike se tajne i velika otajstva Božje ljubavi događaju pred našim očima, a mi nekada često ostajemo hladni i tražimo neka druga duhovna uzbuđenja, možda neke čudotvorce koji hodaju ovim svijetom, ozdravljaju bolesne, a Isus ovdje živi, uskrsli, Isus onaj koji se nudi za hranu, Isus onaj koji uskrisuje duhovne mrtvace, Isus onaj koji liječi tjelesne bolesti.“
Na kraju je potaknuo okupljene da nastave duhovno rasti, da se na zaustavljaju jer to bi bila smrt za duhovni život. Ako se ne napreduje, onda se sigurno nazaduje.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu do 24 sata. Uz sestre Kćeri Milosrđa sudjelovali su Franjevački svjetovni red, molitvena grupa Marija Petković, članovi bratovština Svete Vičence i Svih svetih, zajednica mladih, obitelji i drugi vjernici.
s. M. Jasminka Gašparović