Biskupijski stručni skup za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Dubrovačke biskupije održan je u subotu 1. ožujka u Samostanu sv. Klare u Dubrovniku. Tema skupa bila je „Marijina suradnja u procesu odgoja vjernika,“ a predavanje je održao dr. donMladen Parlov, profesor na KBF-u u Splitu.
Molitvu na početku predvodio je vjeroučitelj Josip Kačunić, a priredili su je njegovi vjeroučenici iz sedmog razreda Osnovne škole Slano. Predstojnik Katehetskog ureda mr. don Josip Mazarekić pozdravio je okupljene vjeroučitelje, kazavši da bi „bez Marije kršćanstvo bio šturo“, te ih istovremeno potaknuo da budu aktivni sudionici organizacije Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku.
Predavač dr. Pavlov istaknuo je da je Marija neizostavni dio kršćanskog identiteta. Kazao je da je katolička duhovnost kristocentrična, euharistijska, svetopisamska eklezijalna i marijanska. Zajedno s okupljenim vjeroučiteljima postavio je konkretno pitanje kako mladima približiti Marijin lik, da im bude izazovan, a ne tuđi i strani lik. U traženju odgovora krenuo je od činjenice da je mladima vjera katkad „tek ukras njihove egzistencije“, no istovremeno da imaju izražen osjećaj solidarnosti, iskazuju nezadovoljstvo nepravdom, imaju potrebu za istinskim odnosima, itd. Kazao je da je to dobra podloga da im se Marija stavi kao primjer, te da kroz otkrivanje njezinog identiteta otkriju svoj identitet. Napomenuo je vjeroučiteljima da mladima ne smiju Mariju predstavljati kao „superženu“, kao nedostižni ideal, već kao djevojku i ženu koja nema gotova rješenja, nego ih traži. Tu činjenicu predavač je potkrijepio Marijinim postepenim rastom u vjeri, njezinom „smetenošću“ kad joj dolazi anđeo i „razmišljanjem o događajima njezina života“ što pokazuje da ne zna odmah sve odgovore.
Vjeroučiteljica Marina Damjanović Tolj održala je pedagošku radionicu „Odgojni momenti Marijinog ponašanja u korelaciji s različitim tipovima ponašanja učenika“ u kojoj je na veoma zanimljiv način, stavivši Mariju kao uzor progovorila o važnosti neverbalne komunikacije vjeroučitelja koji ulazi u razred, a na praktičan način to je bilo vidljivo u izvođenju zadataka u radionicama, gdje se istaknuto da i najobičniji osmjeh može biti snažno i učinkovito sredstvo u prenošenju poruke.
Šime Zupčić