U pastoralnom pohodu župi Presvetog Trojstva na Grudi dubrovački biskup mons. Mate Uzinić boravio je početkom korizme odnosno u četvrtak, 27. veljače i u nedjelju, 1. ožujka.
Tijekom prvog dana pohoda biskup se u pratnji župnika don Josipa Mazarekića susreo s učenicima u Osnovnoj školi Gruda kao i s nastavnicima i ravnateljicom škole Zdenkom Pivčić. Potom je obišao najmlađe i njihove odgojiteljice u Dječjem vrtiću Gruda te se uputio do najstarijih stanovnika smještenih u Domu umirovljenika Konavle s kojima je slavio misu i gdje se zadržao na objedu.
Poruka starijima: Prihvatite svoju nemoć i starost
U propovijedi je biskup starijim osobama prenio poruku misnih čitanja koja potiče vjernike da biraju život. Razmišljajući o tome kako život birati u poznijoj životnoj dobi biskup je naglasio Isusovu poruku ako tko hoće ići za njim neka se odrekne samog sebe, danomice uzima svoj križ i ide za njim. „Uzimati svoj križ znači prihvaćati sebe u svojoj starosti, nemoći i bolesti“, poručio je biskup, jer kada se to prihvaća onda se zapravo živi i pokazuje ljubav prema Gospodinu. „Zato vi, draga braćo i sestre, trebate prihvatiti svoju nemoć i starost. Kad to prihvatite vidjet ćete da će sve biti lakše. Prihvaćati treba i druge, od osoblja ovog doma do članova vaše obitelji, i njihovo služenje vama, dopustiti im da vam oni svojom ljubavlju budu blizu. S ljubavlju prihvaćajte njihovo služenje, tako da budete strpljivi, govorite im o svom životu, iskustvima koja samo vi imate, molite za njih. Svoje boli, trpljenje i nemoć prikazujete za njih. Na to nas Isus poziva, tako biramo život i ljubimo Gospodina i bližnjega u starijim godinama.“ Biskup je također potaknuo starije osobe da u Isusu prepoznaju onoga koji ih ljubi do kraja i potiče ih da idu putem ljubavi i opraštanja. Uz zahvale osoblju doma i ravnateljici Luci Pušić biskup je zahvalio i Stijepu Gleđu Markosu koji pjesmom služi korisnicima kao i župniku Mazarekiću koji im kao svećenik pomaže.
Večernju misu biskup je slavio uz koncelebraciju župnika Mazarekića s vjernicima u župnoj crkvi, a u župnoj kući se susreo s članovima župnog pastoralnog i župnog ekonomskog vijeća, zborovođama i predstavnicima molitvene zajednice. Vjernicima na misi govorio je pokorničkim djelima milostinje, molitve i posta u korizmi naglašavajući kako ih ona mogu osposobiti za prave vrijednosti. Potaknuo ih je na promišljanje o tome što ih dovodi do istinske sreće te prenio biblijsku poruku o tome kako biti uistinu sretan napajajući se na izvoru koji je Bog sam. Biti dionik uskrsa, to je prava sreća, poručio im je biskup.
Drugoga dana pohoda dubrovački biskup predslavio je nedjeljna misna slavlja na župnoj misi na kojoj su se okupili vjernici svih životnih dobi kao i na misi za mlade.
Korizmena čitanja prve nedjelje odvode nas u pustinju koja bi trebala biti obilježena molitvom, pokorom, postom i djelima ljubavi, kazao je na početku propovijedi biskup Uzinić. Pustinja je i izazov, kušnja no liturgija ovog dana želi pokazati kako kušnja ne mora prouzrokovati pad nego može biti i jest prilika za rast. Prvi primjer je primjer Adama, prvih ljudi koji su u kušnji pali, a drugi primjer je primjer Isusa Krista koji je kušnje iskoristio kao prilike za rast i nakon njih izvršio svoje poslanje.
Govoreći o kušnji kojoj su prvi ljudi podlegli, a riječ je o simboličnoj povijesti te se svi ljudi prije ili kasnije susretnu s tim kušnjama, biskup je protumačio značenja dvaju stabla: stabla života i stabla spoznaje dobra i zla. Naglasio je kako je Bog gospodar života, a ne čovjek te da odluka o dobru i zlu također pripada Bogu. „Dobro ili zlo nije stvar sviđanja, nije nešto o čemu mogu proizvoljno misliti što hoću“, kazao je biskup, „nije to niti pitanje većine i onoga što većina misli. Kad čovjek to zaboravi, on poseže za plodom spoznaje dobra i zla. A posljedice su strašne. Posljedice su poremećeni odnosi i s Bogom, i s bližnjima, i s prirodom i na kraju i sa samim sobom.“
Kušnje su prilike za rast ako pravilno izaberemo
U evanđeoskom ulomku Matej je izdvojio tri Isusove kušnje koje su sadržane i u onoj kušnji prvih ljudi, ali i u našim osobnim kušnjama, kazao je biskup te protumačio te tri kušnje.
Uz prvu kušnju biskup je naglasio kako čovjek da ne bi pao treba biti svjestan da nije samo tjelesno nego i duhovno biće te da dobra koja su mu povjerena i sposobnosti kojima je obdaren treba staviti u službu drugih. „Kad god čovjek ono što jest i ono što ima koristi isključivo za sebe, a ne stavlja u službu drugih, on je krivo izabrao u kušnji gladi“, poručio je biskup.
Druga kušnja se tiče se temeljnog odnosa čovjeka s Bogom, a preko Boga i s bližnjima, a riječ je o povjerenju. Onaj tko prihvati logiku da nam Bog ne želi dobro, da nas on ne ljubi, da nas želi iskoristiti, da mu nije stalo do nas, da je on nekakav deistički Bog koji je možda i stvorio svijet ali se ne brine za svijet – gubi povjerenje u Boga i njegovu ljubav, i u opasnosti je ne samo poremetiti svoj odnos s Bogom nego i sve druge odnose koji na njemu počivaju, kazao je biskup. Potaknuo je vjernike da kroz korizmeno vrijeme obnove i učvrste taj temeljni odnos s Bogom kako bi onda mogli imati prave odnose i sa svima drugima. Da bi se to dogodilo treba prestati tražiti od Boga da nas oslobodi od životnih poteškoća nego ga treba radije moliti da nam u svakoj situaciji, bila ona dobra ili loša, pomogne prihvaćati njegovu volju i slijediti njegovu božansku logiku. Tada će i nama kušnja biti prilika za rast a ne za grijeh.
O trećoj kušnji moći i vladanja dubrovački biskup je kazao kako je prvi čovjek želio biti kao Bog jer nije želio da mu Bog gospodari. To je napast da vlast pretvorimo u gospodarenje drugima umjesto da je, ako je imamo, iskoristimo za služenje. „Bog ne želi da budemo gospodari nego sluge. Ako netko ima posebnu ulogu u zajednici, bilo crkvenoj ili društvenoj, to je dar, milosni dar, koji se nikad ne daje pojedincu za pojedinca i njegov privatni interes, nego uvijek za zajednicu i u njezinom interesu. Gdje god jedan ponižava, a drugi biva ponižen, bez obzira o čemu se radi, dogodio se pad u ovoj kušnji. Isus sebi to nije dozvolio“, proučio je biskup Uzinić. Na kraju je sve uputio na Davidov psalam „Smiluj mi se, Bože“ kojim David priznaje svoju grešnost nakon grijeha kojeg je počinio.
Svatko treba dati svoje sposobnosti i darove da nam Crkva bude što bolja
Povijest Isus Krista, koju zovemo povijest spasenja, jest povijest koju Bog želi nastaviti po nama i po Crkvi. „Mi osobno smo pozvani u ovom korizmenom vremenu na obraćenje, promjenu života i usklađivanje svog život s Isusovim životom. I kao Crkva se moramo obnavljati – obraćenje je temelj za to – da bismo mogli nastaviti Isusovu povijest spasenja, u novim okolnostima, novom vremenu, s novim izazovima. I zato smo mi u Dubrovačkoj biskupiji odlučili krenuti u biskupijsku sinodu koja treba biti način na koji ćemo obnoviti svoju dubrovačku Crkvu i učiniti je što sličnijom onakvoj Crkvi koju Isus želi za ovo naše vrijeme“, kazao je biskup te citatima iz molitve za sinodu objasnio kakav je to put.
„Taj put nije isti kao što je bio put naših očeva i majki, naših djedova i baka, naših predaka. Jer okolnosti nisu iste, jer su izazovi drugačiji. Nije isto biti Crkva u jednom totalitarnom sustavu i u jednom pluralnom društvu. Crkva ne može onim sredstvima tradicije i sl. kojima je mogla odgovoriti na izazove totalitarnog društva prikladno odgovoriti na izazove pluralnog društva.“
Nadalje je biskup naglasio da na tom putu treba ići u zajedništvu cijele Crkve, biskupa, svećenika i svih vjernika. „Nemoguće je napraviti bilo što bez uključenosti svakoga od vas. Svatko od vas na svoj način može svoje sposobnosti i darove ulagati u zajednicu, u Crkvu a ne ih sebično zadržavati za sebe. Svi želimo da nam Crkva, da nam biskupija, da nam župa bude bolja. Ne može to biti ako samo gledamo što će drugi napraviti. Svatko od nas treba dati ono što može“, zaključio je dubrovački biskup.
A.T.
Župa Presvetog Trojstva – Gruda
