U pastoralnom pohodu župi sv. Jurja u Stravči dubrovački biskup mons. Mate Uzinić boravio je u nedjelju, 8. ožujka. Nedjeljno misno slavlje slavio je u koncelebraciji župnog upravitelja fra Ilije Stipića, a prije mise molila se pobožnost križnog puta. Biskup se također susreo s pjevačima, prvopričesnicima, župnim pastoralnim vijećem i župnim ekonomskim vijećem. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih.
Drugi pastoralni pohod biskupa Uzinića je u službi susreta biskupa sa župnom zajednicom. Ova župa spada među župe s manjim brojem vjernika iako u njoj ima mladih obitelji s djecom, a kako u biskupiji nema dovoljno svećenika župa nema stalnog župnika nego upravitelja župe. Biskup je zato pozvao vjernike Stravče da unatoč tome uvijek daju najbolje od sebe kako bi kao župna zajednica živjela. „Ovaj pastirski pohod je poticaj svakome od vas da da najviše od sebe“, poručio je biskup.
Isus je bio autentični Mesija
Tumačeći nedjeljno evanđelje druge korizmene nedjelje o Isusovom preobraženju na gori, biskup je kazao kako se taj događaj u Isusovom životu dogodio u jednom važnom trenutku, nakon što je svojim učenicima prvi put objavio da je njegov put muka i smrt te da se tek nakon toga može dogoditi uskrsnuće. Učenici su to teško prihvaćali pa se ovaj događaj preobraženja možda može razumjeti kao Isusov pokušaj da im pokaže ono što će biti nakon njegove smrti, nebesku stvarnost. Ovo je još više Isusov pokušaj da svojim učenicima, a i nama, na dodatan način pokaže tko je on uistinu i što znači da je on Krist, Pomazanik, Sin Boga živoga, kako je o njemu Petar ispovjedio, kazao je biskup.
Isus želi poručiti da je on autentični Mesija kojega je cijeli Stari zavjet očekivao i navijestio, pa se u ovom događaju preobraženja pojavljuju dvije najznačajnije starozavjetne osobe, predstavnik Zakon – Mojsije, predstavnik Proroka – Ilija. Oni svojom prisutnošću tom događaju koji je i nebeski događaj pokazuju da je Isus onaj kojeg je Stari zavjet iščekivao, da je on autentični Mesija. Petar je u tom stanju htio ostati, činilo mu se da je već u raju. Ali Isus želi da on iz tog stanja iziđe, da i on bude sudionik Isusove muke, a onda i da u Isusove ime bude djelatan u životu.
„Iz toga treba izvući pouku za život: nije dovoljno osjetiti ljepotu Božje objave u jednom trenutku nego je potrebno nakon toga zauzeto djelovati u životu. Što nama govori da je lakše ostati na misnom slavlju u crkvi, a onda u svom životu živjeti kao da se ništa nije dogodilo. Isus ne želi da ostajemo na tim mjestima na kojima nam je lijepo nego želi da s tim što smo doživjeli uhvatimo ukoštac sa životom i njegovim izazovima i problemima, sa složenim odnosima u obitelji, na radnom mjestu, u društvenoj i crkvenoj zajednici i sl.. To je poruka koju želim prenijeti uz ovaj pastirski pohod, u kontekstu naše molitve za sinodu i nedjeljne evanđeoske poruke“, poručio je dubrovački biskup.
Nastaviti zajedno hoditi u vjeri
Povezujući taj događaj s molitvom za sinodu u Dubrovačkoj biskupiji biskup je primijetio kako u molitvi za sinodu mi molimo da nam Gospodin otkrije put ne kojim ćemo ostati ovdje unutar crkve nego kojim ćemo ići, nakon što iziđemo iz crkve, ovom našem vremenu. Kako to učiniti, upitao se biskup i ponudio odgovor: „U zajedništvu, u suradnji, u suodgovornosti, kako bi naša biskupijska zajednica po nama postajala sve više znakom njegove prisutnosti i ljubavi. Kako bismo mi kršćani za nas i našu djecu, i one koji dolaze na ove prostora, mogli postati doista svjedoci Isusa Krista u ovom prostoru i vremenu. To je ono što se treba dogoditi.“
To nas dovodi do Abrahama s kojim je počela nova etapa u povijesti spasenja, kazao je biskup te se osvrnuo na taj događaj iz prvog misnog čitanja. S Abrahamom Bog sklapa jedan novi savez koji će dovesti sve do sklapanja saveza u Kristu.
Naša sinoda treba biti prekretnica u razumijevanju kako prenositi vjeru novim generacijama
Abraham je prije svega čovjek – uzor vjere. Osobitost njegove vjere nije u spekulacijama, u teološkom promišljanju vjere, nego u praktičnom življenju vjere. On je bio čovjek koji je u svakodnevnim životnim okolnostima iščitavao Božju volju i u njoj prepoznavao svoje životno poslanje. „Naša sinoda treba pomoći nama, kao biskupiji i nama, kao pojedinim kršćanima iščitavati Božju volju i otkrivati svoje životno poslanje, poslanje naše Crkve.“ Pročitani ulomak o Abrahamu opisuje središnji trenutak njegove osobne povijesti, ali i odlučan trenutak i prekretnicu u povijesti čovječanstva.
Biskup je vjernike upoznao i s tim da je papa Franjo najavio kako će sljedeća sinoda biskupa u Rimu biti na temu sinodalnosti jer smatra da je to važno. „Tako bi i naša sinoda za našu biskupiju trebala biti prekretnica. Želio bih da i ja i vi toga postanemo svjesni. Ne možemo više graditi vjeru samo na našoj tradiciji, na našim običajima. Vjera i tradicija su bile dobar i prikladan odgovor vjere, i uspjeli smo je zato očuvati, u totalitarnom sustavu u kojem smo živjeli. Danas živimo u pluralnom društvu, kršćanska ponuda je jedna od ponuda. Mi svojim životom, želimo li da naša djeca prihvate tu ponudu, moramo pokazati vrijednost te ponude. Do toga nas želi dovesti naša sinoda“, objasnio je biskup Uzinić.
Dodao je kako je i Abrahamov poziv njega doveo do promjene. Zato je ovo izvrsna prilika da u njegovom pozivu prepoznamo obrise svog vlastitog poziva ali i svakog drugog životnog poziva. Njegov poziv je poziv u neizvjesnost. „Bog nas zove, ali ne otkriva sve što ćemo susresti na putu. I ne kaže čovjeku kroz što će ga sve odvesti njegov poziv“, ustvrdio je biskup te nastavio kako i Isus, o čijem križnom putu su razmatrali u pobožnosti prije mise, vjerojatno postupno spoznavao kakav je njegov kraj, on to nije mogao znati od početka, nego je rastao u dobi, mudrosti i znanju.
Prije preobraženja na gori Isus je učenicima prvi put progovorio o tome kakav je njegov put. Da im je rekao odmah na početku vjerojatno se oni ne bi odazvali. „Dakle, Bog zove ali ne otkriva sve. On nam otkriva postupno, pomaže nam da rastemo u pozivu,“ kazao je dubrovački biskup te naveo primjere Timoteja i Pavla i njihovih životnih poziva.
„Da ste vi prije nego ste se oženili ili udali sve znali, pitanje je biste li se predali jedno drugom. Dobro je što sve ne znamo jer je život i poziv uvijek novo iznenađenje. Bog nas zove malo pomalo, iz dana u dan. Brak nije gotov kad ste se vjenčali, nego tek počinje, svaki dan ponovno treba započinjati. Bog nam postupno otkriva otajstveno značenje i dubinu poziva, kao i ono što čeka one koji mu se s povjerenjem odazovu. A čekaju ih križevi i poteškoće, ali i veliki blagoslov. Blagoslov je, zapravo, riječ koja dominira današnjim ulomkom koji govori o Abrahamovom pozivu. Uz sve drugo što nam taj događaj želi poručiti želim da vidimo i obećanje blagoslova. Ono što se dogodilo Isusu, njegovo preobraženje koje je slika uskrsnuća je, ostanemo li vjerni svom pozivu, bez obzira na poteškoće, i naša budućnost“, zaključio je biskup Uzinić.
A.T.
Fotografije: Đuro Jurković
