Blagoslovom pepela i pepeljenjem u znak obraćenja na misnom slavlju u dubrovačkoj katedrali na Čistu srijedu 1. ožujka vjernici okupljeni na misi započeli su korizmu, 40 dnevnu pripravu za najveću kršćansku svetkovinu Uskrsa. Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić u suslavlju s novim generalnim vikarom katedralnim župnikom mons. Stankom Lasićem i katedralnim kapelanom don Marinom Lučićem.
U propovijedi je biskup kazao kako je korizma „vrijeme milosno“ i „vrijeme spasa“, a da bi to zaista tako i bilo treba korizmi pristupiti ozbiljno kako ne bi bili licemjerni u življenju triju sredstava korizmenog vremena: posta, molitve i djela ljubavi, o čemu je govorilo evanđelje. Ta sredstva i korizmeno vrijeme vode nas „prema sigurnom cilju Uskrsu, Kristovoj pobjedi nad smrću“, citirao je biskup papu Franju.
Zatim je biskup Uzinić više govorio o tri korizmena sredstva: postu, molitvi i milosrđu, koja nisu sama sebi svrha nego su načini za pročišćavanje i razvijanje čovjekovog odnosa s Bogom, bližnjima i sa samim sobom. Vršeći ih smanjujemo u sebi egoizam, Bog i bližnji dobivaju na značenju, ona nas osposobljavaju da budemo pravedni, objasnio je biskup te upozorio da im se zato ne treba pristupati na licemjeran način.
Govoreći o licemjerju biskup je kao primjer naveo nedavnu papinu izjavu koju su mediji krivo prenijeli i dali joj veliku pozornost. Papa je bio rekao kako se znade kazati kako je bolje biti ateist nego licemjerni kršćanin, a mediji su prenijeli da je papa rekao da je bolje biti ateist nego licemjerni kršćanin. Biskup Uzinić je na to dodao „ kako je doista bolje biti bilo što nego ono što jesam na licemjeran način, bilo to kršćanin bilo to ateist.“
Isus često govori protiv licemjerja, nastavio je dubrovački biskup i napomeno kako je jedna politička skupina Isusovog vremena – farizeji, postala sinonim za licemjerje (licemjerstvo=farizejština). Isus u današnjem evanđelju upućuje vjernike kako živjeti svoje ‘biti kršćanin’, ali ne na licemjeran način: davati milostinju u skrovitosti, ne moliti se i bučiti tako da svi to vide nego dopustiti Bogu da govori vjerniku u intimnosti vlastite sobe, postiti tajno ali na način pročišćenja. Osvrnuo se u tom kontekstu i na molitvu pred bolnicama ocijenivši kako je ona način za „javno pokazivanje važnosti dostojanstva ljudskog života od začeća do prirodne smrti“ odnosno buđenje svijesti o tome. Ako bi to bilo samo zato da ih se vidi, onda bi to bilo licemjerje.
Isus poziva da pročistimo svoje odnose služeći se tim korizmenim sredstvima, kazao je biskup. Molitvom ćemo pročistiti temeljni odnos s Bogom tako da u tišini Bogu dopustimo da on govori nama u našoj nutrini te u tom kontekstu preporučio čitanje Svetog pisma. Odnos prema bližnjima se pročišćava milostinjom ili još šire djelima ljubavi. Biskup je podsjetio na nedavni jubilej milosrđa i Govor na Gori te napomenuo kako je Bog prvi koji čini milostinju te da ljudi njega nasljeduju činjenjem djela milosrđa. Davati milostinju ne znači samo nekome dati novac nego – počinjući u vlastitoj obitelji, ulici, radnom mjestu – prepoznati drugoga kao brata i sestru. Postom pročišćavamo odnos prema sebi samome a to nije samo uzdržljivost od hrane nego i od mnogih nametnutih potreba u potrošačkom društvu, a koje zapravo nemamo i sve nas to nekako zarobljava. Vrijeme posta je prilika za promišljanje što nam doista treba a što nam je višak, pa onda to što nam ne treba možemo dati drugima kojima to treba. Problem našeg svijeta nije u tome da se nema dovoljno nego da ono što postoji nije dobro raspoređeno, da neki imaju više nego što im treba i time se razbacuju, a neki drugi nemaju ni ono osnovno za život. Biskup je naveo razne druge primjere od čega se sve može postiti u korizmi.
Vjernicima je također preporučio da svakako pročitaju Papinu poruku za korizmu 2017. godine naslovljenu „Božja riječ je dar. Drugi su dar“ u kojoj se na zanimljiv način tumači prispodoba o Lazaru i bogatašu, te im predložio da ove korizme pročitaju bar jedno od četiri evanđelja i tako unesu Riječ Božju u svoj život.
Liturgijsko pjevanje s korizmenim pjesmama predvodili su katedralni zborovi. Svirao je Marko Palčok, a dirigirao Marko Šilje.
Angelina Tadić