U duhovnom centru “Biskup fra Paškal Buconjić” Školskih sestara franjevki u Bijelom Polju/Potoci kod Mostara, održano je ovogodišnje permanentno obrazovanje mlađih svećenika Splitske metropolije.
Predavanja i druženja trajala su 1. do 4. srpnja, a ovakvi stručni susreti predviđeni su crkvenim smjernicama za mlađe svećenike kao dio njihova cjeloživotnog učenja i pastoralnog usavršavanja. Na susretu se okupilo tridesetak sudionika iz Dubrovačke, Hvarske, Kotorske i Šibenske biskupije te Splitsko-makarske nadbiskupije i Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu.
Biskupe Splitske metropolije zastupao je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je sudjelovao na cijelom programu studijskih dana. Studijskim danima prisustvovao je i novi provincijal splitskih franjevaca fra Marko Mrše te voditelj programa dr. Nediljko Ante Ančić.
Tema susreta preuzeta je dijelom od Pastoralno-katehetskog kolokvija za svećenike koji je održan potkraj veljače ove godine u Zagrebu, a glasi: Sakrament pomirenja u župnoj zajednici. Za četiri predavanja na programu pozvana su dva predavača koja su nastupala i u Zagrebu, a druga dvojica su iz redova profesora na KBF-u u Splitu.
Prvo i uvodno predavanje održao je dr. Tonči Matulić s KBF-a u Zagrebu o temi „Kultura opraštanja u ‘vremenu bez grijeha‘“.
Profesor Matulić zorno je ocrtao kulturološki trenutak današnjega mentaliteta u kojemu se gubi osjećaj za grijeh kao rezultat slabljenja vjere i doživljaja Božje prisutnosti u životu pojedinca i zajednice.
Ljudska krivnja, grijeh i grješnost nisu time nestali, nego ih valja na drugi način detektirati i s njima se pastoralno nositi. Drugo predavanja pod naslovom „Djeca i sakrament pomirenja“ održala je mr. Branka Perković, redovnica Franjevačke provincije školskih sestara u Hercegovini koja djeluje kao vjeroučiteljica u jednoj osnovnoj školi u Zagrebu. Bilo je zanimljivo čuti iskustva rada s djecom te dobi, o njihovim psiho-fizičkim fazama odrastanja i shvaćanja krivnje, odgovornosti i kajanja.
Treće predavanje održao je dr. Šimun Bilokapić s KBF-a u Splitu o temi „Današnja problematika ispovijedi i ispovijedanja“. Profesor Biulokapić osobito je istaknuo goleme promjene koje su se dogodile u ispovjednoj praksi tijekom poslijekoncilskog vremena s obzirom na shvaćanje ljudske slobode i odgovornosti, prosuđivanja težine grijeha, jačanja svijesti kako postoje novi oblici grijeha i odgovornosti u sadašnjem vremenu suvremenih tehnologija i modernih komunikacija.
Posljednje predavanje održao je mr. don Robert Ćibarić, svećenik Dubrovačke biskupije o „Svećeniku kao djelitelju pomirenja“. Podsjetio je na neke crkvene odredbe o ispovjednicima te naglasio bitne značajke koje posrednik Božjeg opraštanja treba posjedovati.
Nakon svakog predavanja uslijedila je poduža rasprava u kojoj su postavljena brojna pitanja, iznesena zapažanja iz pastoralne prakse, a neke su pojedinosti i temeljito obrazložene.
Nastavljajući dosadašnju tradiciju trajne izgradnje, sudionici programa u poslijepodnevnim satima drugoga dana otišli su na izlet u Ramu. Preko Jablanice i Prozora došavši na odredište ispred samostana na Ramskom jezeru, dočekao ih je jedan od domaćina fra Mijo Džolan te ih proveo kroz etnografski muzej, iznio povijest Ramskog kraja i stradanja Hrvata tijekom turskog nadiranja, zatim u Drugom svjetskom ratu te Domovinskom ratu.
Obišli su i moderne skulpture koje su postavljene u perivoju Franjevačkog samostana (Posljednja večera, Ramska majka, Križ iznad urezanih imena ubijenih i poginulih). Slijedila je duhovna okrepa i zajedničko euharistijsko slavlje u crkvi Franejvačkog samostana Rama-Šćit koje je predvodio mons. Mate Uzinić. Večer toga dana završili su objedom u Konobi Gaj, krijepeći se tjelesno i uživajući u prekrasnom krajoliku Ramskog jezera. Svi oni koji su došli na ove studijske dane “oživjeli su trenutke druženja, mnoštvo novih pastoralnih spoznaja, gostoljubivost časnih sestara franjevki koje su ispričale “svoja stradanja u domovinskom ratu (Prostorija sjećanja u podrumu samostana) ali i Božju providnost da s pomoću velikog svoga dobrotvora iz Kanade ponovno sagrade razrušeni samostan i u Potocima nastave svoje više od stotinu godina dugo pastoralno i redovničko djelovanje”.
Hrvatska katolička mreža